Svečano proslavljena 25. obljetnica osnutka župe i 10. obljetnica posvete župne crkve bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu
Danas, 2. listopada 2026. godine, u župnoj crkvi Blaženoga Alojzija Stepinca u Ogulinu svečano je proslavljena dvostruka obljetnica – 25. obljetnica osnutka župe te 10. obljetnica posvete župne crkve.
Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. U koncelebraciji su sudjelovali provincijal Franjevačke provincije trećoredaca glagoljaša fra Branko Lovrić, ogulinski dekan i župnik Župe Blaženoga Alojzija Stepinca prečasni Mario Kralj te drugi svećenici ogulinskog dekanata.
Na samom početku misnoga slavlja, župnik preč. Mario Kralj pročitao je povelju o posveti župne crkve Blaženoga Alojzija Stepinca.
U nastavku donosimo u cijelosti homiliju gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede prigodom ove visoke obljetnice:
Homilija mons. Marka Mede, gospićko-senjskog biskupa
Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!
„Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio.“
Ovim riječima iz Knjige Izlaska Gospodin danas govori svome narodu koji je na putu. Ne obećava mu put bez teškoća, nego svoju prisutnost i vodstvo: nećeš tim putem ići sam.
Te riječi dobivaju posebno značenje dok slavimo dvadeset i pet godina života ove župe posvećene blaženom Alojziju Stepincu. Kada danas pogledamo unatrag, možemo reći: Gospodin je doista išao pred nama.
Mijenjali su se ljudi i okolnosti. Bio je početak, izgradnja građevine, poteškoća, radosti i razočaranja. Jedni su sijali, drugi nastavili započeto, ali kroz sve te godine provlači se jedna nit – Božja prisutnost. Zato ova obljetnica nije samo spomen na prošlost. Ona je prije svega zahvalnost Bogu za put kojim je vodio ovu župnu zajedницу.
Prije dvadeset i pet godina sve je izgledalo drukčije. Gospićko-senjska biskupija bila je tek osnovana, a njezin prvi biskup mons. Mile Bogović nastojao je novoj biskupiji dati potrebnu pastoralnu strukturu. Jedno od važnih pitanja bilo je pastoralno uređenje velikoga ogulinskog područja.
Dekretom biskupa Bogovića od 11. listopada 2001. osnovana je Župa blaženoga Alojzija Stepinca, a dekret je stupio na snagu 21. listopada iste godine. Za prvoga župnika imenovan je fra Marijan Jelušić.
Nije tada bilo ove crkve, župne kuće ni pastoralnog centra. Vjernici su se najprije okupljali u domu u Sabljak Selu. Ondje se slavila euharistija i počela oblikovati nova župna zajednica.
Ova župa nije započela izgrađenom građevinom – crkvom, nego ljudima okupljenima oko Krista i njegova oltara.
U današnjem Evanđelju učenici pitaju Isusa: „Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?“ Isus među njih stavlja dijete i govori: „Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
Mi veličinu često mjerimo onim što se vidi: građevinama, uspjehom i rezultatima. Krist nam pokazuje dijete. Njegovo se Kraljevstvo ne gradi ljudskom veličinom, nego povjerenjem, poniznošću i služenjem. Upravo je tako počela i ova župa: skromno, bez mnogo sredstava, ali s vjerom da ono što je započeto u Božje ime ima budućnost.
Godine 2003. kupljeno je zemljište za buduću crkvu i župnu kuću. Za svoga trećega pastoralnog pohoda Hrvatskoj sveti papa Ivan Pavao II. 8. lipnja 2003. u Rijeci blagoslovio je kamen temeljac buduće crkve. Taj je kamen izvađen iz ruševina katedrale krbavskih biskupa na Udbini. Kamen iz ruševine postao je kamen nove crkve. Kao da je već tada govorio nešto duboko o Božjem djelovanju: Bog može ono što nosi trag razaranja – odbacivanja pretvoriti u novi početak.
Dana 24. listopada 2004., kada su zidovi već bili podignuti, biskup Mile Bogović položio je kamen temeljac i blagoslovio radove. Gradnja nije bila jednostavna. Bilo je prekida, poteškoća i neizvjesnosti, ali se nije odustalo. Godine 2007. blagoslovljena su nova zvona, a u prosincu 2009. dobivena je uporabna dozvola te je na Badnjak prvi put slavljena polnoćka u novoj crkvi. Na Stepinčevo, 10. veljače 2011., biskup Mile Bogović blagoslovio je novu crkvu, dok ju je 2. listopada 2016., prije 10 godina biskup Zdenko Križić posvetio i u oltar položio moći blaženoga Alojzija Stepinca.
Tako je postupno rasla građevina i kršćanski život župne zajednice.
Istovremeno se odvijalo: gradnja zidova i izgradnja čovjeka. Za prvu su potrebni materijal i ljudske ruke. Za drugu su potrebni Evanđelje, sakramenti, molitva, strpljenje i svjedočanstvo.
Lakše je podignuti zidove nego zajednicu. Lakše je urediti crkvu nego oblikovati savjest, a to je trajni zadatak svake župe zajednice.
Danas se s posebnom zahvalnošću spominjemo pokojnog fra Marijana Jelušića. Kao prvi župnik nosio je najveći dio tereta početka i izgradnje. Izgradio je crkvu, župnu kuću i pastoralni centar, ali važnije od svega – izgrađivao je živu Crkvu. Ostavio je dubok trag među vjernicima ovoga kraja. S njime zahvaljujemo i za svu braću franjevce trećoredce koja su tijekom ovih dvadeset i pet godina ovdje služila. Nakon fra Marijana izmjenjivali su se drugi fratri: fra Tomislav Vrsaljko, fra Petar Grubišić i na kraju fra Mirko Kralj, svaki sa svojim darovima, i svaki je ugradio dio sebe u život ove zajednice. Ovoga ljeta završilo je njihovo dvadesetpetogodišnje služenje u ovoj župi i našoj biskupiji. Time je završilo jedno važno poglavlje, ali ono što su ostavili ne odlazi s njima. Ostaje franjevačka jednostavnost i blizina čovjeku, ostaje duh služenja, a ponajviše ostaje ono dobro koje je Bog po njihovu radu učinio u životima ljudi. Za sve to danas iskreno zahvaljujemo.
Ova obljetnica nije samo pogled unatrag. Euharistija nas uvijek vodi naprijed. U današnjem liturgijskom čitanju slušali smo: „Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu.“
Pred ovom je župnom zajednicom novo razdoblje. Novi župnik, nove okolnosti i novi pastoralni izazovi, ali isti Krist, isto Evanđelje i ista zadaća: izgrađivati živu Crkvu. S tim povjerenjem prihvaćamo novoga župnika preč. Marija Kralja. On preuzima baštinu koju su drugi gradili i nastavlja djelo koje pripada svima. Crkva je zajednica vjernika.
Crkva je sagrađena, pastoralni centar i župna kuća, ali izgradnja žive Crkve nikada ne prestaje. Svaka nova generacija mora ponovno susresti Krista. Djecu treba naučiti moliti, mladima pomoći da otkriju smisao i poziv, obiteljima pomoći da sačuvaju zajedništvo, a svima nama neprestano oblikovati savjest prema Evanđelju. Na ovom putu nam može biti orijentir i putokaz zaštitnik ove župe – blaženi Alojzije Stepinac. Ova župa nosi Stepinčevo ime, uz to treba nositi i Stepinčev duh: čistu savjest, vjernost Kristu i Crkvi te poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka.
Stepinac nam pokazuje da čvrstoća u vjeri nije tvrdoglavost, nego vjernost savjesti oblikovanoj Evanđeljem. Pod pritiskom nije trgovao istinom, progonstvo ga nije odvojilo od Crkve, a nepravda ga nije pretvorila u čovjeka mržnje.
Naše vrijeme čovjeka često uvjerava da sam određuje što je dobro, a što zlo, da je sloboda činiti sve što želi i da vjeru treba ostaviti u privatnosti. Stepinac nas podsjeća da savjest nije pravo da činimo što želimo, nego mjesto na kojem pred Bogom prepoznajemo dobro i odlučujemo se činiti dobro. To je jedan od izazova Crkve: odgajati savjest po Evanđelju.
U današnjem Evanđelju Isus, nakon što među učenike postavlja dijete, kaže: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih.“ To je izazov Crkve u ovom vremenu: ne izgubiti najmanje. Ne dopustiti da djeca odrastu bez iskustva Boga. Ne prepustiti mlade same njihovim pitanjima. Ne ostaviti obitelji same u njihovim teškoćama. Ne zaboraviti bolesne, stare, siromašne i udaljene.
Crkva i u ovom vremenu osporavanja mora ostati vjerna Evanđelju i govoriti da postoji nešto više od onoga svakodnevnoga i prolaznoga. Postoji istina koja ne ovisi o većini u parlamentu.
Postoji savjest koju ne možemo kupiti. Postoji vječnost. I postoji Bog koji ne zaboravlja nijednoga od svojih najmanjih.
Draga braćo i sestre!
Prije dvadeset i pet godina Bog je ovu župu poveo na put. Taj put nije završen. Naprotiv, molimo: Gospodine, vodi nas dalje.
Zahvaljujemo Bogu za biskupa Milu Bogovića koji je osnovao ovu župu, za svetoga Ivana Pavla II. koji je blagoslovio njezin kamen temeljac, za pokojnog fra Marijana Jelušića i svu braću franjevce trećoredce, za dobročinitelje i vjernike koji su ovu zajednicu gradili.
Pred nama više nije prvenstveno zadatak graditi zidove. Pred nama je zahtjevnija gradnja: izgrađivati čovjeka, obitelj, savjest, zajedništvo – graditi živu Crkvu.
Neka nam u tome blaženi Alojzije Stepinac bude zagovornik i učitelj, čovjek čiste savjesti čije je prožeto cijelim životom bio oslonjen na geslo: „U tebe se, Gospodine, uzdam!“
Danas molimo Gospodina:
Idi pred nama. Čuvaj ovu župnu zajednicu na njezinom putu i daj da onima koji dolaze poslije nas ostavimo živu vjeru, čistu savjest, ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi te zajednicu u kojoj nijedan od najmanjih neće biti zaboravljen.
Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas.
Sveti Anđeli Čuvari, čuvajte nas na našim putovima.
A Gospodin koji je bio prisutan u ovoj župnoj zajednici kroz proteklih dvadeset i pet godina neka ide pred njom i u svim godinama koje dolaze. Amen.
Galerija fotografija
