U Gospiću održan pripremni susret za uspostavu Trajnog euharistijskog klanjanja
U katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću u nedjelju, 27. rujna 2026., održan je pripremni susret za uspostavu Trajnog euharistijskog klanjanja u Gospiću. Na susret su bili pozvani vjernici gospićkog, otočkog i udbinskog dekanata, a u misnom slavlju sudjelovali su i svećenici iz sva tri dekanata.
Susret je započeo svetom misom u 19 sati koju je, kao izaslanik gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede, predvodio preč. Josip Šimatović, biskupijski vikar za pastoral, u koncelebraciji sa svećenicima iz sva tri dekanata. Misno slavlje svojim su pjevanjem animirali mladi župe Navještenja Blažene Djevice Marije iz Gospića.
U homiliji se preč. Šimatović posebno osvrnuo na simboliku crkve sv. Ivana Nepomuka, u kojoj je predviđeno Trajno euharistijsko klanjanje, a koja se nalazi na jednom od najprometnijih raskrižja Gospića. Upravo je sliku raskrižja povezao s čovjekovim životom i potrebom da u Kristu pronađe pravi smjer.
„Svi znamo što se događa kada na tom raskrižju prestanu raditi semafori. Nastaje nesigurnost. Zbunimo se, ne znamo tko ima prednost i lako dolazi do nesporazuma ili sudara. Semafori nam pomažu da prepoznamo red, poštujemo druge i sigurno nastavimo put.
I čovjekov život ima svoja raskrižja. Trenuci kada ne znamo kojim putem krenuti, kada se dvoumimo, kada moramo donijeti važne odluke ili se suočavamo s teškoćama. Ponekad izgubimo orijentaciju i u vlastitim odnosima. Ne znamo kako razgovarati, kako oprostiti, kako ponovno uspostaviti povjerenje. Čovjeku zato treba više od prometnih pravila. Potrebni su mu istina koja usmjerava savjest, ljubav koja uređuje odnose i nada koja ga nosi kroz životna iskušenja.
Krist nije samo jedan od putokaza na našem životnom putu. On je Put, Istina i Život. Želimo upravo ondje, na raskrižju našega grada, staviti Isusa u središte. Ne kao nekoga tko će umjesto nas donositi odluke, nego kao Gospodina koji će nas učiti kako ih donositi. Ne kao nekoga tko će ukloniti sve naše teškoće, nego kao Onoga koji nam daje snagu da ih nosimo i odgovornost da se s njima suočimo. Želimo da usred gradske svakodnevice postoji mjesto na kojem čovjek može zastati pred Bogom, mjesto tišine posred užurbanosti, mjesto molitve između svakodnevnih obveza.
Ali da bi to mjesto bilo živo, potrebni smo mi. Isus je u Getsemaniju rekao učenicima: ‘Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.’ Nije tražio od njih da riješe sve probleme svijeta. Tražio je da budu uz njega. I danas taj poziv upućuje nama.“
Govoreći o organizaciji Trajnog euharistijskog klanjanja, preč. Šimatović pozvao je vjernike da osobno preuzmu jedan sat klanjanja i tako postanu dio neprekinutog lanca molitve.
„Složen je ovo organizacijski pothvat i taj pothvat bit će najbolji izraz našega zajedništva i odgovornosti za život Crkve. Ne moramo svi služiti na isti način, ali svatko može pronaći svoje mjesto u njezinu poslanju.
Zato vas danas pozivam da se uključite i preuzmete jedan sat klanjanja. Jedan sat može se činiti malim. Pa što je jedan sat tjedno u odnosu na sve naše obveze, poslove i brige. Ali upravo se od takvih malih odluka sastoji vjernost. Jedan čovjek dolazi ujutro, drugi poslijepodne, treći navečer, četvrti noću. I tako nastaje neprekinuti lanac molitve. Ne zato što smo svi jednako jaki ili jednako pobožni, nego zato što zajedno želimo biti vjerni.
Možda netko misli da nije dovoljno pobožan za takvu molitvu. Možda ne zna što bi cijeli sat radio u kapeli. Možda dugo nije molio ili osjeća da mu je vjera oslabila. Možda nosi teške životne brige i misli da nema što ponuditi Bogu.“
Na kraju homilije ponovno je istaknuo središnju misao cijele inicijative:
„Na najprometnijem raskrižju Gospića želimo staviti Krista u središte. A iz njegova središta želimo ponovno krenuti prema ljudima. Neka crkva svetog Ivana Nepomuka bude mjesto na kojem ćemo se zaustaviti pred Gospodinom, pronaći pravi smjer i učiti kako zajedno graditi život naše Crkve i našega grada.“
Nakon svete mise Nada Burum predstavila je okupljenim vjernicima projekt Trajnog euharistijskog klanjanja. Govorila je o njegovoj osnovnoj zamisli, značenju trajnog klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te o načinu organizacije i uključivanja vjernika.
Po završetku izlaganja vjernici koji žele sudjelovati mogli su se prijaviti i odabrati sat klanjanja koji žele preuzeti. Nakon što se prikupi potreban broj prijavljenih vjernika i načini raspored po satima, pristupit će se uspostavi Trajnog euharistijskog klanjanja u crkvi sv. Ivana Nepomuka u Gospiću.
Trajno euharistijsko klanjanje zamišljeno je kao neprekinuto bdijenje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u kojem će se vjernici izmjenjivati tijekom dana i noći, darujući jedan sat tjedno za osobnu i zajedničku molitvu.















