U Brinju proslavljena Velika Gospa, Uznesenje Blažene Djevice Marije
U Brinju je u subotu, 15. kolovoza 2026., svečano proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa, ujedno Dan župe Uznesenja Blažene Djevice Marije i Dan Općine Brinje.
Svečano večernje misno slavlje u 18 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu sa župnikom fra Draženkom Tomićem i ostalim svećenicima.
Misno slavlje započelo je svečanom procesijom, nakon koje je uslijedila euharistija u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor, kojim je ravnao i svirao Nikola Blažanin.
U homiliji je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo okupljene vjernike pozvao promatrati Mariju kao putokaz prema Bogu i kao onu koja čovjeku pokazuje kako osmisliti vlastiti život.
Na početku homilije podsjetio je kako se Crkva na svetkovinu Uznesenja okuplja u molitvi, pjesmi i euharistijskom zajedništvu slaveći Mariju, čiji život pokazuje konačni smisao ljudskoga postojanja.
„Kako je osjetljiv zadatak uzeti riječ danas pred svima vama! Ne samo pred svima vama, nego, na neki način, i u ime svih vas: iz svake duše i iz svakoga srca pokušati izreći pravi sadržaj ovoga časa, ovoga blagdana i ovoga našega velikog kršćanskog zajedništva“, istaknuo je mons. Marko Medo.
Govoreći o ljudskoj čežnji za smislom, naglasio je kako čovjek u dubini svoga bića traži odgovor na temeljna pitanja života.
„Hoćemo li uspjeti razumjeti i sami sebi osvijetliti najdublji smisao, razlog i značenje onoga što se u nama i s nama ovdje događa? Hoćemo li uspjeti ući u dubinu tajne koja se danas odvija između nas, Boga i Marije – po njezinoj osobi i po veličini Božjega djela ostvarenoga u njezinu životu?“
Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo istaknuo je kako čovjek može biti okružen materijalnim dobrima i zemaljskim uspjesima, ali ipak ostati nezadovoljan ako njegov život nema dublji smisao i otvorenost prema Bogu.
„Možda bi neki kritičar religije ili neki izvanjski promatrač, dok promatra ovo naše današnje zajedništvo, mogao zaključiti da smo pobjegli od svojih kuća, poslova i svakidašnjih obveza. Mogao bi reći da smo došli u ovu crkvu, u ozračje molitve i lijepe prirode, kako bismo na trenutak zaboravili stvarnost, potražili malo osjećajne utjehe i udaljili se od tvrdoće svakidašnjega života.“
No upravo suprotno, naglasio je, vjera ne odvaja čovjeka od života, nego mu pomaže da ga sagleda u njegovoj punini. Vjernik je pozvan svoj svakodnevni rad, odnose, radosti, poteškoće i životne odluke promatrati u svjetlu Boga.
„Sve su te misli, odgovornosti i životni zadaci danas nazočni u svakom srcu i u svakoj ljudskoj osobi.“
Marija je, prema riječima mons. Marka Mede, primjer čovjeka koji svoj život nije živio izvan stvarnosti. Bila je žena Nazareta, pripadnica malenoga i neznatnoga naroda, živjela je jednostavnim životom, ali je upravo u toj svakodnevici bila potpuno otvorena Božjoj volji.
„Ona je jednostavna žena iz Nazareta, pripadnica malenoga i neznatnoga naroda. Po svojoj ljudskosti nije različita ni od jednoga od nas, ali je uzdignuta iznad svih nas jer je Bog u njoj učinio silna djela, a ona je bila spremna prihvatiti Božji poziv.“
Posebno se osvrnuo na Marijinu otvorenost životu. Podsjetio je kako je Marija prihvatila majčinstvo i Božji plan premda nije mogla znati kakve će sve posljedice taj pristanak donijeti.
„Marija je znala da će je blaženom zvati svi naraštaji. Ali ona također zna odakle dolazi njezina veličina. Ona nije sama sebe uzvisila. Bog je pogledao na neznatnost svoje službenice i učinio u njoj velika djela.“
Govoreći o Marijinu susretu s Božjom voljom, mons. Marko Medo podsjetio je i na njezin pohod Elizabeti te na Magnificat, pjesmu u kojoj Marija svoju veličinu ne pripisuje sebi, nego Bogu.
„Marijina veličina nije samo njezina ljudska veličina. Ona je prije svega Božje djelo u njoj, u njezinoj osobi i u njezinu životu. Zato Marija u svojem Veliča ispovijeda: ‘Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!’“
Istaknuo je kako je upravo Marijin odnos prema životu posebno važan za suvremenog čovjeka.
„Bog ne odbacuje ljudsko tijelo. Ne prezire našu ljudskost. Ne želi uništiti ono što je stvorio, nego ga želi preobraziti, očistiti i dovesti do punine.“
Uznesenje Blažene Djevice Marije stoga nije samo događaj koji se odnosi na Mariju, nego i objava budućnosti svakoga čovjeka koji svoj život otvara Bogu.
„Marija je cijelim svojim bićem uznesena u nebesku slavu. U njoj gledamo budućnost koja je obećana čovjeku koji se otvori Bogu. U njezinoj proslavi vidimo da naš život nije zatvoren u granice vremena, bolesti, starosti i smrti.“
Mons. Marko Medo upozorio je kako suvremeni čovjek često pokušava pronaći sreću isključivo u materijalnom, uspjehu, posjedovanju i ljudskom priznanju, ali takav život ne može potpuno zadovoljiti ljudsko srce.
„Uklonili smo se nakratko iz svijeta koji prijeti da nas zarobi, okuje i zatvori u granice materije. Osjećamo kako u našu svakidašnjicu, u naše misli i u naše odnose ulazi zrak materijalizma. Taj zrak udišemo ponekad i protiv svoje volje.“
Vjernici su, kazao je, pozvani dopustiti Bogu da uđe u njihov svakodnevni život – u obitelj, posao, kuću, odnose, brige i odluke.
„Dostojanstvo mu se oduzima i kada ga se uvjeri da je samo potrošač, proizvođač, broj ili sredstvo u rukama drugih.“
U Mariji se, nasuprot tome, otkriva puno dostojanstvo ljudske osobe, njezina vrijednost pred Bogom i poziv na vječni život.
Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo podsjetio je i na dugu povijest brinjske župe te na generacije vjernika koje su kroz stoljeća pred Marijinim likom donosile svoje radosti, brige i patnje. Spomenuo je stare crkve i kapele brinjskoga kraja, među njima kapelu Presvetoga Trojstva i kapelu sv. Fabijana i Sebastijana na Sokolcu, kao i župnu crkvu koja je kroz stoljeća bila mjesto molitve i okupljanja naroda.
Govoreći o stradanjima i teškoćama kroz koje je ovaj kraj prolazio, osobito u ratnim vremenima, istaknuo je kako je vjera pomagala narodu sačuvati nadu i pouzdanje u Boga.
„Gospa ne obećava nam život bez križa, poteškoća i rana. Ona nas vodi Kristu koji je prošao kroz križ i smrt kako bi nam otvorio život.“
Pozvao je vjernike da svoje živote ne odvajaju od Boga, nego da upravo u svakodnevnim obvezama, obiteljskom životu, radu, patnji, bolesti i životnim odlukama traže njegovu prisutnost.
„Mi se danas otvaramo tomu svijetu i tomu Božjem daru. Želimo tim darom biti obogaćeni upravo u svojem ljudskom životu i u svojim svakidašnjim odgovornostima.“
Na završetku homilije mons. Marko Medo pozvao je okupljene da se poput Marije otvore Bogu i dopuste mu da njihov život ispuni smislom.
„Povjerimo zato danas Blaženoj Djevici Mariji sebe, svoje obitelji, svoju djecu i mlade, svoje bolesne i osamljene, svoje pokojne i sve one koji su izgubili smisao i nadu. Povjerimo joj i one koji su otišli iz ovoga kraja, a srce su ostavili ovdje.“
Zaključujući homiliju, uputio je molitveni poziv:
„Neka nas ona vodi Kristu, neka nam pomaže osmisliti naš zemaljski život i neka nas prati na putu prema vječnoj domovini, gdje ona već živi u punini Božje slave. Amen.“
Na završetku misnoga slavlja jedna je obitelj u ime župljana uručila prigodan dar gospićko-senjskom biskupu mons. Marku Medi, kao znak zahvalnosti i zajedništva sa svojim biskupom.
Potom je mons. Marko Medo, u ime Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brinju, načelniku Općine Brinje Zlatku Fumiću uručio zahvalnicu za sve što čini za župu, izrazivši na taj način zahvalnost za njegovu potporu, suradnju i doprinos životu župne zajednice.













