Izrazi sućuti gospićko-senjskog biskupa u miru mons. dr. Mile Bogovića izrečeni na sprovodu vlč. Ante Trgovčevića
Želio bih reći nekoliko riječi o godinama svećeničkog rada Ante Trgovčevića na području Gospićko-senjske biskupije.
Riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut molio je često episkopat Bosne I Hercegovine da dade nekog svećenika za pastoralnu skrb prognanih bosanskih katolika na području njegove nadbiskupije. To je onaj dio koji će 2000. godine ući u sastav Gospićko-senjske biskupije, kojoj sam postao prvu biskup. Svoju spremnost da dođe k nama izrazio je Kardinalu Puljiću novotravnički župnik Anto Trgovčević. Nadbiskup Tamarut i Kardinal Puljić dogovorili su se da će Anto doći na Udbinu i ostati ondje godinu dana. Kako je nadbiskup Tamarut teže obolio, taj dogovor proveo je krčki biskup Josip Bozanić, tada ujedno apostolski administrator Nadbiskupije. On je imenovao 8. listopada 1996. Trgovčevića upraviteljem župe Udbina. Iz Udbine su katolici bili prognani još 1942. i nitko se od njih nije smio onamo vratiti. Tek kada je u vrijeme Oluje srpsko stanovništvo pobjeglo, dođoše onamo prognani katolici iz Bosne. Tako je Trgovčević postao župnik prognanih katolika u župi iz koje su pred 50 godina svi katolici bili prognani. Trgovčević je brzo spoznao da je u onim okolnostima ondje potreban vjernicima i izrazio je želju ostati i nakon navršene godine. Toj su se njegovoj želji radovali župljani, a ništa manje i nadbiskup Tamarut; a i Kardinal Puljić se s time pomirio.
U međuvremenu uspostavljena je Gospićko-senjska biskupija i Trgovčević nastavlja svoje svećeništvo živjeti u toj biskupiji. Kao prvi biskup, znao sam koju nam pomoć Trgovčević pruža svojim radom. Godine 2000. Preuzeo je Trgovčević i susjednu župu Podlapaču.
U njegovo vrijeme dovršena je crkva Sv. Marka Groba na Krbavskom polju. Intenzivno je radio na projektu nove župne crkve i pastoralnog centra jer je stara katolička crkva na Udbini stradala još u prethodnom ratu i nisu joj se više vidjeli ni temelji. Privremeno je za liturgijska slavlja dobio kuću na kat u Katedralskoj ulici: prizemlje je uredio za liturgijska slavlja a kat za ured i stan. Helsinški odbor je protestirao da je srpska kuća dana Katoličkoj crkvi pa se njezin vlasnik ne može vratiti. Nakon što je kuća uređena, vraćena je prijašnjem vlasniku koji se nije nikada u nju uselio. Vjernici na Udbini više će se godina okupljati u jednom podrumu pa je Trgovčevićev nasljednik Nediljko Knezović znao reći da je u Udbini Crkva još uvijek u katakombama. I kod dobivanja lokacije i izrade projekta nove župne crkve i pastoralnog centra javile su se teškoće . Savez boraca postavljao je stalno nove uvjete. Jedan je da se kipovi njihovih boraca obnove i stave pred ulaz u crkvu. Stvar će postati nevažnim kada su se crkvene i državne vlasti složile s prijedlogom mjesnog biskupa da na Udbini treba graditi Crkvu hrvatskih mučenika. Nakon Knezovića župu i Svetište CHM preuzeo je mons. Tomislav Rogić, današnji šibenski biskup, koji je i svojom prisutnošću danas ovdje pokazao koliko cijeni svoga prethodnika Antu i njegovu ulogu u pripremi udbinskog Svetišta.
Trgovčević će ostati u Gospićko-senjskoj biskupiji do 2009. Ukupno 13 godina.
2002. imenovan je biskupijskim ekonomom, a iduće godine dobio je uz to na upravu dvije župe kraj Gospića: Smiljan i Bužim, a već naredne 2004. godine imenovan je župnikom Klanca te upraviteljem Pazarišta i Aleksinice. Ujedno je razriješen službe ekonoma.
2006. postaje je župnik Cvitovića kraj Slunja i upravitelj župe Lađevac. Župna crkva i župni stan obnovljeni su najviše u vrijeme uprave svećenika Vrhbosanske biskupije Pere Anića, ali je i nakon toga bilo posla i na crkvi i na stanu. Na mjestu srednjovjekovne crkve sv. Marije u Gnojnicama Trgovčević je dao sagraditi crkvu Gospe Snježne.
Nastojao sam ga zadržati, ali on se odlučio vratiti u svoju nadbiskupiju. I vratio se 2009. Godine. Osjetio sam da je po srijedi osobni dogovor s kardinalom Puljićem pa sam to prihvatio kao završen posao.
Došao je kao šećeraš a ta bolest je stalno jačala. Uza sve to bio je vedar i raspoložen. Nije svojom mukom želio nikoga opteretiti. Kada se i naljutio, izgledalo je to kao ljutnja dobroćudnog čovjeka. Jedino tko ga nije poznavao mogao je to loše primiti. Poznato je da šećerna bolest jako utječe na raspoloženje čovjeka.
U ime biskupije Gospićko-senjske, njezinog biskupa ordinarija Zdenka Križića i cijeloga klera, kao i u svoje ime izražavam sućut Vrhbosanskoj nadbiskupiji i zahvaljujem na pomoći koju nam je pružila po svećeniku Anti Trgovčeviću u vrijeme kada nam je bilo najpotrebnije. Dobri Bog neka dragog Pokojnika nagradi i neka ga uvede u svoj mir!
mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru