Biskup Bogović predslavio polnoćku u Senju
Mi nismo sada na počecima. Mi smo izrasli iz vjerničke sredine. Život naših starih bio je prožet vjerom i u svagdanima i u blagdanima.Vjera naših starih izrazila se posebno u nekim crkvenim vremenima, a ponajviše u božićno i uskrsno vrijeme. Ona je prožela naše božićne pjesme i običaje i preko njih kao u posudama vjera je prenošena od starijih naraštaja na mlađe, od roditelja na djecu. Kao što knjige čuvaju i prenose mudrost starih, tako – samo još životnije – to čine običaji i pjesme. Nisam naišao niti čuo da igdje postoje božićne pjesme koje bi na ljepši način izrazile božićno otajstvo i vjernije prepjevale evanđelje nego naše pjesme. U njima je evanđelje prepjevano tako da ga razumije staro i mlado, zdravo i bolesno, učeno poput mudraca i jednostavno poput pastira. Osjećaji su se iz crkve prenosili u obitelji, među učene u školama i među jednostavne na pastirskim ispašincima. Zar nismo 1991. gledali mnoge koji nisu punili crkve na nedjeljnim misama kako stavljaju oko vrata krunicu. Nisu tako reagirali u opasnostima vojnici drugih naroda. Zar se nisu naši ljudi masovno okupljali na molitvu kada je bilo pitanje hoće li osudom naših generala i Hrvatsku proglasiti zločinačkim pothvatom. Znali smo da bi takva presuda bila nepravedna, ali smo imali razloga bojati se da se iz Haaga takva laž pošalje širom svijeta. Molili su se mnogi. A nađite mi slične slučajeve u Europi! Možemo iskreno reći da hrvatski čovjek zahvaćen vjerom. Možda to najbolje govore naše božićne pjesme. Naši ljudi koji odu izvan domovine često najduže sačuvaju upravo božićne ugođaje i božićne pjesme.
Biskup se na kraju osvrnuo na komercijalizaciju Božića i kroz lik izmišljenog Djeda Mraza kojemu sve možeš staviti u saonice. On je pokupio nešto od sv. Nikole nešto od Božića i tako iz nepoznatog i nepostojećeg mjesta kreće u svijet nepostojeće stvorenje da širi dobrotu. Izmišljaju nekog nestvarnog darovatelja koji je još darežljiviji od Isusa. On je vječno star, bogat a dobar, svima dijeli, svuda dospije i nikada mu ne ponestane darova. On ništa ne brani (kao Crkva!), ništa ne traži, priključit će se u veselju i zabavljati ljude. Isusa se nastoji učiniti suvišnim i nepotrebnim, kad imamo tako „divno“ rješenje. Jer Isus traži da se mijenjamo na bolje, da se obratimo, da mi živimo tako da budemo dar svojoj braći. Djed Mraz je čista izmišljotina, ali se nameće kao konkurent samome Isusu i njegovu darivanju.
Neki dan smo ga vidjeli u udarnom terminu gdje mu je u usta stavljena božićna čestitka jako lukavo sročena, tako da je ona trebala biti ona prava radosna božićna poruka, a ne koju ovoga Božića širi Crkva. Nalazimo napise u novinama da je Crkva postavljajući u pitanje način uvođenja u škole zdravstvenog odgoja i nekih njegovih sadržaja pokvarila mnogima Božić. Svakako, jest, ali pokvarila je onaj nevjernički koji ima svoje utemeljenje u Djedu Mrazu i u Djedu Božičnjaku. Ona želi ostati vjerna onom Božiću koji je rođen siromašan u jaslama, i koji je cijeli svoj život, stvaran i jasan, darovao za ljude. On nas uči kako ćemo svakome pomagati i svakoga čuvati u istini i sačuvati da ne nasjednu ponudama koje kvare čovjeka i razaraju u njemu njegovo kršćansko i ljudsko biće, zaključio je biskup Bogović.