Biskupijski susret djelatnika domova za stare i nemoćne
Mons. Šporčić je na početku podsjetio da je ovo šesti ovakav susret planiran u godišnjem pastoralnom planu biskupije, nakon što su tri održana u Ogulinu i dva u Otočcu. Briga za stare i nemoćne ostvaruje kroz dvostruki vid, tjelesni i duhovni a čovjek sve više postaje očitovanje svoje unutrašnjosti. Borba protiv bolesti postala je jedna od glavnih industrija i važan čimbenik gospodarstva, a zanimanja vezana za bolesne zauzimaju oko 12 posto sveukupnih zanimanja. I umjetnost je u funkciji bolesti a mnoga obraćenja su se dogodila iz tih razloga, napomenuo je mons. Šporčić.
Susret je pozdravio i mjesni biskup mons. dr. Mile Bogović koji je zahvalio nazočnima na brizi za bolesne. Treba znati predati se drugima u ruke i prema tome treba znati rasti, kao što se dajemo u ruke Isusa Krista. Blagopokojni papa blaženi Ivan Pavao II. nije svoju bolest sakrio, već ju je podijelio sa svijetom. I bolešću se može hvaliti, zaključio je biskup te poručio da ovakvi susreti otvaraju nova samaritanska svjetla u našem radu.
Središnje predavanje na temu „Ljubav prema bolesnima i nemoćnima i čuvanje ljudskog dostojanstva od rođenja do smrti" održala je s. Dobroslava Mlakić iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. U Godini vjere te 21. godini od proglašenja svjetskog dana bolesnika od strane pape Ivana Pavla II.od djelatnika u zdravstvu i skrbi za stare i nemoćne traži se da u svoj posao unose duh i kršćansku ljubav. Rad u domovima za stare i nemoćne postaje sve zahtjevniji a udomljavanje traži još više topline i ljudskosti. Čovjek je mjesto susreta medicine i religije i on je osnovni put Crkve. Zato u ovom poslu treba naći smisao i drugima to posvijestiti. To nije činovnički i serijski rad već moralna i kršćanska izgrađenost liječničkog i medicinskog osoblja koji pacijentima pristupaju kao braći i sestrama. S. Dobroslava zatim primjećuje da brojne deklaracije i razolucije o ljudskim pravima dominiraju zadnjih godina a s druge strane jačaju vrijeđanja ljudskog dostojanstva kroz prakticiranje eutanazije, pobačaja i masovnih ubojstava. Posrijedi je borba između kulta smrti i života a čovjek je postao sredstvo manipulacije tehnološkog razvoja. S. Dobroslava na kraju je progovorila u duhu KKC o čovjeku kao tjelesnom i duhovnom biću te o značaju vjere i molitve. Svjedočenje i obnova osobne vjere postaje presudna. Ako odnosimo patnju s ljubavlju ona ima spasiteljski i otkupiteljski karakter, zaključila je govornica uz poruku da vjera i molitva mijenjaju svijet.