USKRSNI PONEDJELJAK U RADOŠIĆU I KEVINOJ JAMI: Biskup Marko Medo predvodio misu i molitvu za žrtve

Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predvodio je molitvu i svetu misu za žrtve stradale u Drugom svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu, s posebnim naglaskom na žrtve Kevine jame.

Komemoracija je započela u 10 sati na Malački polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima Kaštela i Kaštelanske zagore. Središnje misno slavlje održano je u župnoj crkvi sv. Jure u Radošiću, nakon čega je kod Kevine jame izmoljeno odrješenje za sve žrtve. U koncelebraciji su bili radošićki župnik fra Dušan Džimbeg i drugi svećenici.

Na komemoraciji su sudjelovali brojni vjernici, predstavnici braniteljskih udruga, lokalnih vlasti i rodbina žrtava, odajući počast stradalima molitvom i dostojanstvom.

Homiliju biskupa Marka Mede prenosimo u cijelosti:

„Draga braća i sestre u Kristu! Obilježavanjem smrti poginulih u Drugom svjetskom ratu i nakon rata, te posebno u Domovinskom ratu, želimo zadržati častan spomen na vrijednosti ljudskoga života i strašne zločine komunističkoga režima.

Mrtvima treba iskazati pijetet jer svaki čovjek, bez obzira kojoj ideološkoj, političkoj ili vojnoj skupini pripadao, ima pravo na dostojan grob. Danas smo se okupili jer osobito želimo održati spomen na žrtve križnoga puta i stradanja hrvatskih žrtava u Drugom svjetskom ratu. Prema još uvijek nepotvrđenim podacima Kevina jama postala je stratište više stotina pripadnika hrvatske vojske i civila u Drugom svjetskom ratu i poraću, navodnih suradnika poraženoga režima. U narodu je jama na sjevernim padinama Kozjaka desetljećima bila poznata kao stratište u koje su nakon egzekucije bili bacani leševi. To se događalo najviše pri kraju i nakon Drugog svjetskog rata i u jami su uglavnom završavali pojedinci koji su tada bili označeni kao 'suradnici okupatora' i neprijatelji novog komunističkog poretka. Skandalozno je što su ti ljudi na stratištu redovito završavali bez sudske presude, a u sklopu represivne osvete bez prava na odvjetnika i žalbu ubijeni u mraku bez svećenika, sami.

Braćo i sestre, ovomu je mjestu bila namijenjena šutnja iz straha. Za njega se nije smjelo znati, o njemu je bilo zabranjeno govoriti. Mlađim osobama je danas teško predočiti kakva se drama odigravala na koncu Drugog svjetskog rata i poraća. Noćna uhićenja, ispitivanja, likvidacije bez sudova i pravnih procedura generirala su goleme količine straha i očaja koji je opustošio hrvatske gradove i sela. Međutim, tadašnje partijsko rukovodstvo bez milosti se obračunalo i sa svojim vlastitim članovima koji su završili na Golom otoku, logoru koji je simbol brutalnosti i totalitarizma. Ali ono što je posebno bolno i neshvatljivo: Zašto se istina prikrivala tolika desetljeća i još se i danas skriva? Zar nije bilo normalno i humano da se barem istraže sva ta stratišta, nakon što se raspala Jugoslavija, i u slobodnoj Hrvatskoj da se konačno na civiliziran i kršćanski način iskaže pijetet svim žrtvama?

Kada je Isus na posljednjoj večeri dao zalogaj Judi, apostol Ivan ga upita tko će ga izdati?: Isus odgovori: ’Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj’. Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Ta duga mračna noć trajale je sve do raspada Jugoslavije. Zlo se sakrivalo! Cijelo to vrijeme rodbina i prijatelji nisu smjeli javno položiti cvijet, upaliti svijeću, ni plakati nad jamom. Ovdje na stratištu zvanom Kevina jama ne možemo a da ne posvjedočimo istinu o njoj i svima onima čije kosti u njoj do današnjega dana počivaju, bila zamagljivana i zatomljivana, dapače: zabranjivana! Sukladno učenju Crkve, naš odnos prema povijesti je takav da svaki čovjek, bez obzira tko on bio, ima pravo na dostojanstven grob. Zato situacija oko hrvatske povijesti neće biti riješena dok ne iskopamo sve žrtve i damo im dostojanstveno počivalište. Da više nitko ne leži po raznim močvarama i jamama i po stratištima koja nisu dostojna čovjeka!

Dragi vjernici, dobro je i providonosno što se ova komemoracija redovito održava na Uskrsni ponedjeljak. To nas čuva od napasti da se zagledamo samo u patnje nevino stradalih ljudi, i bolnu sudbinu tolikih žrtava koje je odnijela tama. Njihovo stradanje i bešćutnost tadašnjih gospodara života i smrti ne smiju nas fiksirati na nešto negativno ili potaknuti na iracionalnu mržnju. Nakon krvavog raspada Jugoslavije i čudesnog obrata tijekom Domovinskog rata, mi trebamo gajiti mentalitet pobjednika koji su s Bogom svojim izvojevali čudesnu pobjedu protiv jugoslavenskog Golijata. Zato ostavimo djela tame i njegovih sluga jer je na Uskrs, ujutro prvog dana u sedmici, Bog ponovno rekao: ’Neka bude svjetlost!’ Nakon noći Maslinske gore, pomrčine sunca tijekom muke i smrti Isusa, noći ukopa sada je ponovno  prvi dan – započinje novo stvaranje. ’Neka bude svjetlost!’, reče Bog ’i svjetlost bi!’ Isus je uskrsnuo iz groba. Život je jači od smrti. Dobro je jače od zla. Ljubav je jača od mržnje. Istina je jača od laži. Mrak prošlih dana je raspršen u trenutku kada je Isus uskrsnuo iz groba i postaje, On sam, sama Božja svjetlost! Međutim, to se ne odnosi samo na Njega i ne odnosi se samo na tminu onih dana: uskrsnućem Isusovim svjetlost je nanovo stvorena. On nas uvodi sa sobom u novi život uskrsnuća i pobjeđuje svaki oblik mraka. On je novi Božji dan koje vrijedi za sve nas.

U uskrsnoj noći križni je put postao utješni put svjetla. U svjetlu uskrsnuća možemo reći da je put trpljenja postao put svjetla i duhovnog preporoda, nutarnjeg mira i čvrste nade. I ove godine na Uskrs odzvanja nepromijenjena, ali uvijek nova dobra vijest. ’Isus je umro na križu i uskrsnuo, svladao moć smrti i donio ljudima zajedništvo s Bogom. To je uskrsna pobjeda, naše spasenje. Kristovo je uskrsnuće naša nada, jer nam pokazuje našu budućnost’, rekao je veliki papa Ratzinger koji je opću audijenciju srijedom 2009. godine završio riječima Silvana s Gore Athos: ’Raduj se, dušo moja. Uskrs je stalno, jer Krist uskrsli je naše uskrsnuće’. Uskrs je dan novog stvaranja i upravo stoga taj dan Crkva započinje liturgiju biblijskim prikazom stvaranja, kako bismo mogli dobro shvatiti novo stvaranje.

Dragi prijatelji, da, Krist je doista uskrsnuo! Zato se danas u našim molitvama sjećamo svih žrtava koje leže na ovom mjestu i zahvaljujemo Ocu Nebeskomu koji nam je preko sina svoga pokazao da grobna jama nije kraj, da smrt, nasilje i zlo nemaju zadnju riječ u našim životima i našoj povijesti. Tu vjeru i nadu ponesite danas svojima ukućanima i svim ljudima koje ćete sresti tijekom ovog uskrsnog vremena. Amen“.

Galerija fotografija

  Vijesti - Sve