Korizmena poslanica 2016.

Ponedjeljak, 21. 3. 2016.


Izvanredna jubilejska Godina milosrđa želi istaknuti kako se Bog odnosi prema čovjeku i kako se čovjek treba odnositi prema svome bratu. Bog čovjeka ljubi trajno ne samo kada se čovjek trsi kako bi mu ljubav uzvratio, nego i kada mu se čovjek opire i otkazuje poslušnost.
Čovjek je sklon tražiti načina kako kazniti onoga koji ga je iznevjerio i izdao. Kada bi Bog na isti način uzvratio čovjeku, rezultat toga bio bi osuda. Pred Bogom sucem ne možemo izdržati; ni ja ni itko drugi. No, upravo zato što je Bog milosrdan, on svakom čovjeku neprestano nudi svoju ljubav, spreman uvijek oprostiti uvredu i neprijateljstvo. On nije čekao da čovjek zasluži njegovu ljubav. On ga je ljubio unatoč toga što čovjek nije svojim djelima zaslužio takav odnos. To dokazuje poslanje njegova Sina koji se utjelovio i kao čovjek očitovao kako se Bog odnosi prema svakom čovjeku: on ga ljubi milosrdnom ljubavlju. Isus je cijelim zemaljskim životom tu ljubav pokazivao,
a brojnim primjerima i tumačio.
U prispodobi o Milosrdnom Samarijancu (Lk 10, 29-42) očitovao je kako unesrećenoga ne treba najprije legitimirati, ispitati je li on nečim skrivio svoju nesreću, ima li netko tko bi mu trebao prvi priskočiti u pomoć i tko će platiti troškove. Samarijanac je, naime, u prolazu vidio pokraj puta u grabi izubijanog i opljačkanog nepoznatog čovjeka, nemoćnog da sam sebi pomogne. Neki ga nisu
ni vidjeli, bilo zbog žurbe, bilo zato što su bili obuzeti samo sobom; druge je čekao neki posao, itd. Samarijanac se prignuo k njemu, vidio o čemu se radi i učinio sve što je mogao da tome čovjeku pomogne.
U milosrdnom ocu ili izgubljenom sinu (Lk 15, 3-32) milosrđe se iskazuje onome tko se teško ogriješio o očevu ljubav. Uzeo je „sve što mu pripada“ i napustio očevu kuću. Čim se izgubljeni ili rasipni sin pojavio na putu prema ocu, otac je već bio sprema primiti ga u zagrljaj, bez prethodnog ispitivanja zašto se vraća i koje su mu namjere. Starijeg sina kori jer nije prihvatio takav očev postupak.

Kod žene koja je uhvaćena u očitu preljubu (Iv 8, 1-11) Isus je bio svjestan težine grijeha, ali i prepoznao iskru njezinog kajanja, što je bilo dovoljno da otjera sve tužitelje i da ženi oprosti. No, ne zato da bi nastavila kako je radila, nego da više ne griješi.

Isus nije izgubio osjećaj za milosrdnu ljubav ni onda kada je i sam bio izložen nemilosrdnom mučenju. Kada se Desni razbojnik okrenuo k njemu i preporučio se (Lk 23, 42-43), maknute su sve prepreke da razbojnik uđe u zajedništvo s Kristom u nebu.

Očinska i milosrdna Božja ljubav prema čovjeku očitovala se najjasnije u muci i smrti Kristovoj, kada Otac „ni svog Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao“ (Rim 8,32). Nije to bilo protiv Sinove volje jer on sam sebe „oplijeni uzevši lik sluge“ (Fil 2, 7); i od sluge je rastao na zemlji do kralja svega stvorenoga. Nije on postao sluga jer mu to pripada, nego jer je to izabrao. Rastao je zato što je bio suočen s mnogim teškoćama za koje je trebala velika snaga. Bez teškoća nema rasta jer nema napora.

Bog, milosrdni Otac, poziva nas da mijenjamo svoj način hoda prema ljudima, da i mi čovjeku idemo s milosrdnim srcem koji traži načina kako ga spasiti, a ne sa željom da ga osudimo. Taj spasenjski hod nije usmjeren samo k onima koji se jednako odnose prema nama, nego i prema grješnicima, prema onima koji nemaju milosrdno srce prema nama.

U to i takvo milosrđe može se svaki čovjek pouzdati pa se i sam u nj pouzdajem i na nj oslanjam i pored toga što sam bio previše u centru a premalo na periferiji; što sam previše bio obuzet onim sitničarijama u čovjeku i na njima gradio svoje odnose prema njemu; što sam svoje odnose prema ljudima često uvjetovao njihovim odnosima prema meni, što sam previše tražio od ljudi kako bi im oprostio i iskazao im svoje milosrđe.

Iako mislim da sam u životu dosta dobra učinio za svoga brata i svoj narod, svjestan sam da bez Božjeg milosrđa ne bih mogao opstati pred Božjim licem, a kamo li zaslužiti Božju vječnost i sreću. Po Božjem milosrdnom daru dobio sam život, svećeničko zvanje i biskupsko služenje. Na cijelom tom putu bilo je mnogo zakazivanja, ali vjera u milosrdnoga Boga gajila je uvijek radosnu nadu da ću milosrđe postići.

Kristovo očitovanje Božjega milosrđa i nas poziva da nasljedujemo njegov primjer. „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih!“ (Iv 13, 15). Na drugom mjestu Krist nas sve zove da nasljedujemo samoga Oca nebeskoga: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“ (Lk 6, 36). Radosne vazmene blagdane želi svim vjernicima Gospićko-senjske biskupije i svim ljudima dobre volje.

U Gospiću, 1. ožujka 2016. godine
vaš biskup:
† Mile Bogović, v.r.

  Vijesti - Sve