Čitač – navjestitelj Riječi Božje u liturgiji
Susret je nastavljen u velikoj dvorani pastoralnoga centra, gdje je glavni organizator mons. Šporčić ponovno pozdravio sve sudionike susreta, posebno svećenike koji su došli zajedno sa svojim župnim čitačima, a poglavito predavačicu dr. sc. č.s. Silvanu Fužinato, profesoricu biblijskih znanosti u Đakovu. Uvodeći u radni dio susreta mons. Šporčić je najprije podsjetio da se takvi formacijski seminari i susreti čitača Gospićko-senjske biskupije priređuju već cijelo desetljeće i imaju vidljive plodonosne učinke.
Predavačica sestra Silvana u svojem je izlaganju stručno ali slušateljima pristupačno obradila temu Čitač – navjestitelj Riječi Božje u liturgiji. Predavanje je imalo tri dijela, a u uvodu je istaknula kako je, nakon višestoljetnog "progonstva" – koje se dogodilo zbog više mnogostrukih i kompleksnih razloga – jedno od najljepših plodova Drugog vatikanskog sabora vraćanje Riječi Božje u središte života Crkve. "Naime, dogmatska konstitucija Dei Verbum iznova je donijela na svjetlo središnjost Riječi Božje u teologiji, svakodnevnom životu vjernika, propovijedi i liturgiji. Na taj način Koncil je iznova stavio Riječ Božju u ruke vjernika ter je ona ponovno postala ono što je bila na početku Crkve", istaknula je predavačica. Potom je ponovno naglasila kako je zahvaljujući Drugom vatikanskom saboru Riječ Božja opet pronašla svoje središnje mjesto u liturgiji koja je bez nje nezamisliva i nerazdvojiva, što je podkrijepila navodima iz koncilskog dokumenta Dei Verbum. A u taj okvir se uklapa i drugi veliki plod Koncila – aktivno sudjelovanje vjernika u liturgiji, u kojem je "jedna od povjerenih liturgijskih službi dakako i služba čitača".
Zatim je dr. Fužinato temu razradila u tri poglavlja: Temeljne značajke Božje riječi, Služba čitača, i Praktične smjernice za autentični navještaj Riječi u liturgiji. Polazeći od navedenoga koncilskog dokumenta, koji sve smjernice temelji na Svetom pismu, predavačica se – ističući posebno početak Evanđelja Sv. Ivana i Poslanicu Hebrejima – kratko osvrnula na tri temeljne značajke ljudske ter dakako i Božje riječi, kako bi slušateljima lakše definirala službu i poslanje čitača u liturgiji. A te tri značajke – riječ kao objava, riječ kao poziv ter riječ kao komunikacija (zajedništvo) – ne samo što su presudne za naš ljudski život, nego su također ostvaruju u Božjoj riječi. "U Isusu Kristu, utjelovljenoj riječi, nevidljivi Bog objavio nam je svoje lice (objava). U objavi Božjega lica Utjelovljena riječ poziva nas na osobni susret, na zajedništvo s njom, u kojoj se obnavlja zajedništvo čovjeka i Boga, kao i zajedništvo čovjeka, narušeno željom za posjedovanjem, egoizmom, vladanjem... (poziv). U Božjoj vječnoj riječi koja je postala čovjekovo tijelo Bog nam objavljuje da je 'zajedništvo' cilj i smisao životnog putovanja svakoga čovjeka napose onog posljednjeg koje smo pozvani ostvarivati već 'sada' i 'ovdje' (komunikacija, zajedništvo)", objasnila je s. Silvana, navodeći kako bi se navedene značajke Božje riječi trebale ostvarivati i ostvaruju se na posebna način u navještaju Božje riječi u liturgiji koja je povjerena službi čitača, a koju možemo usporediti s proročkim poslanjem, kako je istaknuo hrvatski liturgičar Bernardin Škunca.
Drugi dio izlaganja, objašnjavajući kako je služba čitača doista po mnogočemu posebna i odgovorna ter kako bi se on prema Riječi Božjoj trebao odnositi s "osjećajem strahopoštovanja" i "poštivanjem međusobne distance", predavačica je zaključila da je prvotna služba čitača navještaj Božje riječi liturgijskoj zajednici. Jer to je služba naviještanja, vjerske edukacije i evangelizacije pa ona stoga zahtjeva od čitača poznavanje i življenje Božje riječi u svom osobnom životu. "Kao što je Riječ Božja radikalno zahvaćala život proroka tako je potrebno da zahvati ter prožme i život čitača kako ne bi došlo do bolnog raskoraka između života i sIužbe", što će, dodala je s. Silvana, imati negativne posljedice i za sam navještaj, a to se najprije odnosi na neautentičnost i licemjerje. Stoga su čitači poput proroka pozvani "naviještenu Riječ potkrijepiti svjedočanstvom osobnog života koji neće biti u kontradikciji s Riječi". Kako bi dakle "naviještena Riječ mogla zaživjeti kao objava, poziv i zajedništvo potrebno je da ona prijeđe iz obreda u život. U protivnom ne možemo govoriti o odgovornom i autentičnom vršenju povjerene im službe čitača. Stoga služba čitača pretpostavlja dubok, plodonosan i bogat duhovni život, dokazanu ljubav i sposobnost služenja crkvenoj zajednici, odluku da se predano i s ljubavlju posvete povjerenu poslanju", a uz to je potrebno da imaju dostatne sposobnosti za tu službu ter čvrstu odluku da će živjeti osobnu duhovnost povjerene im službe koja je – duhovnost služenja. "No, da bi Božja riječ pronašla put do srca liturgijske zajednice i da bi u njemu odzvonila kao objava Boga ljubavi i života, kao poziv na osobni susret i kao zajedništvo u međusobnu prihvaćanju i poštivanju, ter kako bi se u njemu utjelovila kao Živa riječ spasenja", naglasila je predavačica, potrebno je da čitatelj obrati pozornost na neka od temeljnih pravila i načela liturgijskog čitanja i ponašanja, čime je prešla na treći dio svojega izlaganja.
No prije nego je navela neke od praktičnih uputa ukazala je na nekoliko činjenica koje predstavljaju prvi i nužni korak za što autentičniji i uspješniji navještaj Božje Riječi u liturgijskoj-zajednici: čitanje u liturgiji je navještaj i ne može se zamijeniti s "konceptom čitanja", jer "navijestiti ne znači samo dobro čitati, nego o učiniti javnim, navijestiti, ispovjediti, objaviti"; zato se službi čitanja treba posvetiti daleko veća pozornost, jer, kako ističe dr. Milan Šimunović, "ne radi se samo o tome da netko lijepo čita, pa makar imao i veću naobrazbu, nego se Božjoj riječi pristupa iz vjere i dubokoga poštovanja; čitač je navjestitelj Božje riječi, Vesele vijesti, glasonoša koji prenosi Božje misli, i to s posebnoga mjesta koje nazivamo ambon ili besjedište"; zbog važnosti i odgovornosti službe čitači moraju proći određene seminare ili trebaju biti članovi liturgijske zajednice i sudjelovati u biblijskim večerima na kojima se razmišlja o nedjeljnim čitanjima; potrebno je da čitač nauči razlikovati književne vrste u kojima je izražena svetopisamska poruka; čitač tijekom pripreme, kao i tijekom samog navještaja treba misliti na zajednicu, na njezin unutarnji sastav i osobine koje je određuju; čitač se treba pripremiti za čitanje na način da više puta i naglas pročita biblijski tekst, i to pred osobom koja poznaje liturgijska pravila, ter pritom uoči ključne riječi u liturgijskom tekstu; potrebno je da čitač ima određene sposobnosti, što znači da se ta služba ne bi trebala povjeravati npr. osobama s urođenim govornim poteškoćama; dakako, ne radi se o tome da čitači budu profesionalci odnosno nije dovoljno da čitanje bude samo razgovijetno i jasno nego je u liturgiji potrebno prije svega čitati srcem koje će Božju riječ navijestiti s toplinom, srdačnošću, svečanošću i poštovanjem.
Stoga, navela je na kraju s. Silvana, za dobru pripremu čitač treba voditi računa o osnovnim zakonitostima čitanja. Iako one nemaju posebno liturgijsko obilježje, ipak te zakonitosti moraju malo pomalo zadobiti "sakralnu" ili "duhovnu" boju, a ona se stječe vjerničkim suživljavanjem s porukom biblijskog teksta. Među najznačajnije zakonitosti spadaju: stanke, ritam, brzina, razgovjetnost, glas, ton, držanje/stav, odijevanje... - istaknula je predavačica ter dodala kako "na kraju ovoga promišljanja o Riječi Božjoj u liturgiji možemo reći da je služba čitača lijepa, ali u isto vrijeme i odgovorna služba u Crkvi kojoj treba pristupati s radošću i ozbiljnošću. Riječ je o služenju koje je u Crkvi uvijek bilo smatrano čašću i kojemu se ne može pristupiti po svaku cijenu niti ga se treba smatrati privilegijem ili pravom pojedinaca Naprotiv riječ je o služenju zajednici koje ne može biti izvršeno bez potrebnih sposobnosti i priprema Bogu na čast, iz poštovanja prema njegovu narodu i efikasnosti same liturgije."
Zato, zaključila je sestra Silvana svoje predavanje poticajnim riječima, "u svojem časnom i odgovornom služenju Bogu u liturgiji poput proroka budite autentični navjestitelji Božje riječi koja će u vama i po vama doprijeti do srca svakoga čovjeka ali koja će ponajprije, u osobnom susretu, zaživjeti u vašemu srcu. Poput proročkoga, neka i vaš život bude navještaj i svjedočanstvo Riječi, kako bi onda i vaš glas koji ste posudili Bogu bio glas Radosne vijesti. Stoga budite ponosni na povjerenu vam tako lijepu i odgovornu službu i ne bojte se darovati sve svoje duhovno-fizičke darove i napore Bogu na slavu, Crkvi na čast i bližnjemu na spasenje."
Poslije predavanja, nakon kratke stanke, slijedila je rasprava, u kojoj je predavačica odgovarala na konkretna pitanja iz prakse liturgijskog čitača i dodatno pojasnila neke dijelove izlaganja. Susret je završio zajedničkom objedom, koji su sudionicima susreta poslužili župni suradnici vlč. Luke Blaževića. Na kraju susreta mons. Šporčić je zahvalio predavačici dr. Silvani Fužinato za važan doprinos edukaciji i jačanju zanosa liturgijskih čitača te župniku vlč. Luki za organizaciju susreta. A sve čitače - koje je na rastanku župnik "nagradio" mandarinama – potaknuo je na ustrajnost u važnoj službi i molitvi, poglavito u Godini milosrđa, jer – kako piše teolog A. Rose – "mi ne nalazimo izvornu i posvemašnju Božju riječ neposredno na tiskanim stranicama Biblije, nego je u prvom redu nalazimo na usnama Crkve koja moli".
