U Gospiću obilježena 33. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Medački džep“
U Gospiću je u srijedu 9. rujna 2026. godine obilježena 33. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Medački džep“, u spomen na njezine sudionike te poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje.
U sklopu obilježavanja u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije slavljena je sveta misa za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje. Misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu sa svećenicima i vojnim kapelanima, među kojima su bili don Josip Šimatović, dekan i kapelan Vojne kapelanije sv. Franje Asiškoga u Gospiću, te fra Vitomir Glavaš, kapelan Vojne kapelanije bl. Ivana Merza u Slunju.
Na početku homilije biskup Medo pozdravio je okupljene te podsjetio na okolnosti u kojima je provedena vojno-redarstvena operacija „Medački džep“.
„Draga braćo i sestre, poštovane obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, poštovani hrvatski branitelji i sudionici vojno-redarstvene operacije ‘Medački džep’, predstavnici Hrvatske vojske i policije, državnih, županijskih i gradskih vlasti, dragi vjernici.
Okupili smo se u gospićkoj katedrali na 33. obljetnicu vojno-redarstvene operacije ‘Medački džep’. Kao kršćani vjerujemo da nijedan žrtva, nijedna suza, nijedan križ nije izgubljen. Posebno smo se u molitvi spomenuli svih poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja. Njihova žrtva neka ostane trajno upisana u naše pamćenje i neka nas obvezuje da darovanu slobodu čuvamo odgovorno, gradeći mir, zajedništvo i pravednost“, kazao je biskup.
Govoreći o žrtvi hrvatskih branitelja i cijeni slobode, istaknuo je:
„Prorok Izaija govori narodu koji živi pod prijetnjom moćnih vojski i u strahu za svoju budućnost. Njegovo ime znači: ‘Gospodin je spasenje’. U času političke nesigurnosti i ljudske nemoći on ne nudi površnu utjehu, nego izgovara zahtjevnu riječ: ‘Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.’ To nije poziv na bijeg od odgovornosti, nego na vjeru iz koje se rađaju hrabrost, razboritost i postojanost. Čovjek čini sve što može i mora, ali zna da konačni oslonac nije u sili, moći ni ljudskoj računici, nego u Bogu, Gospodaru povijesti.“
Podsjetio je zatim na početak Domovinskoga rata i okolnosti u kojima je izvedena operacija „Medački džep“.
„U toj riječi možemo prepoznati i kušnju u kojoj se našla Hrvatska početkom devedesetih godina. Gospić i okolna mjesta živjeli su pod stalnim napadima, u poluokruženju i neposrednoj opasnosti. Iz područja između Gospića i Medka ugrožavani su životi ljudi i opstanak grada. U takvim je okolnostima 9. rujna 1993. započela vojno-redarstvena operacija ‘Medački džep’. U njoj su sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije. Operacijom je oslobođen dio okupiranoga područja i otklonjena izravna ugroza Gospiću i okolnim mjestima. Sloboda koju danas živimo nije nam darovana bez cijene: plaćena je žrtvom poginulih i ranjenih, strepnjom njihovih obitelji te odricanjem brojnih branitelja i civila.“
Biskup je naglasio kako okupljanje na obljetnicu operacije nije slavljenje rata, nego zahvalnost za slobodu, iskazivanje poštovanja braniteljima i molitva za pokojne:
„Zato se danas ne okupljamo da bismo slavili rat. Kršćanin ne slavi smrt niti se hrani mržnjom. Okupljamo se da zahvalimo Bogu za dar slobode, iskažemo poštovanje onima koji su je branili i molimo za sve pokojne. Sjećanje je naša moralna obveza: ne dopušta da žrtva bude prešućena, ali nas istodobno čuva da bol ne pretvorimo u osvetu. Istina bez ljubavi može postati hladna, a ljubav bez istine prazna. Krist nas poziva da istinu čuvamo, žrtvu poštujemo, a budućnost gradimo u miru i pravednosti.“
Govoreći o iskustvu hrvatskih branitelja tijekom Domovinskoga rata, biskup je istaknuo snagu zajedništva, molitve i vjere:
„U Domovinskom ratu dogodilo se nešto što ljudska računica teško može objasniti. Narod, nedovoljno naoružan i suočen s nadmoćnijim neprijateljem, pronašao je snagu za obranu. Najbliži svjedoci te snage bili su hrvatski branitelji. Mnogi od njih svjedoče o zajedništvu kakvo se rijetko susreće: dijelili su kruh, strah i nadu; čuvali jedni drugima život; molili pod granatama i nosili krunicu oko vrata. Ne smijemo zaboraviti ni majke, očeve, supruge i djecu koji su čekali, strepjeli, oplakivali i ponovno učili živjeti s ranom koja ostaje.“
Osvrćući se na slobodu kao trajnu odgovornost, poručio je:
„Sloboda nije dovršena onoga dana kada utihne oružje. Ona se mora svakodnevno potvrđivati poštenjem, odgovornošću, brigom za slabe, poštovanjem dostojanstva svakoga čovjeka i spremnošću da opće dobro stavimo ispred osobnoga interesa. Domovina se ne ljubi samo riječima i zastavama. Ljubi se poštenim radom, čestitim vršenjem službe, brigom za obitelj, odgojem djece, pomaganjem ranjenima u duši i tijelu te čuvanjem istine o Domovinskom ratu.“
Biskup je zatim pozvao na ispit savjesti i odgovoran odnos prema žrtvi koja je podnesena za slobodu hrvatskoga naroda:
„Možda se i danas među nama širi dojam da je mnogo toga bilo uzalud: da se žrtva zaboravlja, da zajedništvo blijedi, da se povijest pojednostavljuje ili iskrivljuje. Možemo se pitati: jesmo li kao Crkva mogli više? Jesu li odgovorni mogli bolje čuvati opće dobro? Na ta pitanja ne smijemo odgovoriti ni ravnodušnošću ni ogorčenošću.“
„Prorokov odgovor ostaje isti: ‘Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.’ Psalmist dodaje: ‘Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji; ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi.’ To ne umanjuje žrtvu stražara ni trud graditelja. Naprotiv, stavlja ih na čvrst temelj. Bez Boga se domoljublje može zatvoriti u sebičnost, a s Bogom postaje služenje. Bez Boga sjećanje se može pretvoriti u gorčinu, a s Bogom postaje zahvalnost i obveza da budemo dostojni primljenoga dara.“
Podsjetio je na žar, zajedništvo i molitvu tijekom ratnih godina te pozvao na obnovu takva zajedništva:
„Sjećamo li se žara i zajedništva iz ratnih godina? Sjećamo li se punih crkava, molitve uz križeve i krajputaše, krunica u skloništima i bdjenja za mir? Ne prizivamo ratna vremena, nego onu duboku svijest da smo potrebni jedni drugima i da bez Božje pomoći ne možemo opstati. Hrvatskoj i danas trebaju – ne čudo koje će nas osloboditi odgovornosti, nego čudo obraćenih srdaca: da ćemo nešto podijeliti, branimo zajedništvo, umjesto klevete istinu, umjesto beznađa nadu, umjesto sebičnosti služenje.“
„Gospodin nije u buci svakodnevnih sukoba, u vrijeđanju ni u omalovažavanju drugoga. On nam dolazi u svojoj riječi i euharistiji, u bližnjemu koji pati, u branitelju koji još nosi nevidljive rane, u majci koja oplakuje sina, u obitelji koja traži nestaloga, u mladome čovjeku koji želi ovdje graditi budućnost. Ondje nas čeka i pita: što si učinio s mirom i slobodom koji su ti povjereni?“
Navodeći riječi svetoga Pavla, biskup je poručio:
„Apostol Pavao danas nas hrabri: ‘Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?’ To nije riječ oholosti, kao da bismo Boga mogli prisvojiti protiv drugih. To je riječ pouzdanja: ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu. Ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni pogibao.“
U završnom dijelu homilije zahvalio je hrvatskim braniteljima te se obratio obiteljima poginulih, nestalih i preminulih branitelja:
„Dragi hrvatski branitelji, hvala vam za hrabrost i žrtvu. Drage obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, vaša bol i vaša ustrajnost ostaju trajno upisane u pamćenje naše Crkve i domovine. Na ovom oltaru predajemo Gospodinu imena svih pokojnih. Molimo da im udijeli vječni mir, ranjenima utjehu i snagu, a nama milost da slobodu ne potrošimo, nego da je pretvorimo u odgovornost.“
„Koliko god prolazili kroz krize, u hrvatskom narodu postoji baština koju nam nitko ne može oduzeti ako je sami ne napustimo: vjera u Boga, ljubav prema domovini, obiteljska odanost i spremnost na žrtvu za drugoga. Povijest nas uči, a vjera potvrđuje: s Bogom se nikada ne gubi. Može se trpjeti, može se nositi križ, može se čak i ljudskim očima biti poražen, ali ljubav, istina i žrtva položena za druge u Bogu nikada ne propadaju.“
Na kraju je istaknuo kako ljubav, koja je bila snaga hrvatskim braniteljima, mora biti snaga i današnjim naraštajima:
„Ta je ljubav bila snaga mnogima koji su branili domovinu; ona mora biti i snaga nama koji smo pozvani čuvati mir.“
„Isus u Evanđelju kaže: ‘Bez mene ne možete učiniti ništa.’ Poput loze koja živi samo dok ostaje na trsu i možemo donositi plod samo ako ostanemo u Kristu. Plod koji on očekuje nije mržnja, nego ljubav; nije zaborav, nego istinito i zahvalno sjećanje; nije osveta, nego pravedan mir; nije pasivnost, nego odgovorna ljubav prema domovini i svakome čovjeku.“
Nakon svete mise obilježavanje je nastavljeno polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskoga rata te kod spomenika poginulim pripadnicima 9. gardijske brigade „Vukovi“.
U molitvi za poginule i preminule hrvatske branitelje okupljeni su molili:
„Svemogući i milosrdni Bože, zahvaljujemo Ti za dar slobode i mira i za sve koji su se nesebično žrtvovali za našu Domovinu.
Primi u svoje kraljevstvo sve poginule i preminule hrvatske branitelje, a njihovim obiteljima podari utjehu i snagu.
Blagoslovi našu Domovinu Hrvatsku, čuvaj je u miru i slozi te nama podari mudrost i odgovornost da budemo dostojni žrtve onih koji su za njezinu slobodu položili svoje živote.“
Galerija fotografija
