Božićna misa u gospićkoj katedrali
Drugi je krivi ili loši govor o Bogu da je on nezainteresiran za čovjeka. Ne zanima ga kako je nama i što će od nas biti. On je u svojim visinama. Treći krivi govor o Bogu jest da on i ne postoji. Taj je govor u naše vrijeme dosta prisutan. Rođenjem Sina Božjega u tijelu Bog se najbolje sam predstavlja tko je on i kakav je u odnosu prema čovjeku. Nije mu zavidan. Želi biti njemu jednak u svemu osim u grijehu. Uzima njegovo tijelo, rađa se na najnižoj ljudskoj razini, čime pokazuje da nema „nizina" koje su bezvrijedne. Okružen je ugrozama sa svih strana. To ujedno znači da nije nezainteresiran za njega, da je spreman sve učiniti za čovjekovo dobro, za njegovo spasenje, bez obzira kliko to stajalo muka i poniženja njegova Sina. Treći krivi govor, da Bog ne postoji, najjasnije se očitovao uskrsnućem Isusovim.
Krist je „blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje".
Blaženoj Djevici Mariji postala je jasna Božja veličina i ljubav nakon što joj je Bog najavio da će postati majka njegova Sina. Ona je taj svoj pogled na Boga izrazila u svojem Veliča. Zaharija je to shvatio nakon što mu je Bog poručio da će postati otac preteče Isusovov. Bog nije nasilnik koji se poigrava s ljudskom sudbinom, koja se njega ne tiče. On je „janje Božje" koje se predaje za čovjeka, koje je spremno biti nevina žrtva. To je evanđelje.
U Sakralnoj baštini u Senju postoji jedan križ koji je star oko 600 godina. To je procesijski križ. Iza njega su išli Senjani stoljećima. U sredini križa je janje, a na vrhovima krajeva križeva simboli su evanđelista Mateja, Marka, Luke i Ivana. Oni su prikazali Isusa i kao Sina Božjega, ali i kao nevinu žrtvu za spasenje ljudi, nevin poput janjeta. To je dakle predstavljanje Boga sa svih strana, od četiri evanđelista. Taj križ stavili smo na sličicu koju je dobio svaki vjernik, ili može dobiti. Tu sliku smatrali smo najbližoj našoj pastoralnoj godini koju smo nazvali Godinom evanđelja – Godinom radosne vijesti.