“Slava hrvatskih mučenika” - oltarni reljef u crkvi na Udbini
„U kršćanskoj starini“ čitamo u pastirskoj poslanici biskupa Mile Bogovića „onaj koji je tako završio svoj zemaljski put nazvan je svjedokom (martys). Budući da je to životno svjedočanstvo bilo povezano s podnošenjem nasilja i mučenjem, u hrvatskom jeziku takve nazivamo mučenicima... Bez obzira gdje se mučeništvo dogodilo, mučenici su bili zajedničko blago cijele Crkve....“ Na ovoj kršćanskoj istini biskup Bogović pokrenuo je i projekt izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini kao vidljivog znaka njihove žrtve za vjeru u Krista koja živi u toj vjeri i svijetli u svijesti naroda kroz tolika stoljeća, i za sva vremena. Potom je u suradnji s konzervatorom Radoslavom Bužančićem povjerio kiparu Kuzmi Kovačiću da u istoj crkvi likovnim jezikom izrazi tu žrtvu mučenika za vjeru u Krista i slobodu svojega hrvatskog naroda kao istinitu činjenicu što je čitamo u brojnim događajima i osobama kroz povijest prožetu mučeničkom žrtvom.
„Mučenički čin“, piše u istoj biskupovoj poslanici, „uvijek u sebi uključuje prihvaćanje žrtve života iz ljubavi prema nekome (Bogu, čovjeku, prijatelju narodu/domovini)“. Ove je kršćanske vrijednosti, kao i činjenice iz hrvatske povijesti Kuzma Kovačić oblikovao u reljefu postavljenom na zidnoj plohi iza oltara u Crkvi hrvatskih mučenika u trodijelnoj cjelovitosti kiparskoga djela. Oltarni reljef kipar je klesao u vrsnom bračkom kamenu „maslinica“ tako nazvanom po istoimenom kamenolomu u Pučišćima, a i dobro znanom po njegovoj specifičnoj bijeloj boji, čvrstoći, te, nadasve, po jedinstvenoj podatnosti za klesanje.
Taj golemi posao na kamenom reljefu, za kojega nije pretjerano kazati da je kiparsko-klesarski pothvat, Kuzma Kovačić je, sa svojim višegodišnjim kiparskim suradnikom, majstorom dlijeta Krešimirom Tomasovićem, i njegovim sinovima, Antom i Franom, započeo raditi početkom prosinca 2014. godine, pa sve do srpnja 2015. godine kada se još moglo dobro čuti kako njihove marljive ruke udaraju čekićem u dlijeto oblikujući iznijansiranu strukturu reljefa u bijelom bračkom kamenu.
Reljef je impresivan po kiparskoj oblikovnoj invenciji, i iznimno zahtjevnom klesarskom umijeću, a i po velikoj kamenoj površini koju su kipar i njegovi suradnici mjesecima strpljivo obrađivali u klesarskoj radionici Stipe Vrandečića u Pučišćima. Naime, reljef je cjelina od tri nejednaka dijela, srednjeg, i najvećeg, od 7,5 x 4 m., i dva bočna jednakih mjera, od 5 x 3,60 m. Sva tri dijela reljefa klesani su na ukupno 70 kamenih ploča sastavljenih u triptih na kojemu je oblikovana naša bremenita povijest kroz tri tragična događaja koja su duboko usječena u svijest hrvatskog naroda prožetom patnjom i mučeništvom: Bleiburg, Krbavsko polje, Vukovar. Ta tragedija povijesnih događaja naglašena je i riječima citiranim iz svjedočanstva popa Martinca o hrvatskom stradanju na Krbavskom polju ispisanim glagoljicom pod svakim dijelom-poljem triptiha koje u latiničkom pismu čitamo u suvremenom hrvatskom jeziku - za Bleiburg: “Tada počeše cviliti mnoge udove i mnogi drugi“, za Krbavsko polje: “Turci nalegoše na jazik hrvatski“, i za Vukovar: “Tada padoše snažni vitezovi i slavni borci.“
Svoje klesarsko umijeće i kiparsko znanje stjecano kroz minula desetljeća plodnog stvaralaštva, i učvršćivano kroz brojna djela rađena u različitim vrstama kamena Kuzma Kovačić je u rafiniranoj sintezi oblikovao u čvrstu strukturu ovoga reljefa. Veliku kompoziciju reljefa u kamenu kipar je koncipirao u crtežima, kiparskim skicama i studijama u gipsu i modelu u glini kako bi uskladio prostorne odnose većeg i manjeg, daljeg i bližeg, višeg i nižeg, a minucioznim modeliranjem udubljenja i usjeklina, ispupčenja i šupljina, kosina i krivulja, točkastih, kružnih i nepravilnih oblika stvarao je dinamičan ritam svojega kiparskoga izraza snažne likovne sugestivnosti.
Nad tragičnim događajima iz hrvatske povijesti: Bleiburgu, Krbavskom polju i Vukovaru, kipar je oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje k svojem nebeskom Ocu, i u slavi Uskrsnuća dominira reljefom i određuje njegovo središte u simboličkoj i stvarnoj vjeri onih koji su u Njemu umrli da bi vječno živjeli – u mučenicima. Zato je njima na spomen ovaj kameni reljef i naslovljen „Slava hrvatskih mučenika“ da i svojim imenom izrazi puninu te istine u svjetlosti vjere u Krista kojom je obasjan.
Milan Bešlić
