VINIčICA: Obljetnica obnove i posvete kapele
riječima nakane: "Molimo u ovoj misi
za sve one koji su gradili ovu kapelu 90. a sada nisu među nama, i
za sve vas koji ste bili onda ovdje, a i sada. U osvit nastajanja
današnje Hrvatske nije vam bilo lako. Nailazili ste na brojne
poteškoće i nagovaranja da odustanete od vašeg nauma, pa i od
svećenika, ali vi ste bili uporni i posao gradnje doveli do kraja.
Time ste pokazali zrelost i odgovornost kao pravi članovi Crkve,
isto tako i primjer da nemora svaka inicijativa doći od svećenika
ili biskupa. Vaš naraštaj ovim potezom je jasno pokazao da želi
očuvati tradiciju ili običaj dolaziti na ovo mjesto susreta ljepote
prirode i duhovne ljepote sv. Katarine. Preostaje da tu svoju ljubav
prenesete na mladi naraštaj, na svoju djecu. Niste ovo pravili da
bude muzej, galerija ili izletište nego da se ovdje dolazi moliti."
Brdo Viničica izvor svog naziva ima u činjenici da su njeni obronci nekada bili pod nasadima vinove loze. Povjesničarima je ovo mjesto jako zanimljivo zbog arheoloških nalazišta japodskih nastambi čije porijeklo seže do dalekog IX. st.pr.Kr. i njihova grada Metuluma koji je bio i mjesto ranjavanja 35. g. pr. Kr. kasnijeg rimskog cara Oktavijana. Tada je ovo bila glavna prometnica za rimska osvajanja sjevernih dijelova Europe. Otuda i mišljenje da je crkva svete Katarine napravljena na ostacima i od materijala kule, promatračnice, rimske vojske u vrijeme prije turskih osvajanja. Narod gradi drugu kapelicu 1689. koja je porušena u bombardiranju 1943. godine. Ruševine su zapuštene i zarasle, a kroz vrijeme komunizma na tom bi mjestu palili "prvomajski" krijes.
Kad se rodila želja, krajem 80.-tih,
da se to mjesto ponovno oživi incijatori gradnje nisu uživali
podršku okolnih župnika. Ivo Barak prepričava jednu od tih
rasprava i danas. Tada mu je rečeno da se kapelica može napraviti
ali da tko će je održavati. Na te riječi odlučno je odgovorio: "
Ki je kaderan kaput kupiti, taj je kaderan i putac prišit."
Kako vidimo, gradnja je dovršena i postavljeno zvono isključivo nastojanjima i sredstvima vjernika. Sve ove godine to je omiljeno okupljalište za vjernike župa Josipdol i Oštarije, a urednost i održavanje kapelice može se opisati samo u superlativima. Ovom mjestu redovito se hodočasti osam puta godišnje: na blagdane svetih Katarine, Ilije, Luke, Huberta (zaštitnika lovaca), Duhove (spomen posvete 1990.), Duhovski i Uskrsni ponedjeljak, te Cvjetnu nedjelju uz pobožnost križnog puta.
Povišen položaj i vanjsko osvjetljenje kapelice, samo jednom svjetiljkom, u noćnim satima učinili su ovo mjesto prepoznatljivim u cijelom ogulinskom kraju. Kapelica kao da stoji u zraku, na nebu, kao da ne dodiruje zemlju. Unutrašnjost kapelice krasi oltarna slika sv. Katarine, kipovi Sv. Ilije i sv. Luke, a na daleko je poznat natpis s barjaka: "Sveta Kate zbrda Viničice čuvaj narod cile okolice". Okoliš je uređen i postavljene su stalne klupe za sjedenje stotinjak osoba. Od ostataka vidljiv je kameni pokrov starog tornja. Vidik s ovog mjesta jednim pogledom zahvaća naselja župne crkve Josipdola i Oštarija, Klek i druge vrhove Velike i Male Kapele, a podno Modruša i auto cestu koja vijuga prema tunelima.