Biskup Bogović predvodio slavlje zaštitnika župe sv. Josipa u Obrovcu

Subota, 19. 3. 2016.

"U tome nam može biti jako dobar primjer, na koji način mogu svaki pojedinac i zajednica izgrađivati svoj identitet. Sv. Josip je čovjek koji dolazi iz drugog, trećeg plana. Danas ljudi misle da nisu ostvarili svoj identitet i cilj u životu, ako nisu negdje postali šef. Makar i nema nekog pokraj sebe, ali on je voditelj računovodstva, a nema drugoga koji mu pomaže. Svi se bore da dođu na prvo mjesto. On nije postigao cilj ako je na drugom ili trećem mjestu. A ovdje imamo: Isus, Marija, Josip. On je već bio predodređen da bude na trećem mjestu", rekao je mons. Bogović, istaknuvši da nije važno na kojem je čovjek mjestu, nego radi li ulogu koji ima u zajednici i je li je dobro odradio. "Josip ju je odradio, a bio je na trećem mjestu. Ni Isus nije odmah otišao u carske palače. Nego je krenuo odozdo, sa zadnjeg mjesta. I nikad nije došao na te vrhove, do najviših vlasti, sve dok ga nisu sudili i osudili na smrt. Inače je stalno bio sa zadnjima, papa Franjo bi rekao, na periferiji. Važno je da odigraš pošteno ulogu koju trebaš, na određenom mjestu", potaknuo je mons. Bogović, dodavši da svatko ima Božju sliku u sebi te može naći svoje mjesto u društvu. "Tako je radio sv. Josip. Odradio je savjesno sve što je zahtijevalo mjesto na kojem je bio. To je jako važna poruka svima, kad smo u utrci, očajni smo jer nismo nešto postigli, plaćamo, podmićujemo da maknemo nekoga, da ja tamo sjednem. Umjesto da odradiš pošteno ulogu na kojoj jesi i na kojoj si potreban. A ne srušiti druge da ti ideš na njihovo mjesto. Ta je poruka sv. Josipa itekako korisna. Nije se borio za prva mjesta", istaknuo je mons. Bogović.
U litanijama sv. Josipu kaže se i da je on potpora obitelji. Taj stup nam je potreban i on se rasklimao, upozorio je biskup. Mnogi rade na tome da obitelj ne bude što je nekad bila, da nema potpore. "Najvažnije zvanje i najbolje se treba učiti kako biti roditelj. Roditelj je temeljno zvanje, biti otac, biti majka. Imati majčinske i očinske osjećaje. Znati biti sin, kćer. Na tome stoji ili pada sreća svake zajednice pa i cijelog čovječanstva. To su temeljna zvanja. Ako u društvu dobro stoje ta zvanja, onda dobro stoji i cijelo društvo", istaknuo je mons. Bogović, upozorivši da se u državnoj i drugim politikama ne vodi puno brige da se ta zvanja odvijaju neometano i da odigraju ulogu koju su sposobna odigrati. "Obiteljska škola je najvažnija od svih škola koje su postojale i koje će postojati. Bez nje se ne bi moglo izgrađivati čovječanstvo", poručio je biskup. Podsjetio je kako papa Franjo ističe ulogu i djedova i baka. Nažalost, "ti su nastavnici zamuknuli, osjeća se nedostatak takve škole i njihovih predavanja. Bez djeda i bake je osiromašenje".
Mons. Bogović istaknuo je da su ključni predmeti naučiti biti otac i majka, jer "kod oca i majke nemam da bih imao. Nego trebam imati, da bih mogao dati. To je ključni majčinski i očinski put. To je njihova uloga, što nijedna druga škola ne može tako dobro dati. Previše se razvija osjećaj, idem tamo gdje ja mogu više dobiti, a ne tamo gdje ću ja moći drugima pomoći, kao što to idu otac i majka kad imaju kraj sebe djecu". Upozorio je kako svakim danom sve više osjećamo da raste potreba kako imati, a ne dati. U obitelji je, kako imati a da možeš više dati. "Često čujemo kako za brži društveni napredak nedostaju neka zvanja. To je potrebno. Ali ne smijemo zaboraviti glavna zvanja: očinstvo i majčinstvo, sinovstvo i kćerstvo. Sva druga zvanja postoje i dobro se razvijaju ako su ta dobro odradila svoj posao. Ako djeca nauče što to znači biti otac, majka, onda će se znati očinski i majčinski postaviti na svakom mjestu u društvu. I kad si načelnik grada, kad si direktor tvornice, s tim osjećajem se djeluje - nemam za to da bih ja to imao, nego imam to za to da bih mogao više dati i više pomoći drugima. To je očinski i majčinski osjećaj koji je najpotrebniji čovječanstvu. Na tome uvijek, svaka zajednica treba izgrađivati svoj identitet", poručio je mons. Bogović. Isto tako, i onaj koji ne može biti tjelesni otac ili se toga odrekao, ne smije se odreći bitnog sadržaja očinstva, a sastoji se u tome, omogućavati drugima da od tebe, uz tebe i po tebi može rasti. Postoji puno ljudi koji nisu biološki očevi, a imaju taj osjećaj koji dolazi od samog Boga. "Isus nije imao djece po tijelu. Ali imao je nježnosti, milosrđa za svakog čovjeka. Ni Josip nije imao biološku djecu, ali je u obitelji odrađivao svoju ulogu pošteno i dobro, živeći za druge članove. Stepinac je imao očinske i majčinske osjećaje prema svakom čovjeku. Neka je njegovo pitanje postavljeno s nekih strana, jer time će doći do izražaja sva dobrota i bogatstvo njegove očinske i majčinske duše prema svim ljudima. I Majka Terezija nije imala biološke djece, ali je majčinski postupala sa svima", rekao je mons. Bogović, zaključivši da svaki roditelj ne treba izvan toga tražiti utjehu i ciljeve: "Ako je potrebno, treba zauzeti odgovornost i u široj zajednici. Ali nemoj nikad misliti da to možeš prekrižiti, da postoji neki bolji i veći cilj, od toga da budeš majka i otac. Neka u traženju identiteta svakog čovjeka sv. Josip bude primjer kako možemo biti korisni i kako naučiti najbolja zvanja potrebna u obitelji, društvu, narodu i domovini".
Uz brojni puk, u misi je bio i gradonačelnik Grada Obrovca dr. Ante Župan sa suradnicima. Nakon mise, mons. Bogović predvodio je i procesiju kroz mjesto s kipom sv. Josipa.

  Vijesti - Sve