Biskupijski Križni put mladih u Lovincu
U subotu, 21. ožujka, u Lovinac održan je biskupijski križni put mladih Gospićko-senjske biskupije, koji je okupio oko dvjestotinjak mladih iz svih njezinih dekanata. Pobožnost je započela u 10 sati u župnoj crkvi Crkva sv. Mihovila arkanđela u Lovincu.
Križni put organizirao je povjerenik za pastoral mladih, vlč. Karlo Špoljarić, u suradnji sa župnikom Lovinca fra Kristianom Radasom. Poseban doprinos dali su mladi iz župe Lovinac koji su u suradnji s Pastoralom mladih osmislili i iznijeli velik dio organizacije susreta. Sami su izradili križeve za postaje križnog puta te ih označili i pripremili za molitvu.
Sudionici su prošli kružnu rutu dugu oko 12 kilometara, tijekom koje su mladi predmolili postaje križnog puta i naizmjenično nosili križ. Na čelu kolone nošen je križ uz biskupijsku, hrvatsku i vatikansku zastavu.
U pobožnosti je sudjelovao i gospićko-senjski biskup Marko Medo, koji je cijelim putem hodao s mladima i sudjelovao u molitvi, a kod pojedinih postaja i sam je predmolio dio križnog puta zajedno s fra Kristijanom i mladima iz različitih dekanata biskupije. Svećenici su se nalazili pri kraju kolone, gdje su tijekom hoda bili na raspolaganju za sakrament ispovijedi.
Po završetku križnog puta slavljena je sveta misa u župnoj crkvi, koju je predvodio biskup Marko Medo u zajedništvu sa svećenicima Gospićko-senjske biskupije.
U homiliji biskup Marko Medo obratio se mladima polazeći od pitanja o smislu križnog puta u osobnom životu: „Što križni put danas znači meni? Što Isusov križ ima veze s mojim životom, mojim problemima, mojim pitanjima i mojim strahovima?“ Istaknuo je kako Isus „nije daleko od našega života“, nego poznaje iskustvo odbačenosti, nerazumijevanja i boli.
Govoreći o proroku Jeremiji, citirao je riječi: „Bijah kao janje krotko što ga vode na klanje“, naglasivši kako i danas mnogi mladi proživljavaju slična iskustva – kada su ismijani zbog vjere, kada se osjećaju neshvaćeno ili kada nose unutarnje borbe koje drugi ne vide.
„Nije li to iskustvo koje i danas mnogi mladi poznaju?“, upitao je biskup, navodeći konkretne situacije: kada netko ismijava zbog vjere, kada drugi gledaju kao čudnog jer ne želiš živjeti kao svi, kada nosiš borbu koju drugi ne vide, kada se osjećaš sam ili kada daješ srce, a dobivaš ravnodušnost.
Posebno je istaknuo kako u takvim trenucima lako dolazi misao da čovjek ostaje neshvaćen i neprimijećen, ali upravo tada dolazi do izražaja snaga vjere: „Bog te vidi, nije ravnodušan.“ Podsjetio je na riječi psalma: „Gospodine, Bože moj, tebi se utječem“, naglasivši kako to nije znak slabosti, nego hrabrosti – hrabrosti priznati da čovjek ne može sve sam.
Upozorio je i na izazov suvremenog mentaliteta koji nameće potrebu stalne snage i uspješnosti, dok mnogi u sebi nose „križeve koje nitko ne vidi“ – rane u obitelji, razočaranja, tjeskobe, osjećaj manje vrijednosti ili teret grijeha. Naglasio je kako križni put pokazuje da nitko nije sam u svojoj patnji, jer je Krist ušao u ljudsku bol i ostao blizak svakome čovjeku. „Ne moraš glumiti, ne moraš biti savršen – pred Njim možeš biti istinit“, rekao je biskup.
Govoreći o evanđelju, istaknuo je kako Isus nikoga ne ostavlja ravnodušnim te da se pred njim traži osobna odluka. „Nije dovoljno nešto znati o Isusu – treba odlučiti što ćemo s Njim“, poručio je, pozvavši mlade da mu otvore srce i daju mu mjesto u svome životu.
U završnom dijelu homilije potaknuo je mlade da se ne boje biti Kristovi i živjeti vjeru u svakodnevici: „Ne bojte se biti drugačiji, ne bojte se čistoće srca, molitve, dobrote i istine.“ Istaknuo je kako križ nije znak poraza, nego ljubavi koja ostaje vjerna do kraja, te pozvao mlade da ne bježe od križa ni od života, jer upravo ondje gdje se čini da je kraj, Bog otvara novi početak.
Na kraju je uputio konkretan poziv: ne nositi životne terete sam, ne odustajati od dobra te se osobno odlučiti za Krista – ne samo riječima, nego životom. „Neka svaki od vas u srcu ponese sigurnost: Krist te vidi, ljubi i ne napušta.“
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za duhovna zvanja kao korizmena inicijativa.













































































