Biskup Marko Medo na proslavi Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu
Gospićko-senjski biskup Marko Medo predslavio je središnje misno slavlje na proštenju Gospe Karmelske u nedjelju, 20. srpnja u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.
Na misi su koncelebrirali preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije, o. Ivan Pleše, OCD, Željko Kovačević.
Na početku misnoga slavlja, zamjenik provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Ivan Pleše, pozdravio je biskupa i izrazio mu dobrodošlicu u ime sestara karmelićanki i prisutnih vjernika.
Biskup Medo se zahvalio na izrazima dobrodošlice, te je između ostalog rekao da smo se okupili da bismo proslavili vanjsko proštenje Gospe Karmelske. Te je vjernike potaknuo da otvore svoja srca jer je Marija Isusova i naša Majka i ona je posebno usmjerena prema svojoj djeci.
Biskup Medo se u homiliji osvrnuo na tri sveta lika koje nam današnje slavlje stavlja pred oči, a to su: prorok Ilija, Blažena Djevica Marija od gore Karmela i sv. Šimun Stock. Sva ta tri lika međusobno su povezana, te čine temelje karmelske duhovnosti bez koje bi Crkva bila znatno siromašnija molitvom, iskustvom i tradicijom, primijetio je biskup.
„I Ilija i sv. Terezija Velika bili su proroci svoga vremena, temperamentni, odlučni, jasni i neposredni u obrani onoga u što vjeruju i što su iskustvom i Božjom milošću stekli… Zato si i mi često moramo postavljati pitanje: U kojeg Boga vjerujemo? Vjerujemo li u Boga Oca Isusa Krista? Zašto vjerujemo? Kada molimo Boga i Gospu? Kada smo u potrebi ili i kada nam ide dobro? Jako je važno svakodnevno u svome srcu ostaviti prostor i mogućnost za pročišćenjem slike o Bogu. Bog u kojega vjerujemo i kojemu se molimo ne smije biti urar svemira, sudac koji samo kažnjava, svemoćni gospodar koji po svom hiru uređuje svijet. Ne! Naš je Bog Otac Isusa Krista, ‘spor na srdžbu i bogat milosrđem’, Bog koji oprašta, koji daje život, koji ulijeva nadu.
Pravu narav Boga definirao je evanđelist sveti Ivan: Bog je ljubav! Kratko i jasno. Da je više rečeno bilo bi suvišno i nedostatno, a manje ljudskim riječima nije moguće“, naglasio je.
U nastavku homilije osvrnuo se na povezanost proroka Ilije s Blaženom Djevicom Marijom u liku maloga oblačka koji se uzdizao sa zemlje prema Karmelu. U slučaju prvih kršćanskih pustinjaka na gori Karmelu, Marija je ta koja okuplja oko sebe prvu braću i spontano pretvara u Red. Oni je prepoznaju kao majku, ali i kao sestru, kako nam donosi karmelska tradicija. Znali su, po svemu sudeći, prvi karmelski redovnici da put do Isusa, do iskustva Boga živoga, možemo koračati i prečicom, po Mariji. Kao da su samom Bogu pronašli slabu točku te je, u pozitivnom smislu, iskoristili kako bi mu se sigurnije približili, misli su gospićko-senjskog biskupa.
„Mnogobrojni naslovi pod kojima se štuje Blažena Djevica Marija odgovaraju mnogostrukim načinima na koje ona djeluje u povijesti našega spasenja. Ona djeluje donoseći nam duhovnu utjehu, zdravlje duše i tijela, mir u obitelji, uspjeh u radu. Po njezinu zagovoru, Bog zahvaća u sve trenutke našega života – u rođenju i u smrti, u trenucima boli i u trenucima radosti, u trenucima nade i u trenucima pustoši i tjeskobe“, naglasio je.
Nadalje, biskup je rekao da je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji dobila snažne promicatelje u 13. stoljeću, a to su: franjevci, dominikanci, karmelićani, augustinci i službenici Marijini.
Potom je spomenuo i sv. Šimuna Stocka, prvog generala karmelskog Reda i njegovo viđenje Blažene Djevice Marije. Naime, predaja kaže da se Blažena Djevica Marija ukazala 16. srpnja 1251. godine sv. Šimunu Stocku i tom prilikom dala mu škapular sa „subotnjim povlasticama“, odnosno s obećanjem spasenja od pakla onima koji ga budu nosili i oslobođenja iz čistilišta prve subote nakon smrti, istaknuo je.
„Dakle, razlog zbog kojeg se utječemo Gospi je nada u milost spasenja. Škapular koji danas mnogi vjernici stavljaju na sebe, a naše ga sestre nose cijeli redovnički život, nije neka vrsta propusnice koja nas oslobađa od životnih napora, kušnji i zla. To je znak odgovornosti i hrabrosti, štit i snaga da svakodnevno hodimo u svjetlu vjere. On zaklanja taj sveti prostor nutarnje borbe, ali i susreta s Gospodinom. On je poput skrovite sobe iz Matejeva Evanđelja u koju se često trebamo povući kako bi susreli Gospodina (Mt 6, 6). Pakao od kojega molimo da budemo oslobođeni jest mržnja, razdor, zavist, ravnodušnost – sve ono što truje naše međusobne odnose i ne dopušta nam da živimo i kročimo u miru.
Od pakla se oslobađamo kad radimo na većem jedinstvu, na većoj osjetljivosti za potrebe siromašnih, na većem zalaganju za svjedočenje evanđeoske poruke i blaženstava,“ poručio je biskup.
Na kraju homilije potaknuo je sve prisutne hodočasnike da iznova svakog dana otkrivaju radost u davanju više nego u primanju; da uče zahvaljivati Gospodinu za dar života, zdravlja, obitelji, vjere, te da budu zahvalni onima koji im čine dobro, a velikodušni prema onima koji ih povrijede, da pokušaju biti i hoditi zajedno…
Misno slavlje animirao je mješoviti župni zbor „sv. Cecilija“ iz župe Vukovina.
Nakon mise uslijedilo je druženje i susret sestara sa biskupom Medom u sestarskoj govornici, uz bliže upoznavanje s aktualnostima Gospićko-senjske biskupije.
Središnjem misnom slavlju prethodile su dvije prijepodnevne mise koje su predvodili karmelićanin o. Dario Tokić i vlč. Hrvoje Bušić.
Proštenje Gospe Karmelske završilo je večernjom svetom misom koju je predvodio preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću.
Tijekom cijelog dana vjernici su pristupali sakramentu pomirenja, a nakon svetih misa imali su mogućnost primanja Gospinog škapulara.
Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi vsaka roža“ završilo je ovogodišnje proštenje Gospe Karmelske.
preuzeto: IKA
Galerija fotografija
