Duhovna obnova za glazbeno evangelizacijsku skupinu “Duhovni kutak”
Tema je bila izabrana prema Ps 89,16. Predavač je obrazložio što je to sveto klicanje u bibliji tj. da pjevanje treba dolaziti iz srca raspoloživa i otvorena Bogu da ga slavi. Kada iz mnoštva takvih srdaca navire pjevanje koje ljubi (obožava) pjesmom Boga, tada se to zove sveto klicanje. Kao što crkveni dokumenti govoreći o svetom pjevanju uvijek naglašavaju da treba „pjevati duhom“. SLUŽENJE BOGU. To je prva točka u njegovanju biblijskog i crkvenog identiteta pjevanja i sviranja. Pjevači i svirači trebaju steći nutarnji stav poniznosti da oni nisu ljudi pozvani da im se drugi dive, nego da služe Bogu. To što imaju (darove) primili su od Boga i trebaju se sami u sebi ravnati po Isusovu kriteriju „besplatno primiste, besplatno i dajite“. RESPEKTIRANJE DAROVA KOD DRUGIH. To je drugi kriterij po kojemu pjevači i svirači trebaju znati cijeniti duge članove u zboru. Nikom nije dano sve, i zato svi trebaju djelovati kao jedan tim koji slavi Boga, velikodušno cijeneći darove drugih a ne isticati svoje, ili biti ljubomoran ako drugi izvodi ono što mislimo da bismo mi trebali. POROSLAVITI BOGA I VJERNIČKOME PUKU PRIBLIŽITI BOŽJA OTAJSTVA. To je treći i nezaobilazni kriterij koji treba biti kao dominantna želja u svim članovima zbora. Zato svaki član treba biti molitelj, ali također biti otvoreni da se prakticira zajednička molitva prije i poslije vježbanja. Svaki zbor treba imati voditelja, kojega se sluša, ali također i dobronamjerno savjetuje, zaključio je predavač. Nakon toga slijedio je nagovor gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića, koji donosimo u cijelosti:
„Dragi mladi, prije svega, došao sam vas pozdraviti i zahvalit što dolazite na ovakve susrete. To je znak da tražiti nešto „više“. Crkva ne raste samo po broju nego raste i u duhu. Ona raste kada njezini članovi naprave korak naprijed u svom duhovnom životu. Oni na taj način posvećuju Crkvu. Stoga, svetost crkve ovisi o svakome od nas. Svaki naš korak, gore ili dolje, odražava se i na svetost Crkve. Zato vam zahvaljujem, što, dolazeći tu, pokazujete želju za traženjem Boga. Istina je da se Boga ne može nikada dokraja naći. Njega treba neprestano tražiti, čeznuti za njim. Kao što Psalmist veli „gorljivo tebe tražim“. On to ne govori kao onaj koji ga ne zna, kao ateist ili agnostik, on govorio kao čovjek koji vjeruje. Ali što više tražimo Boga, osjećamo u sebi skrivenu snagu koja nas potiče da još više tražimo! U duhu se raste neprestano. U duhovnom životu nema točke od koje se ne može dalje. Naprotiv, ako ne rastemo u duhovnom životu, padamo. Nije moguće stajati na istoj razini.
Činjenica je da se Boga na poseban način slavi pjesmom. Kako kaže sveti Augustin „tko pjeva dvostruko moli“. To znači da treba paziti na to (kao što ste čuli u predavanju) da pjesma izlazi iz čista srca i duše. Nitko od nas nije toliko svet da ne bi trebao kajanje i ispovijed. Svi smo mi grešnici, ali jedno je biti grešnik koji traži Boga, želi ga i ljubi, i biti grešnik koji do Boga ne drži ništa. To su dva suprotna svijeta. Zato slaviti Boga kroz pjesmu, zahtijeva uskladiti svoju nutrinu s onim što se pjeva. To znači da je potrebno provjeravati, ispitivati svoju nutrinu.
Boga ne ćemo nigdje naći ako ga nismo našli u svome srcu! Sv. Augustin će reći da je Boga tražio svugdje i nije ga našao dok ga nije našao u svome srcu. Kada Isusu zove Zakeja (koji nije bio baš uzorna života), on iskazuje želju da uđe u njegovu kuću. To znači susresti se s njim, u njegovu ambijentu u njegovu srcu. U tom smislu kažem da je potrebno stalno provjeravati naše srce, da bi onda iz njega mogla izvirati i pjesma koja slavi Boga. Nemamo svi jednako sluha, ali pjevanje uvijek može biti iz vjere iz srca. Kažu mistici da vjernik u nekim situacijama dođe do takvih momenata da mu sama pjesma navire iz nutrine. Ona se ne čuje, ali je vjernik pjeva u sebe. Ponekad će to biti pjesma koja se pjeva i naglas. Znamo da su već pustinjaci počeli s pjevanjem Psalama. Pjevali su ih srcem, bez obzira koliko je kom sluh bio jača strana. Pjesma ima snagu da stvori u čovjeku raspoloženje. Pjesma potiče čovjeka da stekne stav otvorenosti i slušanja. Stoga je važno da je pjesma prožeta Duhom Božjim, i sadržajem i izričajem. Zato smo pozvani bdjeti nad sobom. Boga ne ćemo upoznati bez adoracije, jer samo molitva nam daje snagu da možemo sebe upoznati kakvi jesmo. A to je važno. Važno je upoznati sebe. Jer mi nismo ono što smo u očima ljudi, nismo ni ono što smo u vlastitim očima. Mi smo ono što smo pred Bogom. Zato s pravom mistici naglašavaju da je važno upoznati sebe. To je izrazito važno! Ne da površno zaključimo „znam ja sebe dobro“. To je varka pa ne radimo na sebi. Upoznavanje sebe je veliko Bogatstvo, ali pred Bogom i njegovim svjetlom, jer otkriti i upoznati sebe, bez svijesti da nas Bog ljubi, može biti opasno. Opet se vraćamo na to kakao bez Boga ne možemo ništa kvalitetno učiniti. Jedan od znakova ispravnog upoznavanja sebe jest kada upoznajemo i prihvaćamo istino o sebi. Samo čovjek istine može komunicirati s Bogom. Isus kaže „tko je god od istine sluša moj glas“. Zato ne treba bježati od istine općenito, a posebno ne od istine o samima sebi. Trebamo priznati svoje mane koje imamo, kao i darove. Jedno i drugo je važno poznavati. Mane koje imamo ne znači da ćemo ih uspjeti promijeniti brzo a možda i nikako, ali ako smo duhovni, to nam daje mogućnost da ih stalno prikazujemo Bogu. Na taj način te mane, nesavršenosti, bivaju otkupljene mi ponizni. Zato je molitva stvarnost koja nam omogućuje da možemo naći pravi izlaz u svakoj situaciji. U evanđelju i Rasipnom sinu naglasak je stavljen na to da je taj čovjek u jednom momentu ušao u sebe, postao svjestan sebe, sagledao istinu o sebi. I baš ta meditacija, dala mu je mogućnost da u toj nemogućoj situaciji nađe izlaz. To je molitva! Ona daje mogućnost da se izlaz nađe i u nemogućim situacijama. Ta molitva mu je pomogla da otkrije Oca, odnosno Boga. Molitva mu je pomogla da se vrati obitelji. zato vidimo koliko je molitva važna u životu!
Kad je u pitanju vjera mi smo uvijek na kušnji, svaka obitelj je na kušnji. Nikada ne znamo kakva kušnja može doći, niti možemo biti sigurni da ćemo od nje biti jači. Zato je važno molitvom preteći kušnju, ako tako mogu reći. U Bibliji se govori o slučajnom grijehu. I mi ćemo takvih slučajeva imati u životu mnogo ili čak stalno, a molitva je snaga i svjetlo koje će nam pomoći, dati snagu kada se nađemo u takvim situacijama. Duhovnost je važna! Vi se zovete Duhovni kutak. Vidimo iz samog naziva da je riječ o povezanosti s Duhom. Bez duhovnosti nema ni vjere ni iskustva Boga. Istina da bez duhovnosti možemo govoriti o Bogu, ali nije to autentičan govor. Stoga vas potičem na molitvu koja je ona stvarnost u kojoj spoznajemo sebe, spoznajemo Boga. U molitvi prepoznajemo ono što Bog od nas traži i upravo zbog molitve možemo spremno se odazvati na ono što od nas traži. Onda ćemo spoznati i naći rješenja za sve teže situacije u životu u kojima se nađemo.
Za kraj ću spomenuti još nešto vezano za glazbu. Pričali su mi dvojica svećenika kako su otišli kolegi koji je bio na umoru u jednoj bolnici i on je tražio od njih da mu zapjevaju. To je također znak da čovjek u trenutcima patnje može naći utjehu i u pjesmi koja slavi Boga. Stoga vam zavaljujem da svojim darovima služite ljudima, služite Crkvi, služite Bogu. I glazba je put evangelizacije po kojemu se Boga nastoji približiti čovjeku.“