Božić u Gospiću
Govoreći o vjeri biskup je poručio: „Crkva nam u ovoj godini posebno preporučuje korištenje poruka Drugog vatikanskog sabora i što piše o vjeri u Katekizmu katoličke Crkve. No, pritom ne smijemo zaboraviti na ono čime se je hranila vjera naših starih jer smo svi mi izrasli iz vjerničke sredine. Život naših starih bio je prožet vjerom u svim trenucima. I nas su uveli u vjeru, prenijeli na nas taj dragocjeni dar. Budimo im zahvalni na tome! Vjera naših starih posebno se izrazila u nekim crkvenim vremenima, a ponajviše u božićno i uskrsno vrijeme. Ona je prožela naše božićne pjesme i običaje i preko njih kao u posudama vjera je prenošena od starijih naraštaja na mlađe, od roditelja na djecu. Kao što knjige čuvaju i prenose mudrost starih, tako – samo još životnije – to čine običaji i pjesme. Nisam naišao niti čuo da igdje postoje božićne pjesme koje bi na ljepši način izrazile božićno otajstvo i vjernije prepjevale evanđelje nego naše pjesme. U njima je evanđelje prepjevano tako da ga razumije staro i mlado, zdravo i bolesno, učeno poput mudraca i jednostavno poput pastira. Osjećaji su se iz crkve prenosili u obitelji, među učene u školama i među jednostavne na pastirskim ispašincima Taj osjećaj se tako usjekao u našega čovjeka da on i danas pokrene kršćansko razmišljanje velikog broja Hrvata, i onih koji se ne očituju kao vjernici u drugim vremenima. Istina je, draga braćo, da nema u Hrvatskoj 86% takvih katolika koji su redovito na nedjeljnim misama, koji svim prilikama reagiraju kao vjernici katolici, ali i takvi u dubini duše gaje kršćanski osjećaj koji se očituje u presudnim časovima. Zar nismo 1991. gledali mnoge koji nisu punili crkve na nedjeljnim misama kako stavljaju oko vrata krunicu. Nisu tako reagirali u opasnostima vojnici drugih naroda. Zar se nisu naši ljudi masovno okupljali na molitvu kada je bilo pitanje hoće li osudom naših generala i Hrvatsku proglasiti zločinačkim pothvatom. Znali smo da bi takva presuda bila nepravedna, ali smo imali razloga bojati se da se iz Haaga takva laž pošalje širom svijeta. Molili su se mnogi. A nađite mi slične slučajeve u Europi! Možemo iskreno reći da hrvatski čovjek zahvaćen vjerom. Možda to najbolje govore naše božićne pjesme. Naši ljudi koji odu izvan domovine često najduže sačuvaju upravo božićne ugođaje i božićne pjesme.
Govoreći o komercijalizaciji Božića biskup je poručio: „Trgovci i trgovački lanci promidžbom potiču među ljudima osjećaj da treba mnogo darovati, odnosno da kod njih te darove kupe. Malo po malo i u nas prevladava potreba da se ljudi iskazuju po skupoći dara a ne po odnosima među ljudima. Tako se stvara dojam da je Božić bogatiji što su skupocjeniji darovi koje smo primili, što je bogatiji stol na sam dan Božića. Danas je to već dobro razrađena metoda kako probuditi u ljudima osjećaj da je vrijeme darivanja i da budu širokogrudni u kupovanju darova upravo u ovim ili onim trgovinama. Kažemo da se Božić na taj način komercijalizira. Kao nosioca prave dobrote nevjernici stvaraju Djeda Mraza kojemu sve možeš staviti u saonice. On je pokupio nešto od sv. Nikole nešto od Božića i tako iz nepoznatog i nepostojećeg mjesta kreće u svijet nepostojeće stvorenje da širi dobrotu. Izmišljaju nekog nestvarnog darovatelja koji je još darežljiviji od Isusa. On je vječno star, bogat a dobar, svima dijeli, svuda dospije i nikada mu ne ponestane darova. On ništa ne brani (kao Crkva!), ništa ne traži, priključit će se u veselju i zabavljati ljude. Isusa se nastoji učiniti suvišnim i nepotrebnim, kad imamo tako „divno“ rješenje. Jer isus traži da se mijenjamo na bolje, da se obratimo, da mi živimo tako da budemo dar svojoj braći.
Djed Mraz je čista izmišljotina, ali se nameće kao konkurent samome Isusu i njegovu darivanju.
Na jednom portalu čitao sam kako je dječak došao s mamom u trgovinu i pita trgovca gdje je Djed Mraz da mu dade mobitel. Trgovac je bio pravi katolik i reče mu da Djed Mraz uopće ne postoji. Eno onaj crveni tamo glumi Djeda Mraza kako bi ti mama trošila novce. Isus je veća legenda i ima bolje darove od ovoga varalice. Na to mali reče mami: Mama gdje je Isus? On je veća legenda i ima bolje darove od onoga crvenog varalice. Hoću Isusa! Počne plakati i vrtjeti se po podu a mama zaprijeti trgovcu da će ga tužiti pa će dobiti otkaz. Možda je mama i sama uvidjela kako je površna bila njezina priprava za Božić. Dijete je vodila nečemu izmišljenom, nepostojećem.
Doista, Isus ima bolje darove od izmišljenog djedice. On je pokazao kako se živi i cijeli život daruje za druge. Isus je dobrotu svjedočio a nije je nametao niti ju je glumio. On ju je živio od jaslica pa do križa. Kada čovjek osjeti da netko svojim životom stoji iza njega, to mu daje pravu sigurnost. Naša vjernička sigurnost je u tome da je Bog po Isusu pokazao dokle je spreman biti i živjeti za svakoga, i za mene i tebe.
Taj osjećaj izražavaju naše stare božićne pjesme i božićni običaji. Učite djecu da upoznaju tu „legendu“ Isusa Krista. Mi ih danas možemo uputiti na lijepe vjeronaučne knjige; odrasle možemo uputiti na bogatu literaturu, pogotovo na tekstove Drugog vatikanskog sabora i Katekizam katoličke Crkve. Ali okoristite se bogatstvom božićne poruke koju nam daju naše božićne pjesme i božićni običaji. Pjevajte ih u obitelji i u crkvi, pričajte međusobno svoja božićna sjećanja i običaje. Oni su vjernički obogatili naše starije. Oni će obogatiti i ojačati našu osobnu vjeru.
Zvonko Ranogajec