U Gospiću ispraćena s. Ivana od Presvetog Srca Isusova i Marijna OCD

U samostanskoj kapeli Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću u subotu 6. lipnja 2026. godine slavljena je misa zadušnica za s. Ivanu od Presvetog Srca Isusova i Marijina OCD (Željkicu Pavković), članicu Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću, koja je preminula dan ranije, na prvi petak u mjesecu, okrijepljena svetim sakramentima, u 45. godini života i 21. godini redovničkih zavjeta.

Svetu misu predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo u zajedništvu s petnaestoricom svećenika. Na slavlju su sudjelovali redovnici karmelićani, sestre karmelićanke, bogoslovi Hrvatske karmelske provincije te brojni vjernici koji su došli zahvaliti Bogu za život i redovničko poslanje pokojne sestre Ivane. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova Hrvatske karmelske provincije.

Na početku homilije biskup Medo istaknuo je kako je okupljanje na euharistiji obilježeno istodobno boli zbog gubitka i vjerom u uskrsnuće. „Okupljeni smo na euharistiji u ispovijedanju vjere kako bismo ispratili našu sestru Ivanu od Presvetog Srca Isusova i Marijina, koja se vraća u Očev dom. Naš je ovaj susret, zasigurno, obilježen boli zbog gubitka drage osobe, karmelićanke i sestre koja je mlada, nakon kratke i teške bolesti, završila svoj zemaljski hod. Ali ovaj je naš susret istodobno prožet vjerom u život vječni.“

Posebno se obratio zajednici karmelićanki ističući kako je gubitak sestre Ivane velika kušnja za mladu zajednicu koja je prije nekoliko godina došla u Gospić. „One su mlada zajednica, koja je prije nekoliko godina došla u našu biskupiju, donoseći sa sobom tiho svjedočanstvo molitve, predanja i kontemplativne prisutnosti u srcu Crkve. Zato je bolno i teško iskustvo da već sada, nakon kratkoga vremena, ostajemo bez jedne sestre.“ Dodao je kako takvi trenuci „duboko pogađaju i bole, ali upravo nas kroz njih Gospodin pročišćava i jača, učeći nas da naš život i naše zajednice počivaju u njegovim rukama.“

Govoreći o evanđeoskoj budnosti, biskup je izrazio uvjerenje da je sestra Ivana bila spremna za susret s Gospodinom. „Vjerujem da je Sin Čovječji, koji dolazi u čas kad ne mislimo, našu sestru Ivanu zatekao spremnu.“ Podsjetio je kako je „život kršćana, a osobito redovnički život, bdjenje“, te nastavio: „Mudra i vjerna djevica drži svjetiljku uvijek upaljenom, bdije u svakom trenutku, jer ne zna ni dana ni časa dolaska božanskoga Zaručnika. Sestra Ivana to je bdjenje živjela osobito u posljednjim tjednima svoga života.“

Prisjećajući se svojih susreta sa sestrom Ivanom tijekom njezine bolesti, biskup Medo posvjedočio je njezinu duhovnu snagu: „Posjetio sam je u bolnici u Gospiću i tom sam joj prigodom darovao maloga Isusa, da joj bude blizu u teškim trenutcima bolesti i borbe. Kasnije sam je još dvaput susreo nakon svete mise. Svaki put bila je tjelesno slabija, ali duhom jaka. Nije se predavala. Oba put rekla bi mi: ‘Molite za mene.’“

Biskup je potom podsjetio kako kršćanska vjera smrt promatra u svjetlu uskrsnuća. „Naš je život svakodnevno umiranje u Gospodinu, ali za kršćanina smrt nije skok u dolinu ništavila, u ponor zaborava i nestanka, nego ulazak u pravi život, u život življen u punini vječnoga zajedništva s Bogom.“ U tom je kontekstu citirao i misao nepoznatog bolesnika: „Vjerujem u sunce i kad ne sja; vjerujem u ljubav i kad je ne osjećam; vjerujem u Boga i kad šuti.“ Dodavši kako je „prava vjera upravo to: nastaviti nazirati zraku svjetla i onda kada smo uronjeni u najdublju i najtežu tamu.“

Središnji dio homilije bio je posvećen posljednjim trenutcima života pokojne karmelićanke. Prema svjedočanstvu njezinih susestara, posljednjih je dana sve češće iščekivala susret s Kristom. „Posljednja dva dana, svjesna da se približava kraj njezina zemaljskoga puta, govorila je: ‘Zašto Isus više ne dođe po mene?’ One su joj odgovorile kako ga treba dozivati i kucati kako bi došao. I koliko joj je iznemoglo tijelo dopuštalo, rukom je kucala po naslonjaču i dozivala Isusa.“ Biskup je potom dodao riječi koje su posebno dirnule okupljene: „To kucanje nije bilo znak očaja, nego znak čežnje. To je bilo kucanje zaručnice koja čeka Zaručnika. I jučer ujutro, u 6.30 sati, njezin je Zaručnik došao po nju. Ispunilo se njezino očekivanje.“

Govoreći o kršćanskom pogledu na smrt, biskup je istaknuo kako pred smrću sestre Ivane ne stoji samo ljudski gubitak. „Danas, pred smrću naše sestre Ivane od Presvetog Srca Isusova i Marijina, ne stojimo samo pred gubitkom, nego pred otajstvom preobrazbe. Ono što je bilo krhko, bolesno i iznemoglo, Bog poziva u puninu života. Ono što je u bolesti oslabilo, u Kristu je proslavljeno.“

Na završetku homilije biskup Medo istaknuo je primjer vjernosti koji je sestra Ivana ostavila svima. „U duhu mudrosti svete Male Terezije, Ivana od Križa i tolikih drugih, od nas se ne traži toliko da budemo uspješni, koliko da budemo vjerni. Sestra Ivana nije mogla birati duljinu svoga života ni težinu bolesti, ali je mogla ostati vjerna. I ostala je vjerna.“

Na završetku euharistijskog slavlja o. Marko Maglić pročitao je životopis pokojne redovnice. Sestra Ivana, rođena kao Željkica Pavković 1. ožujka 1982. godine u Pavkovićima u župi Grabar na Žumberku, odrasla je u grkokatoličkoj obitelji Nikole i Đurđe Pavković. Već od djetinjstva pokazivala je veliku ljubav prema Crkvi i molitvi. Nakon boravka među sestrama bazilijankama i prvih redovničkih iskustava, osjetila je snažan poziv prema karmelskom načinu života. U Karmel ulazi 2003. godine, a svečane zavjete polaže 31. svibnja 2009. godine. Godine 2022. bila je među sestrama koje su došle na utemeljenje Karmela Presvetog Srca Isusova u Gospiću, gdje je ostavila dubok trag svojom jednostavnošću, vedrinom i predanim služenjem. Posebno je bila poznata kao porterica samostana, donoseći radost svima kojima je otvarala samostanska vrata.

Životopis je istaknuo i njezinu veliku ljubav prema svećenicima za koje je ustrajno molila, kao i njezinu nakanu za obraćenje psovača te zadovoljštinu za grijehe psovke. Posljednju, kratku i intenzivnu bolest nosila je strpljivo i predano, dozrijevajući za susret sa Zaručnikom kojega je neprestano dozivala da dođe po nju.

Nakon svete mise biskup Medo pozvao je okupljene da sudjeluju u obredu ukopa koji je održan u samostanskom vrtu iza karmelskog samostana. U ozračju molitve i nade u uskrsnuće od sestre Ivane oprostili su se članovi njezine obitelji, sestre karmelićanke, redovnici karmelićani, biskupijski svećenici, prijatelji i brojni vjernici.

Nakon obreda ukopa okupljeni su posljednji pozdrav svojoj susestri uputili pjevajući marijansku pjesmu „Kraljice neba“, preporučujući njezinu dušu zagovoru Blažene Djevice Marije kojoj je tijekom cijeloga života bila osobito pobožna.

Zaključujući homiliju, biskup Medo molio je „Gospodina života i smrti da odlazak naše sestre Ivane od Presvetog Srca Isusova i Marijina, koja nas napušta, ali ostaje s nama sjedinjena u otajstvu općinstva svetih, i nas učini sve vjernijima i hrabrijima u svjedočenju uskrsloga Krista.“

Fotografije: Lucija Starčević

Galerija fotografija