Biskup Križić u Saborskom posvetio novi kameni oltar
Dana 12. studenoga 1991. Srbočetnici su u Saborskom ubili 52 župljana, ostale su protjerali, a župnu crkvu i cijelo selo porušili. U subotu 26. kolovoza 1995. bila je prvi put svečana misa u porušenom i spaljenom Saborskom nakon njegovog oslobođenja u akciji Oluja. Kamen temeljac za izgradnju nove crkve blagoslovljen je 16. svibnja 2001. Nova crkva izgrađena je na mjestu prijašnje i posvećena je 16. svibnja 2003.
Na 14. nedjelju kroz godinu, 3. srpnja 2022. gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u ovoj crkvi Sv. Ivana Nepomuka posvetio je novi oltar, a koncelebrirali su tajnik i kancelar Mišel Grgurić, domaći župnik vlč. Goran Antunović, te susjedni svećenici vlč. Josip Štefančić i vlč. Bruno Lovaković.
Asistirali su bogoslovi Karlo Špoljarić i Marko Butković. Pjevao je župni zbor pod vodstvom Ratka Petrušinskog.
Nakon obreda ulaza, biskup je blagoslovio vodu, poškropio narod u znak pokore i na spomen krštenja te oltar i završio molitvom. “ Zatim je zapjevao „Slava Bogu na visini“.
Biskup je u propovijedi naglasio: „U ovoj crkvi u Saborskom, u mjestu koje ima svoju mučeničku povijest i zato je na poseban način sveto mjesto, pod ovom svetom misom posvetit ćemo novi oltar, žrtvenik koji simbolizira samoga Isusa i njegovu žrtvu za spasenje svijeta. Oltar je u svakoj crkvi središnji dio, odnosno srce svake crkve. Oltar nije dio nekog crkvenog namještaja, nego mjesto koje predstavlja samoga Isusa. Svećenik na početku i na svršetku misnog slavlja uvijek ljubi oltar. To je poljubac Isusu, izričaj ljubavi prema Isusu i svećenik to čini u ime cijele sabrane zajednice“ te nastavio:
„Draga braćo i sestre, u izgradnji ovog novog oltara sigurno ima i vaših priloga, odnosno vaše žrtve i ljubavi. Ugradili ste svoju ljubav u stvarnost koja predstavlja Isusa. On vam neće ostati dužan. Nemojte dopustiti da ovaj oltar, koji je znamen i vaše vjere i ljubavi prema Bogu, ikada bude prazan, da na njemu nema vaših prinosa, odnosno vaših molitava, vašeg srca Bogu. Najdraži prinos Bogu koji mu mi možemo prinijeti jesmo mi sami.
Apostol Pavao piše prvim kršćanima: „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu.“ (Rim 12,1).
Ako na ovaj oltar ne prinosimo sebe, ostat će prazan. Bog više voli prinos osobe negoli prinos ne znam kakvog i kolikog zlata ili srebra. Mi na ovaj oltar prikazujemo Bogu i naše slabosti, naše nemoći, naše grijehe. I to Bog rado prima kao naš prinos, ali pod uvjetom da mu s tim prikazujemo i našu iskrenu želju da budemo bolji. Stoga vas pozivam da danas prinesete na ovaj novi oltar sebe sa svim poteškoćama i mukama, strahovima i nadama, da prinesete svoju mučeničku prošlost, sve mještane koji su ovdje na ovoj grudi zemlje stradavali u okrutnim i krvavim ratovima. Prikažite Bogu na ovaj oltar i sve vaše pokojne koji počivaju na mjesnom groblju, zahvalni za njihove molitve i žrtve koje su oni prikazivali Bogu s ovog mjesta za buduće naraštaje.
Prikažite na ovaj oltar i sve članove vaših obitelji, napose vašu djecu i mlade, vaše starce i bolesnike, kao i sve one iz ovog mjesta koji su završili u tuđini i možda, se nikada neće vratiti ovoj grudi. Bog će sve ove vaše prinose primati i posvećivati, a s ovoga oltara davat će vam snagu kojom ćete moći pobjeđivati tegobe i protivštine života kojih će uvijek biti. Ali neće biti takvih poteškoća koje se s Božjom snagom ne bi mogle pobijediti.
Mislim da se ovi redci iz knjige proroka Izaije, koje smo čuli u drugom čitanju, itekako mogu primijeniti i na narod Saborskog. Prorok tješi narod koji se tek vratio iz Babilonskog progonstva i našao razoren jeruzalemski hram, kao i cijeli grad. Prorok poziva narod na klicanje, ne zbog onoga što je bilo, nego zbog onoga što dolazi. Prorok naviješta da će Hram biti obnovljen, da će se život u razorenom mjestu vratiti i procvasti novim sjajem.“
Biskup je propovijed završio pozivom proroka Izaije: „Radujte se s Jeruzalemom, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali … Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti…“ Molimo Gospodina da se sve ovo dogodi i u našem Saborskom. Amen.“
Nakon propovijedi molili su Litanije svih svetih, slijedila je POHRANA MOĆI BL. ALOJZIJA STEPINCA U OLTAR. Biskup je potom mazao krizmom oltar i molio. Zatim je polio krizmom sredinu oltara i njegova četiri ugla te svu oltarnu ploču. Nakon toga kadio je oltar, stavio tamjan u žarišta na oltaru, a službenici su pokadili Biskupa i narod. Nakon kađenja, oltar su pripremili za euharistiju. Župnik je pristupio Biskupu, a on mu predao zapaljenu svjećicu kojom je zapalio svijeće na oltaru.
Nakon Pričesti biskupijski kancelar pročitao je SVEČANU POVELJU O POSVETI NOVOG OLTARA. Povelju su potpisali biskup, župnik i biskupijski kancelar. Nakon potpisivanja Biskup je povelju predao župniku.
Na kraju župnik je zahvalio Biskupu i predao mu darove u ime župe.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
