Svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije na IX. hodočašću Majci Božjoj od Krasna
U Svetište Majke Božje od Krasna u ponedjeljak 18. svibnja održano je IX. svećeničko hodočašće Majci Božjoj od Krasna na kojem su se okupili svećenici Riječka nadbiskupija i Gospićko-senjska biskupija povodom 25. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije i 100. obljetnice uspostave Riječke nadbiskupije.
Oko stotinjak svećenika sudjelovalo je na zajedničkom susretu koji je započeo dočekom rektora i čuvara svetišta vlč. Stjepan Zeba. U ozračju zajedništva i bratske blizine okupljeni su se najprije okrijepili i prijateljski družili, nakon čega su obišli gradilište uređenja svetišta Majke Božje od Krasna te razgledali vizuru budućeg izgleda svetišta.
Središnji dio susreta bila je sveta misa koju je u 10.30 sati predslavio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom Markom Medo i okupljenim svećenicima.
U svojoj propovijedi nadbiskup Uzinić nadahnuo se riječima apostola Pavla: „Ja posadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti“, istaknuvši kako u pastoralnom djelovanju nitko ne smije sebe stavljati u središte, nego uvijek Krista i Božje djelovanje. Govoreći o odnosu Pavla i Apolona, upozorio je na opasnost podjela i međusobnog svrstavanja koje se može pojaviti i u današnjim crkvenim zajednicama, kada se vjernici vežu uz pojedine svećenike ili biskupe, umjesto uz Krista i Crkvu.
Naglasio je kako među svećenicima ne smije biti zavisti, nadmetanja ni međusobnog omalovažavanja, nego radost zbog darova i uspjeha drugoga. Kao primjer istaknuo je iskustvo sa sprovoda svoga prijatelja i pastoralnog suradnika don Ande Čotića, za kojega je rekao da je znao iskreno radovati se uspjehu svojih suradnika te nikada nije bio zavidan.
„Različitost darova ne smije biti razlog konkurencije, nego međusobnog nadopunjavanja“, poručio je nadbiskup Uzinić, dodajući kako nijedan svećenik nema sve darove, ali zajedništvom i suradnjom Crkva postaje bogatija i snažnija. Pozvao je svećenike da svoje župe ne promatraju zatvoreno, nego da međusobno dijele iskustva, darove i pastoralne inicijative te jedni drugima pomažu nositi terete službe.
Zaključujući propovijed, istaknuo je kako različitost nije prijetnja, nego bogatstvo Crkve, te da je potrebno ostati zajedno, međusobno se poštovati i radovati uspjehu drugoga.
Nakon svete mise uslijedila je kratka stanka, a potom i predavanje gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede pod naslovom „Odgajati mlade za kršćanske vrijednosti – u potrazi za smislom i uporištem“.
Na početku izlaganja biskup Marko Medo istaknuo je kako pastoral mladih nije prije svega pitanje programa, aktivnosti i struktura, nego živih osoba koje „nose pitanja, čežnje, rane, talente i sposobnost da i nas iznova evanđeoski nadahnu za pastoralni rad“. Naglasio je kako je „pastoral mladih moguć samo ondje gdje postoje pastiri koji su spremni slušati, učiti, pratiti i svjedočiti“.
Govoreći o ulozi svećenika, upozorio je kako prvi izazov nisu mladi, nego sami pastiri, istaknuvši da se pastoral bez ukorijenjenosti u Kristu lako pretvara u „organizacijsku aktivnost“ i „administraciju događaja“. Podsjetio je kako svećenik nije tek organizator ili upravitelj, nego čovjek „najprije zahvaćen Kristom“, sposoban pratiti život drugoga.
Posebno se osvrnuo na izazove suvremenoga svećeničkog života, govoreći o umoru, razočaranju, sagorijevanju i osjećaju praznine, istaknuvši kako je „najpraktičnije, najrealnije i najkorisnije ono što dodiruje središte našega identiteta: činjenica da pripadamo Gospodinu“.
U drugom dijelu predavanja biskup Marko Medo govorio je o mladima u vremenu „promjene epohe“, citirajući misao pape Franje da „ne živimo epohu promjena, nego promjenu epohe“. Naglasio je kako Crkva mora razumjeti nove jezike i načine života mladih te ne nuditi „odgovore koji nemaju nikakve veze s pitanjima koja mladi danas nose u sebi“.
Kao važan pastoralni model istaknuo je Isusov susret s učenicima na putu u Emaus, naglašavajući da je „važnije najprije slušati negoli odmah opovrgavati“. Upozorio je kako mladi danas, unatoč sekulariziranom društvu, i dalje duboko traže smisao, duhovnost i autentične odnose.
Govoreći o konkretnim pastoralnim izazovima, biskup Marko Medo istaknuo je potrebu stvaranja prostora povjerenja, blizine i zajedništva. Kazao je kako mladi „traže suputnike, a ne samo branitelje sustava“, te da pastoral nije proizvod ni niz aktivnosti, nego odnos. Posebno je naglasio važnost slušanja, dijaloga i zajedničkog razlučivanja.
Zaključujući predavanje, biskup Marko Medo poručio je kako mladi od Crkve ne traže savršenstvo, nego vjerodostojnost. „Traže pastire koji su ljudi Božji i ljudi odnosa. Traže Crkvu koja ih ne promatra kao problem, nego kao svetu zemlju“, rekao je biskup Medo, povjeravajući svećeničko služenje zagovoru Majke Božje od Krasna.
Nakon predavanja uslijedila je pauza i zajednički ručak u Hotel Degenija koji je protekao u svečanom i radosnom ozračju.
Tijekom druženja svećenici obiju biskupija nastavili su razgovor i zajedništvo, prisjećajući se godina provedenih u riječkim bogoslovnim i teološkim ustanovama, budući da su mnogi od njih zajedno pohađali studij i svećeničku formaciju u Rijeci. Upravo su ta zajednička iskustva dodatno pridonijela toplom i bratskom ozračju cijeloga susreta.
IX. svećeničko hodočašće Majci Božjoj od Krasna još je jednom posvjedočilo povezanost i zajedništvo dviju mjesnih Crkava te vjernost svećenika nebeskoj zaštitnici Gospićko-senjske biskupije














