Komemoracija na 20. obljetnicu žrtava Široke Kule
Predvodnik misnog slavlja vlč. Blaževac okupljenima je poručio: „Prošlu subotu na dan neovisnosti gledajući oko sebe po gradovima i selima shvatio sam da kao da ništa ne slavimo, gledao sam kuće, zgrade nigdje nisam mogao vidjeti izvješene zastave. Možda smo zaboravili ili nismo doživjeli da je taj dan Dan neovisnosti. I čini mi se da kako godine idu ne da zaboravljamo na neke bitnije dane u našoj povijesti, već da zaboravljamo i na ljude kojih više nema, koji su dali živote za slobodu ove zemlje. Današnji dan me posebno razveselio jer sam shvatio da ipak postoje ljudi kojima to nešto znači, da ima još uvijek onih koji shvaćaju vrijednost žrtve koju su naši ljudi podnijeli u Domovinskom ratu. Zemlja na kojoj stojimo, ma cjelokupna naša Domovina natopljena je krvlju branitelja, roditelja, djece i staraca. Svi oni su dali živote, ono najvrednije što su imali i ja im se divim, nisu oni kalkulirali s Bogom, dali su ono najvrednije a mnogima im se ni groba ne zna. Istina je da je Isus, čuli smo u evanđelju, molio na križu za one koji su ga razapeli jer je išao na križ da bi mi bili otkupljeni i spašeni. Pitanje praštanja onima koji su nam nanijeli zlo je dubinsko istinsko pitanje katoličke vjere, ali čovjek vjernik, ma koliko uvreda bila teška, ako nasljeduje Krista, uvijek prašta.
Na ovim prostorima dogodile su se tolike teške tragedije nepravedno nanesene hrvatskom narodu. Toliki nevini su ubijeni, mnoge majke su izgubile svoje sinove, a majka bi oprostila. Ona vjeruje u Boga upravo radi Isusove smrti na križu jer je i On oprostio. Mnoge su vojske i mnogi osvajači u povijesti našega naroda često pružali ruke prema našim teritorijima, ali možemo s pravom reći da se nikada nitko nije toliko usudio pružiti svoje osvajačke i okrvavljene ruke prema našoj domovini kao što se to dogodilo u Domovinskom ratu. Htjeli su da budemo zemlja toliko velika koliko će se moći vidjeti s tornjeva naše prvostolnice, zagrebačke katedrale. To su bile one stare ideje koje su se protezale godinama. Međutim, dogodilo se nešto da je na kraju, kao što to uvijek i biva, pobijedila je istina i pravda. Možda će neki zaboraviti što se prije 20 godina događalo, možda će zaboraviti žrtve koje su podnesene ali mi vjernici to nikada ne smijemo zaboraviti. Neka žive snažno u našim mislima, sjećanjima, prenosimo ih na mlađe generacije. Učini Bože da budemo dublje međusobno povezani ; daj da u vjeri, nadi i ljubavi zajednički upoznamo tvoje obećanje: da ćeš i nama biti vjeran kada umremo.“