GOSPIĆ: Mreža prijateljstva
- Pastoral mladih Gospićko-senjske biskupije ima, Bogu hvala, jedan kontinuitet jer djeluje više od 9 godina. Tada smo krenuli sa Saborima mladeži koji su u osnovi zamišljeni kao mreža prijateljstva mladih iz naše biskupije. Na taj se način predstavnici župa sastaju nekoliko puta godišnje. Možda u samome početku nije sve išlo onako kako je bilo zamišljeno, ali se kroz sve ove godine sve iskristaliziralo pa smo do sada imali čak 32 takva susreta. Također, sudjelujemo na nacionalnim susretima, ali i na susretima u drugim državama poput Sabora u Rimu i Livnu. Nacionalni susret mladih održat će se 8. i 9. svibnja u Zadru i već obavljamo pripreme za taj događaj.
Po čemu su ti Sabori mladih posebni, kakva atmosfera vlada na takvim susretima?
- Mladi se rado odazivaju na takve susrete jer se uvijek pripremi više raznolikih sadržaja. Na predavanja uvijek pozovemo nekoga od svećenika ili druge stručnjake, što ovisi o temi. Nakon toga obvezno se razvije diskusija, postavljaju pitanja. Potom slijedi sv. misa. Popodnevni dio organizira se nakon ručka u obliku zasjedanja kada zajednički „pretresamo“ naše programe, teme, aktivnosti, ideje… U Adventu su mladi izrađivali suvenire za kićenje bora ili šibe za sv. Nikolu. Lani su mladi od prodaje tih suvenira i predmeta sakupili više od 5.000 kuna. S tim smo novcem godinu dana školovali nekoliko siromašne djece u Africi. Dio mladih su prošli tečaj i postali su župni animatori. Oni priređuju različite društvene igre, zabavu, organiziraju ples. Sve se završi jednom kraćom zajedničkom molitvom. Posebnost ovakvih druženja jei u tome što se svaki Sabor mladih priređuje na drugome mjestu. Na taj način upoznajemo našu biskupiju i svakako je najvažnije da se na ovakav način stvaraju nova prijateljstva među tim mladim ljudima. Kao povjerenika posebno me veseli kada čujem da se i mimo naših okupljanja našla neka grupica iz različitih sredina. Takvo samostalno funkcioniranje dokaz je da su Sabori postigli svoju svrhu i povezali te ljude.
Modrave su po mnogo čemu nezaobilazna tema ovakvih razgovora…
- Ove ćemo godine osmi puta za redom imati susrete u Modravama. To je od 2002. godine bio zapušteni maslinik otet Šibenskoj biskupiji nakon II. svjetskog rata. Svake godine po 30-ak mladih iz naše biskupije odlazi onamo u ljetnim mjesecima. Na tom je nenaseljenom terenu između Šibenske i zadarske biskupije ipak ostao onaj Robinzonski duh, iako nam se standard smještaja donekle poboljšao. Sve nas koji onamo dolazimo fasciniraju masline. One stare smo uspjeli oteti od šikare, posadili smo i nove pa sada ubiremo maslina od kojih napravimo 50 pa i 100 litara vlastitog maslinovog ulja. Tamo se vrijeme provodi u mnogim aktivnostima veznim uz uređenje kampa, pripravu hrane, kupanje, rad oko maslina, duhovne vježbe i molitvu. Modrave su posebne i svatko tko je tamo jednom bio uvijek se želi vratiti onamo.
Mons. Tomislav Rogić rođen je u Sewnju prije 45 godina. Podgorac je kako voli kazati „s pedigreom“ jer mu je majka iz Donje Klade, a Otac iz Lukova Otočkog gdje je mons. Rogić i odrastao. Na teologiji u Rijeci predaje Sveto pismo.