Župe senjskog dekanata
Danas je Senj sjedište Senjskog dekanata u Gospićko – senjskoj biskupiji. Čine ga župe: Jablanac, Karlobag, Krivi Put, Lukovo, Senj, Senjska Draga, Starigrad, Sveti Juraj i Vratnik. Uz nabrojane župe, na izložbi je predstavljena i župa Krasno koja nije u sastavu Senjskog dekanata ali administrativno pripada području Grada Senja pa je ovdje spominjemo.
Najveća župa i sjedište dekanata je Senj koji je poznat po svojim brojnim crkvama, od kojih neke spadaju u najznačajnije vjerske i kulturne objekte hrvatskog naroda. U crkvenom pogledu Senj je sjedište biskupije još od 12. st., o čemu sa sigurnošću govori dokument iz godine 1169., kada se spominje senjski biskup Mirej. Postoje pretpostavke da je biskupija postojala još u 5. st., ali je vjerojatno uništena u velikoj Seobi naroda. Spomenuta je seoba ostavila teške posljedice na razvoj grada jer se on više ne spominje u povijesnim izvorima kao važno naselje sve do 12. st., kada dolaskom viteškog reda Templara počinje ponovni gospodarski i graditeljski uspon. Taj će se procvat osobito nastaviti u vrijeme frankopanske vladavine u Senju (13., 14. i 15. st.), koja je ostavila dubok trag na gospodarskom, kulturnom i duhovnom polju. Izgrađeni su vrijedni spomenici gotičke i renesansne arhitekture, a velika pažnja posvećivala se i duhovnoj kulturi Senja. To je vrijeme gradnje brojnih crkvama i samostanima u gradu i okolici.
Kada se od druge polovice 15. st. Senju počela približavati osmanlijska opasnost u gradu i okolici je mjesto izgradnje nastalo bespoštedno rušenje, mjesto prirodne ekspanzije povlačenje unutar bedema. Rušilo se sve što je moglo koristiti neprijatelju, a gradilo se samo za potrebe obrane, gradski bedemi, zaštitne kule i tvrđava Nehaj. U interesu obrane Senj je poznatim Lenkovićevim zahvatom izgubio sve građevine što su se nalazile izvan gradskih zidina, među kojima su bile brojne crkve i samostani. Od materijala srušenih objekata izgrađeni su tvrđava Nehaj i Crkva sv. Franje sa samostanom unutar gradskih zidina.
Vojne i gospodarske prilike u gradu odrazile su se i na duhovnom planu. Grad i stanovništvo ne može više uzdržavati tolike crkve i kapele, zbog čega se dio njih zatvara za vjerski kult i pomalo se pretvaraju u vojne i stambene objekte. Takvo stanje izazvalo je gospodarski i kulturni zastoj koji će potrajati do početka 17. st., kada je minula opasnost od Osmanlija i kada širu okolicu grada naseljavaju Bunjevci za čije se potrebe tijekom iduća 3 stoljeća utemeljuju nove župe i grade nove crkve.
Graditeljsko – vjerski procvat na području Dekanata zaustavljen je u 20. stoljeću, posebno u vrijeme ratova u kojima stradaju brojni crkveni objekti. Osobito je to izraženo u Drugom svjetskom ratu u kojem je velikim dijelom uništena stara gradska jezgra Senja s crkvom sv. Franje i katedralom.
- Crkva sv. Jurja u Sv. Jurju prvi se put spominje 1628. godine, ali je znatno starija i potječe iz srednjeg vijeka. Pošto se 1852. godine raspukla srušena je do temelja i na njenom je mjestu izgrađena nova crkva između 1853. i 1856. godine koja je danas župna crkva.
- Crkva sv. Mihovila u Vratniku sagrađena je između 1770. i 1777., a temeljito je preuređena 1795. te posvećena. Župnom crkvom postala je 1807. godine.
- Crkva sv. Ante u Krasnu prvi se put spominje 1754. godine u izvješću biskupa Čolića. Godine 1831. na mjestu stare crkve dovršena je gradnja nove koja je danas župna crkva. Osim župne crkve u Krasnu je i crkva Gospe Krasnarske zaštitnice Gospićko – senjske biskupije čiji su prvi temelji u kapelici izgrađenoj 1641. Godine 1716. crkva je temeljito obnovljena. Kroz povijest se više puta temeljito obnavljala i preuređivala.
Ova izložba je početak velikog projekta popisivanja i stručne obrade svih sakralnih objekata na području Gospićko – senjske biskupije. U njoj nisu prikazane sve crkve i svi sakralni objekti na području Senjskog dekanata, što će se učiniti u budućnosti. Zamišljena je kao poticaj svima koji će se uključiti u ovaj veliki biskupijski projekt, ali i kao osnovna obavijest građanstvu i hodočasnicima koji će posjetiti gospićku katedralu o bogatoj sakralnoj baštini Senjskog dekanata. Zahvaljujemo svima koji su doprinjeli da ova izložba bude postavljena i predstavljena javnosti.
- Crkva sv. Vida nalazi se na Valvasorovoj veduti iz 1689. godine. Njeni ostaci vidljivi su iznad gradskog groblja, uz cestu prema Senjskoj Dragi. Današnje senjsko groblje dobilo je ime prema ovoj crkvi koja je bila napuštena u 19. st. Nova crkva posvećena istoimenom svecu sagrađena je unutar groblja 1849. godine uz pomoć senjskih građana.
OSTALE ŽUPNE CRKVE U DEKANATU:
- Crkva sv. Josipa u Jablancu bila je posvećena 1799. i određena je za novu župnu crkvu. Gradnja je započela 1795. godine, a doživjela je više obnova i preuređenja. Na mjestu današnje crkve 1730. bila je izgrađena kapelica, a sjedište župe bilo je u crkvi sv. Nikole na groblju koja se spominje još 1179. godine.
- Crkva sv. Josipa u Karlobagu je kapucinska i sa samostanom čini cjelinu. Ona je danas župna crkva a izgrađena je 1711. godine. Posvetio ju je 27. svibnja 1715. biskup Adam Ratkaj. Sve do Drugog svjetskog rata župna crkva je bila crkva sv. Karla Boromejskog.
- Crkva Majke Božje Snježne u Krivom Putu prvi se put spominje u izvješću biskupa Benzonija 1733. godine. Prijašnja crkva nije bila dovoljno velika pa je već 1790. započeta gradnja nove koja je zbog prirodnog prirasta stanovništva postala premalena i 1856. sagrađena je veća i potpuno nova crkva kako svjedoči ploča na njenom pročelju.
- Crkva sv. Luke u Lukovu Otočkom prvi se put spominje u izvješću biskupa Benzonija 1733. godine, ali je svakako bila puno starija, vjerojatno još iz srednjeg vijeka. Župnom crkvom postala je 1807. Nova se crkva počela graditi 1842., a završena je 1843. godine.
- Crkva sv. Križa u Senjskoj Dragi sagrađena je 1768. godine nakon što je bila do temelja srušena kapelica izgrađena 1723. godine. Dao ju je izgraditi opat Vuk Homolić.
- Crkva sv. Jakova u Starigradu prvi se put spominje u izvješću biskupa Benzonija 1733. godine iako je puno starija. Na ruševinama stare crkve izgrađena je 1766. nova koja je od 1807. postala župna crkva. Današnja crkva sagrađena je 1896. godine.
CRKVE U GRADU SENJU:
- Senjska katedrala ima veliku vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti. Svi opisi Senja je spominju, ali se datum njene izgradnje nije mogao do sada točno odrediti. Na njenom je mjestu u antici bilo pogansko svetište, a u drugoj polovici 4. stoljeća tu je vjerojatno izgrađena starokršćanska crkva koja je stradala u Seobi naroda. Kada je točno izgrađena nova katedrala ne možemo pouzdano utvrditi, no tijekom početaka gradnje bila je zamišljena kao jednobrodna romanička bazilika. Vjerojatno su nakon velikog požara 1239. templari izgradili novu građevinu. Kasnije je dograđivana i preuređivana da bi danas imala izgled trobrodne građevine. Godine 1900. srušen je stari toranj i na njegovom mjestu izgrađen novi koji i danas stoji. Katedrala je stradala u bombardiranju 1943. Ispod desne lađe nalazi se kripta koja je po mišljenju Frančiškovića građena u 11. st. zajedno sa katedralom, a u nju su se sahranjivali odličnici grada Senja. Pod glavnim oltarom nalaze se grobnice senjskih biskupa Pohmajevića, Ožegovića i Maurovića.
- Crkva svetog Franje unutar zidina spominje se prvi put u dokumentima 1272. god. Tada se još nalazila izvan gradskih zidina, a pokraj nje bio je i samostan. Crkva i samostan srušeni su zbog opasnosti od osmanlijskih osvajača, ali i zbog materijala za podizanje tvrđave Nehaj. Franjevci mole da im se za uzvrat unutar gradskih zidina podigne nova crkva, što je i učinjeno 1558. godine, kada je kapetan Ivan Lenković podigao crkvu i samostan. Crkva je predstavljala remek djelo senjske renesansno – barokne umjetnosti i štovana je kao najveća senjska svetinja. U njoj su svoje posljednje počivalište pronašli najznačajniji uskoci i članovi senjskih plemićkih obitelji. Crkva je godine 1894. arhitektonski snimljena, pa su nam tako poznati tlocrt, presjeci i pročelje, što se kasnije pokazalo veoma korisnim zbog njenog rušenja. Srušena je godine 1943., prilikom bombardiranja grada, a od nje je ostao samo toranj. Zgrada samostana je ostala sačuvana i danas služi u druge svrhe.
- Crkva sv. Duha koja se spominje u dokumentima prije 1550. godine bila je izvan gradskih zidina. Ta crkva se također ruši iz strateških razloga i radi gradnje Nehaja. Nova Crkva sv. Duha podiže se unutar zidina 1559. godine. U dokumentima se uz crkvu spominju “gostinjac”, hospiciji i prenoćište, tipične institucije srednjovjekovnih gradova. Crkva je sekularizirana 1856. god.
- Crkva sv. Ivana Krstitelja prvi puta se spominje 1271. god. Ponovo je spomenuta i u Senjskom statutu iz 1388. god. Sagrađena je u stilu pune gotike. U 19. st. je bila sekularizirana, na njoj su izvršene brojne dogradnje i pregrađivanja, te je stoga izgubila u cijelosti vrijednost.
- Crkva sv. Jurja zaštitnika grada Senja prvi se puta u izvorima spominje 1183./84., kada kralj Bela III. daruje templarima Senj i spomenutu crkvu koja se nalazila izvan grada. Do danas se sa sigurnošću ne može reći gdje se nalazila ta crkva. Vjerojatno je bila blizu grada. Možda je to crkva na čije se ostatke naišlo pri obnovi Nehaja. Osim ove crkve, u izvorima se spominje i druga crkva sv. Jurja koju je opisao Valvasor krajem 17. st. Ova crkva nalazila se između katedrale i rodne kuće S. S. Kranjčevića, a ubrzo je bila srušena. Na njoj se nalazio glagoljski natpis iz 1540. god., što bi moglo značiti da je tada izgrađena. Godine 1855. ona je izgubila svoju izvornu svrhu i jedno vrijeme služila je kao stambeni prostor.
- Crkva sv. Marije Magdalene prvi se puta spominje godine 1380. Locirana je prema opisima Senjske bune (1719. – 1722.) u kojima se spominje. Crkva je četvrtastog tlocrta sa uglastim apsidama i šiljastim kamenim svodom. Zidovi i svod crkve su bili oslikani. Na pročelju se osobito ističu profilirani dovratnici i nadvratnik sa oblim medaljonom i znakom IHS. Prema predaji u blizini ove crkve nalazila se i crkva sv. Cecilije.
- Crkva sv. Antuna Opata prikazana je na svim planovima Senja. U planu iz godine 1788. u legendi piše: “sekularizirana crkva sv. Antuna, sada magazin lučkih potrepština”. Crkva se nalazila u blizini kule Šabac, a u vrijeme Drugog svijetskog rata u potpunosti je stradala.
- Crkva sv. Nikole spominje se 1378. godine kada je darovana dominikancima. Uz crkvu se 1380. spominje i samostan. Napušteni samostan i crkvu preuzimaju godine 1634. pavlini. Danas se sa sigurnošću ne može utvrditi je li građena u duhu romanike ili gotike zbog kasnijih pregrađivanja i dograđivanja. Crkva ima karakteristike propovjedničke ranogotičke bazilike. Godine 1874. samostan i crkva su srušeni zbog trošnosti i otvaranja lakšeg prolaza prema luci.
- Crkva sv. Margarete se prvi put spominje 1495. kao sastavni dio kaštela. Smještena je unutar kompleksnog dvorišnog prostora, a bila je jednobrodna sa apsidom. Još u 18. st. tradicija spominje dvorsku kapelu u sjevernom dijelu kaštela.
- Crkva sv. Roka izgrađena je kao zavjetna zbog zaštite od kuge. Crkva je sekularizirana u 19. st. i u njoj se danas nalazi stambena kuća i poslovni prostor. Na krovu je sačuvan željezni križ, a na pročelju je naknadno uzidana renesansna kustodija.
- Crkva sv. Dujma javlja se u dokumentima već 1472. i 1528. godine i to u kontekstu koji nas upućuje na zaključak da se radi o samostanskoj crkvi. Prvi spis koji izrijekom spominje opatiju sv. Dujma nad Senjom potječe iz 1550., ali moguća lokacija do danas nije otkrivena. Budući da se u starini često miješao sv. Dujam i sv. Damjan, moglo je doći do zamjene ovih dviju crkava, posebno stoga što u to vrijeme u Senju postoji i crkva sv. Kuzme i Damjana.
- Crkva sv. Marije na Artu nalazi se na južnom izlazu iz Senja izvan gradskih zidina. Na planovima i starim slikama Senja, na mjestu današnje crkve vidi se jedna kapelica, koja je možda bila porušena prilikom izgradnje tvrđave Nehaj. Današnja crkva podignuta je kao zavjetna crkva senjskih pomoraca, vjerojatno sredinom 18. st.
- Crkva sv. Ambroza sagrađena je 1728. godine u stilu kasnog baroka i posvećena na čast Blažene Djevice Marije. Prilikom izgradnje Jadranske magistrale i tranzitnog raskršća Jadranske i Plitvičke ceste 1956. god. crkva je srušena.
- Crkva sv. Martina smještena je izvan gradskih zidina u blizini ceste prema Rijeci. Nema podataka o tome kada je dobila sadašnji oblik. U crkvi se nalazila ploča sa glagoljskim natpisom iz 1330. godine kojom se datira gradnja crkve.