Zahvalno hodočašće Licu Neumrle Majčine Ljubavi
Zahvalno hodočašće Licu Neumrle Majčine Ljubavi okupilo je u subotu 7. listopada na blagdan Blažene Djevice Marije od krunice u Župi Srca Marijina u Foči tristotinjak vjernika, kako povratnika te župe i župa Derventskog i drugih dekanata Bosanske Posavine, tako i Posavljaka.
Hodočašće je započelo u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom svih povratnika u Bosansku Posavinu „Neumrle Majčine Ljubavi“, koja je inače izložena u toj crkvi na javno čašćenje. Vjernici su kroz sat vremena hodajući puteljcima župe molili otajstva Gospine krunice. Po dolasku do filijalne crkve sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio novoimenovani splitsko-makarski nadbiskup i metropolit te upravitelj Gospićko-Senjske biskupije Zdenko Križić, inače sin te župe.
Uz župnika fra Franju Dalibora Stjepanovića, suslavilo je desetak svećenika. U propovijedi je nadbiskup Križić promišljao o značenju molitve krunice i o smislu patnje. Na početku je rekao kako su se kroz povijest osnivale mnoge bratovštine svete krunice i udruge koje su promicale pobožnost krunice i tako se posvećivali. „Molitva krunice ima snagu osobu dovesti do radosti vječnoga života. Krunica, da bi imala istinsku snagu, mora biti autentičan izričaj pobožnosti i ljubavi prema Mariji. Snaga molitve uvijek zavisi od života osobe, koliko se ona trudi biti vjerna Bogu, biti sveta. Što je život svetiji to je molitva jača“, ustvrdio je nadbiskup Križić.
Svjestan kako mnogi moleći ne dožive uslišanje molitve onako kako su oni željeli te onda gube nadu, udaljuju se od Boga, upozorio je kako Božje planove ne možemo do kraja razumjeti. Govoreći o patnji, pojasnio je kako, iako nikada do kraja ne možemo razumjeti patnju i zašto je Bog dopušta, ona u konačnici uvijek ima duboki smisao. Pojasnio je da biti s Bogom ne znači biti pošteđen od patnje, jer to nije bio ni Isus, ni njegova majka Marija.
„Patnja nisu samo nesreće, nego ona uvijek ima svoj dublji smisao i značenje. Ona ne pogađa samo grešne i nevjernike. Jedna je patnja koju netko nosi zbog zala koje je u životu činio. Druga patnja je križ koji Bog daje nekome za spasenje drugih ili da pročisti njegovu vjeru, nadu i ljubav. Ta patnja nije kazna, nego milost. Patnja ima svoje duboko značenje u životu čovjeka. Ona pročišćuje naše srce i osjećaje. Ona oplemenjuje čovjeka koji je nosi sa strpljivosti i ljubavlju. Kao bitni dio čovjekova života patnja nikada nije besmislena. Toliki su se obratili i Bogu vratili baš u patnji, jer su tu Boga susreli kao nigdje drugdje. Patnja proživljena dostojanstveno i strpljivo jača čovjeka, obogaćuje ga ljubavlju i dobrotom, u suprotnom vodi duhovnoj deformaciji osobe“, rekao je propovjednik.
„Kako je lijepa ona duša koja kroz patnju ne izgubi ljubav i dobrotu! Tko dopusti da mu patnja formira srce, taj će znati ljubiti, znati se ganuti pred patnjama drugih, steći će sposobnost gledati svijet očima srca koje su jedine sposobne vidjeti Boga, vidjeti ono što je sveto, plemenito“, rekao je, uz ostalo, nadbiskup Križić.
Zaključio je kako nas u patnji savršeno razumije Marija te da je njezina zavjetna slika sačuvana u toj kapelici poruka narodu toga kraja da Marija želi ostati s njima i kao majka pratiti ih na putu vjere. Prisjetivši se svoga odrastanja, posvjedočio je o ljepoti života u tom kraju ispunjenom molitvom, kada su u predvečerje kuće odzvanjale molitvom krunice koja se molila na koljenima i s pouzdanjem.
Kako je tim događajem obilježena 25. godišnjica pronalaženja slike lika Majke Božje s Djetetom u zadnjem ratu porušenoj kapeli sv. Juraja, župnik fra Franjo Dalibor je naglasio kako mu je želja da u znak zahvalnosti Gospodinu i Majci Božjoj to hodočašće svake prve subote u mjesecu listopadu postane zajednički čin kojim će ubuduće svi vjernici Bosanske Posavine počinjati listopadske pobožnosti.
Pojasnio je kako je taj lik Majke Božje fragment slike Ljube Laha, koja je prije zadnjega rata bila izložena na javno čašćenje u kapeli sv. Juraja u Bukovcu, pod nazivom Madona s Djetetom. Naime, prilikom razaranja i paljenja kapele sv. Jurja u zadnjem ratu, sve je u kapeli i oko nje izgorjelo, a ostao je samo taj fragment slike s Licem Majke Božje, trpeći i vremenska stradanja i nepogode bez ikakvog zaklona i dočekao franjevce, prve povratnike u Bosansku Posavinu.
Restauriran fragment slike je prigodom obilježavanja 20. obljetnice stradanja Bosanske Posavine 2012. prepoznao kardinal Vinko Puljić, te ju je tijekom misnog slavlja na Plehanu blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine. Nakon toga, slika je izložena na javno čašćenje u župnoj crkvi Župe Srca Marijina u Foči, koja je još uvijek u izgradnji. U znak zahvalnosti i sjećanja na taj za tu župu veliki dan, župnik fra Franjo Dalibor nadbiskupu je darovao reprodukciju zavjetne slike te majicu s likom iste Gospine slike. Pjevanje na misi animirao je Zlatko Špoljarević, profesor u Tuzli.
Tekst je preuzet s Informativne Katoličke Agencije:
https://ika.hkm.hr/novosti/mons-krizic-predslavio-misu-na-zahvalnom-hodocascu-licu-neumrle-majcine-ljubavi/