Katehetsko-vjeronaučna nedjelja
»Ne ostanimo na pragu vjere...«
Poruka mons. đure Hranića, predsjednika Vijeća HBK-a za katehizaciju,
za Katehetsku nedjelju 27.rujna 2009. (26. nedjelja kroz godinu)
Dragi učenici i roditelji, poštovani vjeroučitelji i
vjeroučiteljice, katehete i katehistice, sestre redovnice i braćo
svećenici!
»Ne postoji ništa ljepše, nego biti dotaknut, zatečen evanđeljem, Kristom«
Katehetsko djelovanje Crkve ostvaruje se u različitim oblicima. Crkveni
dokumenti, a među njima i apostolska pobudnica pape Ivana Pavla II.
»Catechesi tradendae«, koje se sjećamo o tridesetoj obljetnici njezina
objavljivanja, pozivaju nas na ozbiljnu zauzetost u svakom obliku
kateheze tako da Crkva »ne samo hrani i naučava vjeru, nego da je
neprestano budi pomoću milosti, da otvara srce, da obraća, da
pripravlja opći pristanak uz Isusa Krista kod onih koji su još na pragu
vjere« (br. 19). Isti je papa prije petnaest godina podsjetio i nas u
Hrvatskoj, u svom nagovoru svećenicima na večernjoj molitvi u
zagrebačkoj katedrali: »Nova vremena traže i prikladne metode
evangelizacije (...). Potrebno je iskoristiti te mogućnosti i dati
dokaz kreativnosti, u punom skladu s biskupima i svim članovima
prezbiterija svoje kao i ostalih biskupija« (10. rujna 1994.).
Današnje ozračje relativizma ne pogoduje da djeca i mladi, a na poseban
način odrasli kršćani, dosegnu prag osobne vjere. Tako mnogi, koji su
bili kršteni i primili sustavnu katehezu i sakramente, »još dugo
oklijevaju da povežu svoj život s Isusom Kristom, ako čak ne
izbjegavaju religioznu formaciju u ime svoje slobode« (»Catechesi
tradendae«, br. 19). Upravo takvima, a s njima i svima nama, papa
Benedikt XVI. je u homiliji na početku svoga pontifikata poručio da se
ne bojimo prijeći taj prag vjere koji vodi do osobnoga susreta s
Kristom: »Ne postoji ništa ljepše nego biti dotaknut, zatečen
evanđeljem, Kristom. Ne postoji ništa ljepše nego poznavati njega i
priopćavati drugima prijateljstvo s njime. Zadatak pastira, ribara
ljudi, često može izgledati teškim. Ali je lijep i velik jer je u
konačnici služenje radosti, radosti Božjoj koja želi ući u svijet« (24.
travnja 2005). Na početku ove školske i pastoralne godine, obilježene u
Crkvi na poseban način molitvom i razmišljanjem o radu svećenika,
prizivam pred sve nas Papine riječi: »Prostore suradnje treba sve više
proširivati na vjernike laike, s kojima prezbiteri čine jedan
svećenički narod i usred kojeg se, snagom ministerijalnog svećeništva,
nalaze 'da sve vode k jedinstvu ljubavi po tome što se svi uzajamno
ljube bratskom ljubavlju i idu ususret jedni drugima s poštovanjem'
(Rim 12, 10)« (Pismo pape Benedikta XVI. od 16. lipnja 2009. uz početak
Svećeničke godine).
Prevoditi vjerske istine u istine života
Povijest cjelokupnog pastorala Crkve pokazuje da je ona uvijek iznova
tražila nove putove i mogućnosti rada kako bi na primjeren način
odgovorila zadaćama koje su se pred nju postavljale. Upravo istinskoj
životnosti Crkve pripada činjenica trajnih i usklađenih promjena.
Tradicija Crkve, shvaćena kao teološka veličina, nikada nije bila nešto
statično. Ona je, daleko više, uvijek bila živo posredovanje
nadolazećega, a vjernost tomu nadolazećemu čuvala je trajno u svom
okrilju. Ta je živa vjernost uvijek bila i stvarateljska vjernost
Crkve. U tom kontekstu razumijemo da će i suvremeni čovjek prijeći prag
k osobnoj vjeri tek onda kad se vlastitim životom osvjedoči o ljepoti i
istini vjere. Učiniti sve da vjerske istine, vjera, budu ne samo
predmet naviještanja polaznicima vjeronauka i kateheze, nego da one
postanu i njihova vlastita životna istina, njihov osobni životni stav i
opredjeljenje, povlašteni je put evangelizacije i kateheze i naše
Crkve. Poziv je to koji nam upućuje sadašnji Papa, prisjećajući se
riječi svoga prethodnika pape Pavla VI: »Suvremeni čovjek radije sluša
svjedoke no učitelje, i ako sluša učitelje, čini to jer su svjedoci.
Kako ne bismo iskusili egzistencijalnu prazninu u sebi i kako
djelotvornost naše službe ne bi bila ugrožena, trebamo se uvijek iznova
pitati: Jesmo li doista prožeti Božjom riječju? Je li to hrana od koje
živimo, više no što su to kruh i stvari ovoga svijeta?... Je li naš duh
toliko zaokupljen tom Riječju da ona ostavlja traga u našem životu i
oblikuje našu misao?« (Pismo pape Benedikta XVI. uz proglašenje
Svećeničke godine).
Promatrajući u tom svjetlu službu naviještanja, postaje jasno da su
svećenici, zajedno s vjeroučiteljima i odgajateljicama u vjeri, pozvani
razabirati da je nemoguće poistovjećivati vjeronauk u školi s katehezom
u župnoj zajednici. I kada bi to činili, ne smiju zaboraviti da
vjeronauk u školi, s obzirom na dob učenika, prati katehezu u župi samo
do njihove određene dobi, a da je kateheza u župi nešto daleko šire.
Naime, tek su odrasli vjernici prvi naslovnici župne kateheze. U tom je
smislu vjeronauk u školi u službi naviještanja Crkve. Istodobno je tako
i vjeroučitelj u službi Crkve.
Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, drage redovnice! Dok vas na
početku ove školske i pastoralne godine usrdno pozivamo da se zajedno s
vašim učenicima u molitvi na poseban način sjetite svećenika,
dragocjenih i nezamjenjivih radnika u žetvi Gospodnjoj, zajedno s tim
istim svećenicima molimo vas da vaše katehetsko djelovanje bude prožeto
sviješću: kršćanska vjera, živa riječ Krista Velikog Svećenika, nije
vjera klišeja niti mrtvih formula. Ona je vjera svakodnevnih iskustava
i konkretnoga kršćanskoga života pojedinih vjernika. Hodite sa svakim
čovjekom do praga njegove osobne vjere te ga uvedite u živi susret s
Isusom Kristom. No, pritom ne zaboravimo: u vremenu tehničkih
dostignuća, u kojemu nam se nekada čini da je govor suvremenoga čovjeka
nerječit te da on zaboravlja govoriti živom riječju svoga iskustva,
govorimo s njim njegujući i tradicionalni govor Crkve u kojemu će
upravo današnji čovjek moći pronaći i ono što sam ne može izreći.
Draga djeco i roditelji, zahvaljujemo vam na povjerenju koje pokazujete
svojim izborom vjeronauka u školi pohađajući redovito župnu katehezu i
sudjelujući u nedjeljnoj liturgiji Crkve. Na taj način najbolje
svjedočite da ostajete s Crkvom na putu trajnoga zajedničkog traženja
susreta sa živim Kristom te da cijenite i da sa zahvalnošću podržavate
napore i nastojanja mnogih svećenika, redovnica, vjeroučitelja i drugih
vjernika laika u ostvarenju katehetske zadaće povjerene Crkvi.
Presvetoj Djevici, kojoj je papa Benedikt XVI. povjerio ovu Svećeničku
godinu, polažem u ruke sve naše zajedničke napore, s iskrenom željom da
i nas u školskoj i pastoralnoj godini koju započinjemo sve uistinu
osvoji Krist, Gospodin.
đakovo, 10. kolovoza 2009.
đuro Hranić, predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju