Brinje: svećenički Emaus
Prvo je mjesto i župa Jezerane. Naziv dolazi od jezera koja se ovdje stvaraju nakon obilnih kiša. Tako je iza ovih proljetnih kiša i otapanja snijega stvoreno jezero koje u ljetnim mjesecima presuši. Crkva sv. Jurja je u obnovi, prava ljepotica osvježene fasade zvonika. Nakon par kilometara evo nas u Križpolju s crkvom sv. Križa. Ovdje je i priključak na autocestu Zagreb – Split koja prolazi kroz ovaj kraj. Nakon nekolko minuta stižemo u Brinje, općinski centar. Općina Brinje s naseljima Glibodol, Jezerane, Križpolje, Letinac, Lipice, Prokike, Rapain Klanac, Stajnica, Vodoteč i Žuta Lokva broji oko 4.000 stanovnika. Brinjaci su poznati kao dobri radnici, odlazili su za kruhom u daleke zemlje. Nekad izrazito poljoprivredno-stočarski kraj danas se otvara turizmu. Drvna indrustrija ima velike mogućnosti zbog sirovine. Autoput nudi mogućnosti koje još nisu zaživjele u ovom kraju.
Oko crkve Uznesenja BDM u centru Brinja parkirani automobili. Okupilo se oko 30 svećenika na pouskrsno druženje ili kako oni to zovu Emaus. Domaćin, župnik vlč. Pejo Ivkić, predložio je glavne točke boravka u Brinju. Prva je točka posjet tvrđavi Sokolac. Dio ovog povijesnog zdanja obnovljen je i u podrumu postavljena stalna izložba koja govori o povijesti ove utvrde. Tu je biskup Bogović koji kao povjesničar zna sve o ovoj tvrđavi i burnoj povijesti ovog kraja.
Knezovi Frankopani krčki gospodarili su brinjskim krajem. Oni su na brežuljku ponad mjesta sagradili tvrdi grad koji se spominje 1411. godine. Poznat je kao Sokolac. U njemu je stolovao Anž VIII. Frankopan Brinjski koji 1465. na ispravi kaže “in castro nostro Brigne” a to znači “u našem gradu Brinju”. Tako je ovo mjesto koje se razvijalo na važnom pravcu od Zagreba prema moru dobilo ime Brinje koje je zadržalo do danas.
Nakon Sokolca odlazimo do skrivene ljepote, Bublić-pećine iz koje teče voda. U nju se može ući s oprezom jer stijene ne opraštaju ni mali pad. Ovo je jedna o ljepota koje su nepoznate široj javnosti. Za razliku od označenih i dobro reklamiranih lokacija, ovaj se kutak nudi u svojoj ljepoti, izvornosti i čistoći. Hvala Bogu da naša domovina obiluje ovakvim skrovitim ljepotama.
Ručak u župnom stanu u Brinju. Domaćin, vlč. Pejo Ivkić, pobrinuo se da na stolu bude obilje jela i pića. U ovakvim prigodama razviju se razgovori o svakodnevnim radostima i problemima. Na kraju je pala ideja da svećenici-ljubitelji planina, planinari, organizirano pođu na brdo Tabor na Velebitu. Oni koji su bili kao i oni koji će se prvi put popeti na ovaj čudesni vrh bit će nagrađeni ljepotom koju ne mogu drugdje doživjeti.
