Biskup Bogović na znanstvenom simpoziju o Zavalju i Lici u komunizmu
Biskup Bogović je govorio na temu „Crkva u Lici u vrijeme komunizma“ istaknuvši da knjiga spašava narod što su pokazali Židovi i Sveto pismo. Zavalje ima sreću da su o njima značajne knjige napisali fra Petar Žagar i dr. Ivan Dujmović. Zavalje i Lika više su nego drugi hrvatski krajevi osjetili posljedice 2. svjetskog rata i komunizma a 1941. godina bila je sudbonosni međaš, baš kao i 2000. kada je osnovana Gospićko-senjska biskupija. Nakon 2. svjetskog rata prostor Like doživio je uz ratne gubitaka i smanjenje nataliteta te iseljavanje, što je dovelo do reduciranja Perušičkog, Udbinskog i Gospićkog dekanata na samo jedan Gospićki dekanat. Tijekom rata stravična uništenja doživjeli su Boričevac, Bunić, Palanka i Gračac a pobijeni su brojni istaknuti svećenici među kojima su Dragutin Kukalj, Vladimir Kargačin i Fran Binički. Zbog osjetljivosti u ličke župe slani su svećenici nehrvati, Slovenci i Slovaci. U tom vremenu jedna istarski svećenik a kasnije riječki nadbiskup Istranin Josip Pavlišić postao je odlaskom u Liku osviješteni Hrvat koji je u praksi shvatio kako u Lici živi hrvatski katolik i koliko je značajno da taj kraj dobije svoju biskupiju. Shvatio je zašto se bune svećenici na odlasku biskupije iz Senja u Rijeku 1969. godine biskupija kada je spajanjem Senjske i Modruške biskupije s Riječkom nastala Riječko-senjske nadbiskupije. Nakon biskupa Ivica Relković je govorio o „Hrvatskim jamama“ te nedostatku minimuma političke volje da se riješi pitanje masovnih grobnica i njihovih egzekutora. Dr. Josip Jurčević je govorio o Hrvatskoj u Jugoslaviji istaknuvši da je projekt južnoslavenske države bio ideja hrvatskih intelektualaca koji su time pokazali svoju veliku zabludu. Željko Tomašević je govorio o hrvatskim žrtvama u komunizmu.
Biskup Bogović je na misi govorio o Majci Božjoj kao početku boljeg svijeta. „Svi bismo željeli bolji svijet od onoga u kojem živimo. Svijet se trudi da stvori takav poredak u kojemu bi bilo svima dobro. Postojale su razne formule kroz povijest. No nije se dogodilo da su one bile pravedne prema svima. Poruka Crkve je: potrebno je uvijek raditi na tome, radovati se svakome napretku, ali uz to valja biti svjestan da tako nešto neće biti ostvareno na svijetu samo snagom svjetovne moći i mudrosti. Bolji svijet se ne može izgrađivati bez Boga i protiv njega.
U novije vrijeme često se ističe kako je Marija početak boljega svijeta. O tome nam govori i današnje evanđelje. Ona je početak kada je s Isusom (u naručju). Marija kreće na put kada je doznala da je Elizabeti potrebna pomoć. Motivacija za rad je onaj potrebni kraj tebe. Ne moćni! Bolji svijet je onaj u kojemu se bolje brani i štiti nevinoga, slaboga, staroga i nemoćnoga, u kojemu se stoji iza slabijega. Idući tim putem, Marija je postala velika.