Proslava Gospe Karmelske u Senju
U senjskoj katedrali glavnu sv. misu prigodom blagdana Gospe Karmelske, koju Senjani nazivaju Gospa Ribarska, u utorak 16. srpnja, u 18,30 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u koncelebraciji s kanonicima senjskog Kaptola mons. Milom Čančarom, mons. Tomislavom Šporčićem, mons. Milom Pecićem, s kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom preč. Richardom Pavlićem, voditeljem trodnevnice vlč. dr. sc. Davorom Vukovićem, profesorom KBF u Đakovu, profesorom dr. sc. Antunom Japundžićem, dekanom preč. Silvijom Milinom, župnim vikarom vlč. Nikolom Pršom, vlč. Dinom Rupčićem i ovogodišnjim domaćim mladomisnikom vlč. Josipom Tomljanovićem.
Biskup je propovijed počeo s govorom apostola Petra o Isusovom uskrsnuću u kojem stavlja naglasak „da je Isus prošao zemljom čineći dobro i Bog ga treći dan uskrisi od mrtvih, jer nije bilo moguće da njegovo tijelo ostane u grobu. Tu poruku apostol šalje prvoj kršćanskoj zajednici ističući kako smrt ne može ovladati onima koji su bogati duhovnim vrijednostima: ljubavlju, dobrotom, velikodušnošću, uslužnošću itd. jer je u njima snaga uskrsnuća te im smrt ne može nauditi.
I Marija je vjerno slijedila Isusa na tom putu ljubavi i dobrote. I njezine ljubav i dobrota, kao i Isusove, kalili su se u teškim životnim kušnjama, patnjama i trpljenju. Marija dobro zna što je patnja, zna što je križ, zna što znači biti prognanik i živjeti u tuđoj zemlji daleko od rodne grude, zna što je neimaština, zna što znači ne imati krov nad glavom. No, usprkos tome nije izgubila ljubav i dobrotu srca. Kršćanska tradicija ju je zato nazvala „Majkom lijepe ljubavi“. I za nju se može reći, kao i za Isusa, da je prošla zemljom čineći dobro pa i njezino tijelo nije sigurno ostalo u grobu. Današnje evanđelje djelomično pokazuje snagu Marijine ljubavi i dobrote. Ljubav i dobrota su oči duše te vide i ono što tjelesno oko ne može zamijetiti. Nitko od nazočnih nije primijetio nevolju domaćina kojemu je na svadbi nestalo vina. To je ne mala sramota, a pored toga ljudi onoga vremena tumačili su to kao znak ne baš dobre budućnosti nove obitelji. Marijina ljubav i dobrota ne samo da to vide, nego i pomaže obitelji u toj velikoj nevolji. Započela je skrbiti za Isusovu braću i sestre još prije negoli nam ju je Isus dao za majku i tom poslanju nije se nikada iznevjerila.
Čuli smo u evanđelju kako se početak Isusovog djelovanja i njegovo prvo čudo događaju na jednoj svadbi. Na toj svadbi je, uz Isusa i njegove učenike, i Blažena Djevica Marija. Prva važna poruka je da Isus i BD Marija nisu protiv slavlja, nego naprotiv, žele čovjeku što više slavlja i radosti koju im nitko i ništa neće moći oduzeti. Vidimo kako i Isus i Marija ovdje pomažu da se slavlje ne prekine, da ne završi prebrzo. Od njegove prisutnosti imaju koristi svi, pa i oni koji od njega ništa ne traže. Vjera nije prijetnja radosti i veselju. Čudo u Kani nam govori kako Bog veli “da” našoj radosti, našoj spontanosti, našoj ljudskosti. Isus nije došao u Kanu da svojom prisutnošću nadomjesti vino i reče: „Imate mene, što će vam vino.“ Nije došao na svadbu propovijedati umjerenost, odricanje, žrtvu nego došao je slaviti. I zato je to čudom omogućio.
Možda neke čudi da Isus, na Marijino posredovanje oko vina, nije reagirao: „Pa što će im više vina jer vidiš da se neki jedva drže na nogama?“ Ne, on zna da i vino čovjeku dobro dođe, a opet svatko je odgovoran za svoju mjeru. Ovo Isusovo čudo i ovo posredovanje Djevice govori nam kako kršćanin vjernik nije neki čovjek koji je pozvan samo drugima izražavati sućut, samo druge tješiti, nego mora znati i slaviti, znati drugima nositi radost. Izrazito mi je drago da je Marija posredovala za vino. Ona nije intervenirala zato što je na stolu uzmanjkalo kruha ili druge hrane, nego vina. Božja ljubav, pa i svaka prava ljubav, ne ograničava se samo na ono što je nužno, nego nudi sve ono što može drugoga obradovati, usrećiti. To mogu biti mnoge sitnice, stvari koje nisu tako važne, ali raduju. Nekada će nekog siromaha više obradovati ako mu se pruži jedan cvijet negoli pun tanjur ne znam čega. Nekada će se obradovati više jednom osmjehu koji mu tko srdačno podari negoli milostinji koja će mu se pokloniti. Jedna starija ili bolesna osoba obradovat će se više posjetu neke osobe nego ne znam kako vrijednim poklonima koji joj se samo pošalju. Ljubav koja se ograničava samo na ono što je nužno, može biti premala ljubav. Ne radi se samo o tome da se odgovori očekivanjima, nego da se, s vremena na vrijeme, znade iznenaditi, pružiti neočekivano, nepredviđeno. Dana se u svijetu osjeća nedostatak ljubavi koja iznenađuje. No, postavlja se i pitanje: Što za stolom života čovjeku danas nedostaje? Stolovi za blagovanje nisu nam prazni. Nekada su i prepuni, ali ne vidimo da su ljudi zbog toga presretni. Čovjek u svojoj trci u životu izgubio je mnoge stvari koje su bitne: zanemario je nutrinu, nema vremena za šutnju i kontemplaciju, sve je teže otkriti čime ga se može obradovati.
Što bi Marija danas rekla Isusu da nemamo? Da li smo i sami svjesni onoga što nam nedostaje? Redovito se naša kukanja vrte oko dvije stvari: novca i zdravlja. A što je s onima koji imaju puno novaca, a nesretni su do bola? Reče jedan bogati čovjek: „Ako netko vjeruje da novac usrećuje, siguran je znak da ga nikada nije imao“. Što je s onima koji pucaju od zdravlja, a ne mogu naći smisao života? Dok osoba ne ispuni svoju nutrinu pravim sadržajima, tu prazninu neće moći ispuniti nikakav novac ni svi mogući vanjski užici. Prazninu vrjednota mnogi danas žele ispuniti drogom i alkoholom, a tako ostaju bez života. Marija nam je ostavila trajni savjet kako u životu uspjeti: “Učinite sve što vam Isus kaže”. Ispunjajući ono što Bog traži, čovjek ide sigurnim putem, s osjećajem da sve bitno ima. Na tom putu ne može izgubiti radost i osjećaj sreće bez obzira na sve poteškoće. A Bog želi više i od nas samih da budemo sretni, da izbacimo iz sebe tjeskobu i žalobničko stanje.
Lako ćemo vidjeti da Sveto pismo prema žalosti ima krajnje rezerviran stav. Naglašeno je na više mjesta kako žalost škodi čovjeku, pa i onda kada je opravdana, i čovjek joj se ne smije prepustiti jer će ga deformirati. Biblijski mudrac Sirah savjetuje: „Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mračnim mislima. Veselje srca život je čovjeku, i radost mu produljuje dane životne. Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, i od nje nema koristi nikomu. Ona donosi starost prije vremena“ (30,21-24). Nije se lako uvijek oteti žalosti i tjeskobi, jer život donosi sa sobom i mnoga trpljenja. Biblijski mudrac savjetuje razboritost s obzirom na žalost, da žalost ne prijeđe granice, pa i onda kada je u pitanju ono najteže: smrt najdražih osoba. U tom smislu daje ovaj savjet: „Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan; ukopaj mu tijelo prema običaju, i ne uskrati počasti grobu njegovu. Gorko plači i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, a potom se utješi od žalosti svoje. Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. Neka žalost prođe s pogrebom. I ne zaboravi: povratka nema; sa žalošću njemu ne koristiš, a sebi udiš“ (38,18-21).
I sâm Isus tražit će od svojih učenika da budu ljudi radosti, da njegova radost bude u njima i da njihova radost bude potpuna (Iv 15,11; 16,24). U tom smislu su i ukori učenicima zašto su tjeskobno zabrinuti (Lk 12,26). Apostol Pavao piče Solunjanima: «Braćo radujte se uvijek… To je za vas volja Božja u Kristu Isusu» (1Sol 5,16). Na tom tragu je i Marijina preporuka. Usprkos svim patnjama sačuvala je radost. Kršćanska tradicija zazivala je Mariju: „Uzroče naše radosti“. Neka bude Majka radosti za sve vas, neka putem radosti vodi i usmjeruje vašu djecu, sve članove vaše obitelji, sve mornare i ribare, i cijeli naš narod. Amen.“ – završio je Biskup.
Nakon sv. mise održana je procesija s kipom Gospe Karmelske središtem grada uz gradsku glazbu koju je predvodio kao i katedralni zbor Ivan Prpić Špika, a na orguljama pratio je Milan Dučić.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
