DAN HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI 2022.

Proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini počela je trodnevnicom od 7. do 9. rujna u 18 sati molitvom krunice, prigodom za sv. ispovijed i sa sv. misom u 18,30 sati. U subotu 10. rujna 2022. od ranog jutra počeli su dolaziti hodočasnici.

U 8,45 sati počeo je Križni put od crkve Sv. Marka Groba prema Crkvi hrvatskih mučenika vodio je fra Marijan Radman.

Euharistijsko slavlje s početkom u 10,30 sati predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. U koncelebraciji bili su: predsjednik HBK zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit i apostolski upravitelj porečke i pulske biskupije Dražen Kutleša, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić,  dubrovački biskup Roko Glasnović, zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, umirovljeni porečko i pulski biskup mons. Ivan Milovan, šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića mons. Tomislav Subotičanec i dr. Krunoslav Novak generalni tajnik HBK, provincijali: p. Dalibor Renić, fra Juro Šimić, fra Ivo Martinović,  fra Miljenko Hontić, veći broj svećenika i redovnika.

Pjevanje je predvodio zbor Gospićko-senjske biskupije, uz orguljsku pratnju Maria Mićunovića i pod ravnanjem Ivana Prpića - Špike.

Dobrodošlicu i pozdrav uputio je svima domaćin gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, riječima:

„Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, sve vas pozdravljam ovdje na Udbini na jednom od tolikih stradanja našeg naroda. Ne moramo dugo tražiti takva mjesta gdje su sve mučenici stradali. Nijedan narod ne smije zaboraviti svoje mučenike kao ni ideale za koje su život dali. Ovo svetište je posebna zahvalnost i molitva za njih, a također molimo da nas kod Boga trajno zagovaraju. Ovo mjesto nas poziva da mi živimo one vrjednote za koje su oni stradali.  

Biskup je potom, pozdravio biskupe, provincijale, izaslanike, tajnike, redovnike, redovnice, predstavnike policije, vlasti, sve prisutne i pozvao varaždinskog biskupa mons. Božu Radoša da započne misno slavlje.

    Biskup Bože Radoš održao je sljedeću prigodnu propovijed:

„Dragi oci biskupi, svećenici, sestre i braćo!

Ovo je mjesto sjećanja, mjesto puno simbolike i govora koji u znaku križa ističe poruku. S ovog mjesta otvara se pogled na sva naša mjesta stradanja, sve ih želimo dodirnuti svojim osjećajima, zahvalnošću, ljubavlju. Sjedinjeni s Kristovom krvlju natapaju zemlju i čine je plodnom.

Sa stratišta kada se pogled usmjerava Bogu, uvijek se bistri poruka mira i života, poruka Kristove ljubavi, po zadnjem kriku, uzdisaju mučenika, želimo je na ovome svetom mjestu ponovno čuti, ponijeti je u život kao sveti zavjet.

Želimo je čuti na razini srca, jer ona je s te strane poslana i jedino na toj frekvenciji razumljiva. Poruka je ispisana krvlju, stoga, mi koji je čitamo osjećamo posebni pijetet, poštovanje. Želimo je očuvati neokaljanu od bilo kakvih sitnih ljudskih interesa, želimo je ugraditi u život u svijetlu ljubavi kojom je pisana. Naše misli usmjerene su ponajprije, na sve hrvatske mučenike, njih ovdje želimo častiti. Nekima imena znamo, zapisana su u knjizi „Svetaca Katoličke Crkve“ i stavljena u kalendar Crkve. Jednog od njih slavili smo prije dva dana. To je sv. Marko Križevčanin, zaštitnik naše Varaždinske biskupije. Svjedok je Božjega svijetla. Kad ljudi mržnjom ugase život pravedniku, Bog ga ponovno upali i stavi na svijećnjak tako visoko da ga ljudi više ne mogu ugasiti – nego naprotiv, svijetli svima u Crkvi, u kući, u obitelji. Prekidač za upaliti i ugasiti život u rukama je Božjim. Mi častimo i druge naše mučenike u dane njihovog preseljenja u nebo: sv. Nikolu Tavelića, bl. Alojzija Stepinca, bl. Drinske mučenice i mnoge druge. Postoje i mučenici kojima ne znamo imena. Ovdje je blizu crkva Sv. Marka Groba, ali ne zna se tko je on bio. Mučenici su svoje živote dali za Boga. Oni su upisani u knjigu života kao svjedoci krvlju i danas ih želimo častiti i moliti njihov zagovor.

Nije svaki nevino ubijeni ujedno i mučenik Crkve. Nema potrebe da ih se sve kanonizira.

Lijepo nam današnje Evanđelje dočarava sliku Gospodara koji posadi vinograd i iznajmi ga vinogradarima. U vrijeme berbe pošalje sluge da poberu urod, ali ih vinogradari izbacuju. Posla druge sluge, ali i s njima učine isto. Na kraju pošalje Sina. Vinogradari ga ubiju, jer žele uzeti njegovu baštinu. Od tog Sina koji je ubijen teče krv za svakoga koji je ubijen. On je došao ukloniti svaku bol, otrti svaku suzu, utješiti žalosne, pružiti ljubav da srce počne kucati ne samo za sebe, nego i za Boga i druge. Zaustavimo se gledajući scenu kako „vinogradari“ izbacuju Sina iz ograđenog vinograda 'izvan zidina Jeruzalema' i ubijaju ga i pribijaju na Križ.

On je onaj koji je došao pomiriti čovjeka s Bogom. On je „kamen zaglavni – temeljac, simbol Božje prisutnosti među ljudima“. Psalmist govori o Sionu, o Hramu. Kršćanska tradicija razumije riječi sv. Petra da je Krist taj zaglavni kamen, središte Crkve da u njoj uglavi novu povijest, novi život. Bio je to temeljni kamen zgrade. Njegova odlučujuća arhitektonska funkcija učinila ga je simbolom za označavanje Hrama, odnosno samog Krista unutar povijesti spasenja, unutar Crkve.

Posebno mjesto, od početka Crkve imaju svjedoci mučenici; njihov život Bog je tako ispunio, natopio ljubavlju da su i oni odgovorili potpunim predanjem, svjedočenjem za ljubav koja je stvarna, koja je vjerna, koja daje snagu i ljepotu života.

Često su odlazili u smrt pjevajući, jer život za njih nije stao na križu – u smrti – nego je prijelaz u život. Vjerovali su da je 'izdisaj na ovoj zemlji – ma kako bolan krik bio – ujedno prvi udisaj u Kraljevstvu Božjem…'

Vjerovali su da se novi život nastavlja. Njihov najčešće krik  je 'molitveni vapaj za one koji ih ubijaju', a njihov 'novi život' 'molitveno disanje' za one koji nemaju života…

Mučeničko geslo nije 'kako ti meni, tako i ja tebi' -  istom mjerom, nego mole za mjeru Kristovu 'kako Ti Bože, meni da i ja činim njima… Onima koji mi zlo čine… u njima je potekla Kristova Krv ljubavi… S grobova i čašćenja mučenika, poruka je jasna: „Neka Božja ljubav oblikuje svaki 'kamen' svakoga čovjeka 'da se ugradi u zajedničku Božju kuću u kojoj je vezivi materijal Krv Kristova – u kojoj je Krist ključni kamen.“

Kamenje koje ste ovamo donijeli sa stratišta držalo je građevinu kad se rušila naša povijest u ratnim stradanjima.

U prvom čitanju iz Knjige Postanka čuli smo kako je Kain kamenom ubio brata Abela. Na tom kamenu je ruka Kainova i krv Abelova, krv koja ima glas: Snažan glas na zemlji – tako viče da nebo čuje, da Bog čuje… On nije tu da se ponovno uzme u ruku i vraća Kainu – on je kamen kojem treba oduzeti moć razaranja i ubijanja i ugraditi ga u zajedničku kuću, kuću kojoj svi pripadamo, Božju kuću.

Braćo i sestre, i nama koji se zovemo vjernici, može se dogoditi da odbacimo 'Kamen zaglavni' – Krista – da On ne dobije ono mjesto koje mu je Arhitekt, namijenio u našem životu. Možda mu ne dajemo mjesto u našim obiteljima – on je 'zaglavni kamen' svake crkve, kuće, obitelji… Dogodi se često da nema to mjesto – i kuća se ruši. Nema mjesta u gradnji naše zajednice Domovine, stoga se puno toga ruši.

Mi smo živo kamenje koje se ugrađuje u vječni Dom. Životom tako usmjereni povezujemo i naziđujemo se i svojim mislima i ljubavlju na Ljubav koja nema granica…

Ovdje smo u molitvi združeni i znamo da smo jedino Božji, ako molimo kako nas je on učio: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim!“  Molimo Gospodina da ne činimo kako drugi meni, nego kako Bog meni. Amen.“

Na kraju sv. mise svima je zahvalio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Biskupu predvoditelju mons. Boži Radošu darovao je sliku Krbavskog križa koji je modruški biskup Krištofor bježeći pred Turcima ponio sa sobom. „Križ je jedino što je mogao nositi“, rekao je biskup Zdenko te dodao: “ neka bude znak koji ćemo nositi u srcu a našem biskupu Radošu uspomena na ovo svetište i mjesto“.

Slavlje je završilo himnom Lijepa naša domovino!

                                                                   

tekst: s. Robertina Medven

fotografije: Marin Smolčić

Galerija fotografija

  Vijesti - Sve