Povijest i župe

ALEKSINICA (579 m n. v.). U 15. st. na području današnje Aleksinice nalazila se crkva BD Marije od Bužana i bolnica sv. Marije Magdalene. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1696. godine. Uz glavni oltar sv. Ivana Krstitelja u crkvi su pokrajni oltari Presvetog Srca Isusova, BD Marije i sv. Ilije. Ponutrica crkve je oslikana. Župni stan je u ruševnom stanju.

BAŠKE OŠTARIJE (921 m n. v.). Nakon što je 1807. godine osnovana župa sa sjedištem u Ledeniku, župno sijelo je 1820. premješteno u Baške Oštarije. Od 1855. do 1858. sagrađena je današnja crkva Pohoda BDM dimenzija 11x26 m. Veliki oltar i ostali namještaj postavljen je 9. 2. 1866. za vrijeme župnika Bonaventure Kertizze. U proljeće godine 1943. talijanski su zrakoplovi napali Baške Oštarije i bombardirali crkvu. Ostale su samo zidine. Austrijanci su 1987. počeli obnavljati crkvu i neposredno pred Domovinski rat stavili je pod krov te posve opremili oltarima i vitrajima. U tijeku 2009. na crkvi je dovršena obnova pročelja. Pored crkve se nalazi zgrada za duhovne susrete.

BILAJ (576 m n. v.). Nakon oslobođenja od Turaka u Bilaju je sagrađena manja crkva na čast sv. Leopolda, zaštitnika tadanjeg cara, a oko 1710. nova posvećena sv. Jakovu apostolu. Današnja crkva sagrađena 1848. g. Dana 11. 9. 1991. g. pobunjeni Srbi su zapalili crkvu. Od inventara nije sačuvano ništa, čak ni zvona. Ubrzo (28. listopada) granatiran je i župni stan, te devastirano mjesno groblje. Nakon „Oluje“ obnovljena je crkva i župni stan.

BORIČEVAC (580 m n. v.). Crkvu sagrađenu 1801. godine na čast Male Gospe u Boričevcu već 1809. godine spaljuju Turci. Mještani su ubrzo ponovo obnovili crkvu i naselje. Sadašnja crkva porušena je 1941. godine, a nakon uspostave slobodne Hrvatske nastoje je obnoviti tamošlji župnici i udruga Boričevljana iz Bjelovara. Nakon «Oluje» u Donji Lapac su se doselili katolici iz Bosne. Svake nedjelje oni imaju misu u molitvenom prostoru u Donjem Lapcu. Tamo se nastoji izgraditi katolička crkva.

BRUŠANE (588 m n. v.). Današnja župna crkva sv. Martina sagrađena je 1854. godine. Dana 14. 7. 1942. partizani su zauzeli Brušane i Trnovac, te u Brušanima zapalili župnu crkvu i župni stan. Vlč. Josip Kapš sa suradnicima je obnovio crkvu 1962. Godine 2009. je stavljen bakreni krov, uređen zvonik i fasada na pročelju.

BUNIĆ (683 m n. v.). Župa Bunić je osnovana 1807. godine. Austrijski maršal Gideon Ernest Laudon (1717.-1790.) je dao sagraditi crkvu Rođenja BD Marije u gotsko-romanskom stilu od klesanih kamenih blokova za 30.000 forinti iz zaklade ratnog ministarstva u Beču u spomen na svoje dvoje djece što su preminula u Buniću. Kamen iz kamenoloma kod Debeloga Brda obrađivali su klesari iz Primorja, a zidali su talijanski zidari. Kraj crkve s lijeve strane zidana je grobnica za Laudonovo dvoje djece. Iza II. svetskog rata crkva je stradala, ali su se dobro očuvali zidovi, a u novije vrijeme crkva se polako obnavlja.

BUŽIM (573 m n. v.). Crkva sv. Terezije Avilske u župi Bužim sagrađena je 1889. godine. Na kamenoj ploči uklesanoj u zid kraj glavnog oltara piše da je „Ova crikva građena kad je vlado papa Lav XIII., car Franjo Josip I., biskup Jure Posilović nova crkva sv. Mateja i obnovljeno u ratu porušeno groblje. Četnici su 13. 10. 1991. g. ubili 8 Hrvata, a pokolj se nastavio i idućih dana, kada su ubili još 32 osobe. Među njima je i djevojčica od 13 godina, 17-godišnji dječak i mnoštvo starijih osoba. Sveukupno je Široka Kula, s okolnim selima (Vukšić, Urije, Ostrvica i Lički Osik) imala čak 164 žrtve u Domovinskom ratu.

TRNOVAC (581 m m n. v.). Današnja crkva sv. Nikole biskupa u župi Trnovac počela se zidati 1879., te je dovršena i posvećena 1881. god. S vremenom je, osim župne crkve sv. Nikole sagrađena i kapelica Majke Božje od Sedam žalosti. Vlč. Josip Kapš je 1963. na župnu crkvu stavio novu drvenu građu i pocinčani lim. Nabavio je i zvono. Oko crkve je podigao četiri kapelice za tijelovsku procesiju. U Domovinskom ratu 19. 11. 1991. crkva je raketirana. U granatiranju je oštećeno krovište i kip sv. Nikole na glavnom oltaru. Oštećenja su pretrpjele i kapelice koje su građene kao postaje križnog puta do kapele Gospe Žalosne. Vlč. Kapš je od 1963. do 1967. gradio kapelu Marije Pomoćnice na Jadovnom.

UDBINA (825 m n. v.). Na Udbini su pronađeni ostaci biskupske stolnice koja je vjerojatno temeljito rekonstruirana nakon tatarske provale 1242. godine. Nakon izgona Turaka već 1714. na Udbini postoji župna crkva sv. Nikole. Veće preinake je doživjela 1838. godine kada je produžena i kada joj je dograđen novi toranj. Župna crkva je zapaljena 23. 2. 1943 g., a u razdoblju od 1948. do 1956. g. i potpuno razrušena.

U Podudbini je sagrađena crkva sv. Marka. Crkva je sasvim porušena poslije II. svjetskog rata. Nakon „Oluje“ potomci predratnih Udbinjana izgradili su novu crkvu sv. Marka nedaleko od stare. U selu Mutilić, na padini prapovijesne gradine Ivanov vrh, nalaze se ostaci crkve sv. Augustina. Podaci nađeni u Biskupskom arhivu u Senju govore da je ta filijala udbinske župe izgrađena od drveta 1732. godine. Crkva sv. Ivana, kasnija pravoslavna crkva sv. Jovana, najbolje je sačuvani srednjovjekovni sakralni objekt, naizgled romaničkih obilježja. Nalazi se iznad seoskih kuća na istaknutom brežuljku Brdu Cvijanovića. Jedina je crkva koja nije porušena za osmanlijske vlasti na prostoru Krbavskog polja. Crkva je 1730. godine prevedena na istočni obred.

Papa Ivan Pavao II. je 8. lipnja 2003. blagoslovio u Rijeci temeljni kamen za Crkvu hrvatskih mučenika. Radovi na izgradnji Crkve započeli su 17. srpnja 2006. Investitor je 11. 3. 2008. g. prihvatio izmijenjeno idejno rješenje projekta koje se nadahnjuje oblicima starohrvatske crkve sv. Križa u Ninu.

            Ova izložba dio je velikog projekta Gospićko-senjske biskupije koja je planirana u okviru velikog korizmenog hodočašća svih dekanata Gospićko-senjske biskupije u Gospićku katedralu a ususret proslavi desete obljetnice osnutka Biskupije s ciljem da se hodočasnicima i građanstvu predstave župe i sakralni objekti po dekanatima. Zahvaljujemo svima koji su pridonijeli da ova izložba bude postavljena i predstavljena javnosti.

            Za izložbu je korišten materijal iz arhiva Gospićko-senjske biskupije i Gospićkog dekanata, a izložbu je priredio Gradski muzej Senj.

Godine 1723. dana je ovlast da se popravi i crkva Presvetog Trojstva u Podovima (Kosa) koja se zove „Čudesna“. To je gotička jednobrodna kapela s gotičkim klesanim dovratnikom i četverokutnim svetištem presvođenim križnim svodom. Barokna crkvena oprema stradala je u II. svjetskom ratu. K njoj su hodočastili pravoslavci i katolici. U Perušićkoj župi su također kapele: sv. Vid (Kvarte), sv. Marija Magdalena (Kosa/Selište), Gospa Karmelska (Žegar), sv. Jelena (Malo Polje), sv. Marko i sv. Rok (Perušić).

PODLAPAČA/PODLAPAC (682 m n. v.). U Podlapcu je već 1700. g. stalni kapelan, što znači da je ondje postojala i crkva, koja će 1702. postati župnom. Godine 1718. dovršena je nova crkva na čast sv. Jurja koja  je produljena 1747. g. kada je dobila i toranj. U Domovinskom ratu crkva srećom nije srušena.

RIČICE (571 m n. v.). Župa Svete Marije Magdalene u Ričicama osnovana je 1790. god. Dotle je selo pripadalo župi Sv. Rok. Drvena župna crkva Svete Marije Magdalene sagrađena je 1795. godine, dok je nova, jednobrodna crkva, u baroknom stilu s četvrtastim svetištem, podignuta 1811. godine. Crkva je radi vremešnosti obnovljena 1969. godine, no početkom Domovinskog rata bila je potpuno uništena. Obnovljenu crkvu blagoslovio je 15. studenog 1998. godine dr. Ivan Šporčić, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije.

RUDOPOLJE (746 m n. v.). U Rudopolju je 1748. godine sagrađena crkva posvećena sv. Petru i Pavlu, koja je 1807. postala i župna. Temeljito je obnovljena 1889. Crkva je razorena 1941. godine. Godine 2003. biskup Bogović je blagoslovio obnovljenu je župnu crkva, a naredne godine na svetkovinu svetih Petra i Pavla konačno su nakon pola stoljeća zazvonila nova zvona na župnoj crkvi.

SMILJAN (562 m n. v.). Gradnja današnje župne crkve BDM Karmelske u Smiljanu počela je 5. 9. 1859. za župnika Tome Jeličića, te okončana 1864. o čemu svjedoči natpis iznad glavnih vrata, a o posveti crkve 1864. govori natpis iznad sakristijskih vrata. Pokrajni oltari su posvećeni sv. Ani i sv. Antunu Padovanskom. Župnik vlč. Josip Kapš 1963. godine počinje obnavljati župnu crkvu, a župnik vlč. Marko Cvitković 2006/07. elektrificirao je zvona, stavio hrastove prozore i vrata, stepenište do krova i bakreni pokrov.

Na groblju je 1863. izgrađena kapela koja je danas posvećena Predragocjenoj Krvi Kristovoj. Vlč. Kapš je 1971. godine na groblju u Rosuljama sagradio kapelu Presvetog Srca Isusova, a godine 1976. kapelu sv. Ivana Krstitelja na groblju u Smiljanskom Polju.

SVETI ROK (571 m n. v.). Župa Svetog Roka osnovana je 1790. godine, dok je crkva Svetog Roka izgrađena 1763. na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve. Crkva je posvećena 1804. godine. Građena je donacijama uglednih Svetoročana, dodatno ju je uredio 1824. barun i general Josip Vrkljan. Crkva je tijekom Domovinskog rata potpuno uništena. Obnovljena je 1999. kada ju je 16. kolovoza blagoslovio dr. Mile Bogović, tada pomoćni biskup riječko-senjski.

ŠIROKA KULA (588 m n. v.). Crkva na čast sv. Mateja u istoimenoj župi u Širokoj Kuli sagrađena je 1734. g. Crkva i župni stan minirani su 1948. g. Poslije se nije moglo dobiti dozvolu za njezinu obnovu. Iza „Oluje“ u Širokoj Kuli je izgrađena

posveti crkvu u Bužimu 7. 7. 1890. g.“ Godine 1967. crkvu u Bužimu obnovio je župnik Josip Kapš, a vlč. Nikola Turkalj je 2009. izgradio novi toranj po uzoru na izvorni iz 19. st.

DONJE PAZARIŠTE (591 m n. v.). Na području današnjeg Donjeg Pazarišta nalazilo se naselje Zažično Donje. Na vrhu Gračini bio je pavlinski samostan. Spominje ga isprava od 1. 11. 1411. g. „Plemeniti ljudi Draškovići iz sela Žažična dolnjega, na kih deli iminja je vrh, ki se zove Gradčina, osnovaše na tom vrhu molstir (manastir) i crikvu sv. dive Marije, te ju daju redovniokom sv. Pavla.” Početkom 16. stoljeća Turci su zaposjeli ovo područje, a stanovništvo je izbjeglo. Šematizam Senjske biskupije od godine 1896. kazuje da župljani još i sada svoju crkvu sv. Jakova zovu „kloštar”. Vjerojatno je narod (krajem 17. st.) ovu crkvu pretvorio u svoju župnu crkvu. Bach piše da je župna crkva sv. Jakova u Donjem Pazarištu sagrađena prije 1700. godine.

GOSPIĆ (562 m n. v.). U Gospiću je 1783. g. dovršena današnja crkva na čast Navještenja Marijina. Dva pokrajna oltara bila su posvećena sv. Franji, odnosno sv. Jeronimu. Dana 15. rujna 1991. g. crkva je zapaljena. Budući da je nadsvođena, dosta je toga u unutrašnjosti ostalo i tek poslije stradalo jer se nije moglo odmah postaviti krov kao zaštitu od oborina. Na crkvi je memorijalna ploča poginulima u bitki kraj Bilaja 1809. g. (R. Frangeš-Mihanović). Jubilejske 2000. godine 25. svibnja papa Ivan Pavao II. proglašava je katedralom i prvom crkvom novoosnovane Gospićko-senjske biskupije.

U Gospiću je 1749. g., izgrađena crkva na čast sv. Ivana Nepomuka. Ta crkva je   1781. g. srušena, a izgrađena je nova. Na groblju je 1856. g. izgrađena kapelica posvećena sv. Mariji Magdaleni, zaštitnici grada.

GRAČAC (559 m n. v.). Godine 1715. sagrađena je u Gračacu župna crkva sv. Jurja. Potom su 1808. godine podignuti i obnovljeni oltari. Nakon II. svjetskog rata u Gračacu je ostalo vrlo malo katolika. Mjesne vlasti koristile su crkvu Sv. Jurja kao skladišni prostor. Pred Domovinski rat crkva je bila obnovljena, ali u tom ratu opet uništena. Obnovljena je nakon „Oluje” i u njoj se godišnje slavi sv. misa. Kamen temeljac novog samostana i crkve u Gračacu (554) postavljen je 15. 11. 2000. za vrijeme župnika fra Ivana Savića kad je broj katoličkih vjernika u Gračacu iznosio oko 4.500. Gradnja je dovršena naredne godine.

            KALUĐEROVAC (554 m n. v.). Godine 1700. spominje se trošna crkva u Kaluđerovcu, kojim se od 1723. g. upravlja iz Perušića. Župna crkva sv. Nikole bila je sredinom 19. stoljeća posve trošna. Vještaci su ustanovili kako treba srušiti cijelu crkvu osim svetišta, koje je imalo svod naslonjen na tvrde zidove. Do jeseni 1865. g. izgrađena je crkva koja je dobila novi krov i posve novu sakristiju. Premda još nije imala zvonik, tako obnovljena crkva sv. Nikole, ipak je blagoslovljena 30. 10. 1865. godine.

KLANAC (565 m n. v.). Oko 1695. biskup Glavinić izdaje naredbu da se na crkvu Uznesenja Marijina u župi Klanac postavi krov. Godine 1723. crkva već ima 4 oltara. Biskup Benzoni kaže da su crkvu sagradili sami župljani. Filijale ove crkve su bile: sv. Ivana Krstitelja (Aleksinica) sat daleko od župne crkve, dok je sv. Jakova (Donje Pazarište), od nje  udaljena dva sata. Godine 1890. crkva je dobila nove oltare, propovjedaonicu i krstionicu.

KOSINJ DONJI (500 m n. v.). Godine 1723. nalazi biskup Pohmajević u Donjem Kosinju izgrađenu crkvu sv. Ivana Krstitelja. Nakon II. svjetskog rata župom se upravlja iz Gornjeg Kosinja. Unutar cinkture crkve sv. Ivana Krstitelja ugrađene su dvije velike kamene kvadratne urne s latinskim natpisima, a u crkvi se nalaze dva velika sarkofaga koji služe kao pomoćni oltari. Na župnoj crkvi nalazi se spomen ploča s natpisom: „Na spomen 500. godišnjice druge tiskane knjige u Hrvata, glagoljskoga brevijara. Držimo da je tiskan u bivšem pavlinskom samostanu na 'Kloštru' u Donjem Kosinju. Župljani i župnik B. Zović, 29.6.1991.“ Potrebno je spomenuti i kapelicu sv. Petra, koja se ističe na vrhu brda uz rijeku Liku, gdje se nalazio nekadašnji glasoviti pavlinski samostan.

KOSINJ GORNJI (495 m n. v.). Crkva u Gornjem Kosinju sagrađena je 1692. g. nakon progona Turaka, a posvećena je sv. Antunu Padovanskom, jednobrodna, s poligonalnim svetištem, sakristijom i zvonikom uz glavno pročelje. U crkvi su klasicističke drvene klupe i kamena škropionica s ljudskom glavom, klesana na romanički način. Posebno se ističu oltari Majke Božje i sv. Martina. Posebnost crkve je kip Srca Isusova koji se nalazi iza oltarne slike. Godine 2002./2003. obnovljen je zvonik. Orgulje koje se nalaze u crkvi izgradio je češki graditelj orgulja Jan Tuček, međutim godina i datum izgradnje nisu poznati. Na zidu crkve nalazi se spomen ploča s natpisom: „1483. - 22. 2. - 1983. Na spomen prve tiskane knjige u Hrvata, Rimskoga glagoljskog misala, postavili lički svećenici s narodom, 19. lipnja 1983.“ Godine 1752. župa ima 424 vjernika. U Kosinjskom Bakovcu nalazi se crkva sv. Vida s tri ploče s glagoljskim natpisom i grbom Frankopana. Nedaleko od sela nalazi se i hodočasnička kapelica Majke Božje od Pohoda.

LIČKI NOVI (557 m n. v.). Nakon oslobođenja od Turaka u Ličkom Novom nalazimo već 1695. g. drvenu crkvu na čast sv. Antuna Padovanskog. Biskup Pohmajević 1723. g. nalazi ondje zidanu crkvu i župni stan. Godine 1733. biskup Benzoni piše da je pred godinu dana obnovljen krov i zidovi, da je crkva dignuta dva lakta. Župni stan je jako loš, poput štale. Dana 13. 9. 1991. g. crkva je oštećena, da bi  17. rujna bila ponovno bombardirana i zapaljena. Iz crkve nije ništa spašeno osim nešto ruha i crkvenog posuđa koje je župnik prethodno dao da se čuva u privatnim kućama. Crkva je imala dosta vrijedan i star inventar. Među vrednijim stvarima je i kip sv. Antuna, zaštitnika župe, koji je također izgorio. Crkva je nakon „Oluje“ temeljito obnovljena.

LIČKI OSIK (573 m n. v.). Današnja crkva izgrađena je 1842. godine. Župa je 1752. godine imala 830 vjernika. Dana 1. 9. 1991. četnici su zapalili crkvu. U tijeku Domovinskog rata crkva je bila obnovljena, koju u novim ratnim razaranjima četnici ponovno pale. Crkva se ponovno  obnovlja 2000. godine. U selu Mušaluk nalazi se zavjetna crkva sv. Duha koju je 1700. g. sagradio pop Marko Mesić. On je odredio da ga iza smrti pokopaju u toj crkvi, kako svjedoči i latinski natpis. („Marko Mesić je umro 2. 2. 1713. g. u Karlobagu, odakle mu tijelo preniješe i sahraniše u crkvi Sv. Duha“). Na području župe nalaze se kapele  sv. Mihovila u selu Vukšić i sv. Marka u Budaku.

LIČKI RIBNIK (568 m n. v.). U izvještaju 1696. g. spominje se toranj doturske crkva u Ribniku, a tadanji katolici upotrebljavali su za bogoslužje napuštenu mošeju. Nedugo poslije toga sagrađena je ondje drvena crkva na čast sv. Petra i Pavla. Crkva je poslije zatvorena i zapuštena. Mještani su kasnije ponovno sagradili crkvu od koje je župni stan bio udaljen oko 200 koraka. Godine 1752. g. ima 664 vjernika. Nakon što je crkvu 1865. g. pogodio grom ponovno je sagrađena 1878. godine. Oštećena je u granatiranju 1991. i 1992., ali na sreću nije srušena.

LOVINAC (583 m n. v.). Godine 1704. sagrađena je u Lovincu prostrana crkva sv. Mihovila arkanđela u baroknom stilu s visokim zvonikom. Vanjsko uređenje crkve obavljeno je tijekom 19. stojeća, dok je unutarnje uređenje obavljeno 1891. godine: krstionica, propovjedaonica, klupe, oslikan strop crkve i nabavljene orgulje. Crkva je prvi put oštećena 15. rujna, a 24. 9. 1991. potpuno razorena. Obnova crkve započela je 1998., a završena je 1999. kada ju je 29. rujna, na dan svetog Mihovila blagoslovio mons. dr. Antun Tamarut, riječko-senjski nadbiskup.

Župi Svetog Mihovila pripada i kapelica svetog Ante, zaštitnika pastira, sagrađena 1842. godine na vrhu brda Cvituša koja je tijekom Domovinskog rata minirana i potpuno razrušena. Obnovljena je 1999. U središtu Lovinca 1936. god. izgrađena je kapelica posvećena Gospi Lurdskoj koja je tijekom Domovinskog rata minirana. Obnovljena je 1999. godine. Župi pripada i crkvica posvećena Sv. Franji Asiškom u Vraniku također razorena tijekom Domovinskog rata 1991. i obnovljena 1995. godine.

PALANKA (269 m n. v.). Župa u Zrmanji - Palanki osnovana je 1807. godine, a crkva na čast Rođenja BD Marije sagrađena je 1830. godine. Sazidao ju je župnik Marko Ivanović koji je tamo boravio 50 godina. Crkva je 1942. godine opljačkana i zapaljena, a ljudi već za vrijeme ustanka u srpnju 1941. protjerani ili poklani. Opljačkan je i župni stan. Godine 1983. nadbiskup Josip Pavlišić i župnik Pećo Butković su obnovili crkvu te joj sagradili betonski krov. Povodom 200. obljetnice uspostave župe, 2007. god., biskup Bogović je sa župnikom fra Jakovom Prcelom tamo slavio sv. misu. U zadnje vrijeme na crkvu je stavljen crijep.

            PERUŠIĆ (593 m n. v.). Današnja župna crkva Uzvišenja sv. Križa u Perušiću jest barokizirana srednjovjekovna gotička crkva s poligonalnim svetištem (uz koje je sakristija), jednobrodna s četiri bočne kapele uz svaku stranu broda. Na pročelju je zvonik s gotičkim dovratnikom i zapisom iz 1698. g. U unutrašnjosti se nalazi sedam baroknih oltara (glavni je oltar rad Michaela Chiereginija iz 1827. g.) i propovjedaonica. Nakon 1527. g. crkva je bila preuređena u džamiju o čemu svjedoče do danas sačuvani elementi kao npr. vrata i nadvraće, da bi nakon oslobođenja od Turaka dobila ponovno svoju prvotnu namjenu. Godine 1696. nabavljena je iz Rima slika sv. Križa koja se danas čuva u župnom stanu. Župa 1752. g. ima 2100 vjernika. Čak 28 predmeta koji se nalaze u crkvi su spomeničke vrijednosti. Na tornju se nalazi križ stare Zagrebačke katedrale. Crkva je renovirana i uređena 1988. godine. Orgulje u župnoj crkvi sagradila je 1888. godine tvrtka Gebrūder-Reiger.