Hodočašće sv. Ivi u Jajce
Jaka vrućina, u dolini i na velikoj uzvisini ispred crkve ljudi su netko sa zaštitom kišobrana drugi s kakvom maramom na glavi ili kapom izdržali su dva sata na misi i usputnim pobožnostima. Misu je predvodio gvardijan iz Plehana fra o. Filipović. A koncelebriralo je četrdesetak svećenika – uglavnom Franjevaca iz Sarajeva i drugih samostana Fanjevačke provincije “Bosne Srebrene” predvođeni svojim provincijalom fra o. I. Gavranom, koji je na kraju mise pozdravio sve prisutne te im zahvalio na zajedništvu i molitvi pri ovom najvećem svetištu sv. Ivana na ovim prostorima. Ono što je naše vjernika iz Otočca najviše zadivilo bio je veliki broj mladih srednjoškolaca, studenata i drugih koji su u tako velikom broju sudjelovali na sv. Misi pobožno i sabrano, pristupili sv. Pričesti i ispovijedi. Ovo svetište iako je u još u velikoj izgradnji crkve i svih pratećih objekata poslužilo je mnoštvo sa svim najpotrebnijim i to zavidnoj razini. Odvijanje prometa bez nepotrebnih gužvi, posluga s vodom, toaletnim prostorima, posluga s tiskom i prodajom devocionalia, upisivanje misa,a posebno važno i najvažnije veliki broj ispovjednika s dobro označenim mjestima gdje se ispovijeda. Pričestilo se veliki broj sudionika uz asfaltiranje stane gdje se pričešćuje. Zbog mogućnosti degradiranja ovog dijela pobožnosti prije početka pričešćivanja određeno je da se pričešćuje samo na usta, te da pričesti ne pristupaju oni koji nisu kršteni. Jer veliki broj je među hodočasnicima onih koji su muslimani ili pripadnici drugih vjeroispovijesti.
Nakon sv. mise u ovom svetištu naši su se hodočasnici zadržali još dva sata te u 15 sati krenuli natrag s prvom pauzom u obližnjem Jajcu gdje smo razgledati ovaj znameniti grad uz prekrasne vodopade, stara zdanja, zanimljive uličice Staroga grada a dobro je došlo osvježenje sa sladoledom i kavom. Još jednom će se na povratku zaustaviti u restoranu “Sunce” pred Bihaćem. Ono što nas je neugodno iznenadilo bilo je dugo čekanje na graničnom prijelazu. No, nadošli smo baš u vrijeme smjene carinskih službenika te smo čekali kao u velikoj koloni a nikoga nije bilo osim nas samih. No, i to se brzo zaboravi kad sve dobro svrši. Preostali dio puta radovalo se ovom putovanju i razgovoru o sljedećoj ruti što bi se moglo ostvariti ove ili u prvom dijelu iduće pastoralne godine.