Krist vas je susreo
Osjećam da i vi, kao i oni iz Djela apostolskih pitate. Pitate svoje roditelje, učitelje, odgojitelje … Pitate svoju Crkvu, biskupe, svećenike. Pitate jedni druge: a što nam je činiti? Kako da budemo postojani, kad je sve u nama tako nepostojano, uzavrelo? Kako da budemo postojani kad je u nama sve uzburkano kao more i kad sve treperi kao mlado lišće i kao nježne žice tamburice? Kako ostati postojani kad nam tijelo pupa, propinje se, raste i zrije? Kad u nama pucaju spone djetinjstva? Kad nam dušom pušu oluje i vihori, ljubavi i strasti? Kad pred nama pucaju obzori daleki i nedostižni?
Gospodine, Rabi naš, Kapetane, kako biti i ostati postojani u sveopćem metežu tzv. "novih sloboda" koje nam se izazovno nude, a vidimo kako u mnogim našim prijateljima prijete opasnim ovisnostima, ropstvom i smrću? I kako ostati postojani u sramotnom poigravanju s istinom i pravdom, u novim manipulacijama i izvrtanju povijesnih činjenica (kao ovih dana. A vjerovali smo da se tako sotonske laži, podvale i optužbe na našu Crkvu i narod više neće ponavljati?) Kako opstati postojani u rasprodaji morala i etike, u ponižavanju svetosti ljubavi, koja nam je toliko važna i potrebna da bi živjeli u miru, ljudski dostojanstveno, radosno i sretno?
Kako biti postojani u sveopćem kotrljanju i gaženju svetih vrednota: ljudskih i Božjih, osobnih, obiteljskih i domovinskih… sve dotle, kako mi je nedavno s tugom i ogorčenjem rekao jedan mladić, sin poginulog branitelja, da se i "naši očevi branitelji optužuju kao zločinci?"
Kako ostati postojani kad sile Zloga pokušavaju razdrmati temelje na kojima je Otac utemeljio naš svijet i život, i iznerediti poredak vrednota koje je On ugradio u našu mladost? A ti si Isuse Kriste, baš radi nas i radi spasenja Božjih i ljudskih vrednota u nama i među nama, došao na svijet, položio svoj život na Križu, uskrsnuo iz Smrti i nastanio se među nama zauvijek…, da budeš naš Put, Istina i Život!
Kako biti i ostati postojani u umoru i umiranju tolikih nada? Kad se gase mnogi važni svjetionici i ruše putokazi? Kad nam se nudi kamenje umjesto kruha i život po ljudskoj mjeri, umjesto Života po mjeri Božjoj, Očevoj…? Kako ostati svoj i tvoj?
"Kako se uključiti u svijet obilježen brojnim i teškim nepravdama", izrekao je na Cvjetnicu papa Benedikt pitanja mladih današnjega svijeta? Kako reagirati na sebičnost i nasilje, koje, kako se ponekad čini, prevladavaju? Kako životu dati puni smisao? Kako pridonijeti da plodovi Duha, "ljubav, radost, mir, velikodušnost i uslužnost, dobrota i vjernost, blagost i uzdržljivost", natope ovaj ranjeni i krhki svijet, nadasve svijet mladih?"
što nam je činiti i kako opstati postojani, pitate i danas, ovdje?
Isus ima odgovor na vaša pitanja. čuli smo ga u sv. Evanđelju. Želio bih ga ponoviti onim Isusovim krikom s križa: "Žedan sam!" Njegov odgovor glasi: "Ostanite u meni i ja u vama. Ostanite u mojoj ljubavi!"
Mladosti! Djevojke i mladići: Kršteni ste! Kršćani ste! Kakva radost!!! Krist vas je susreo! Po krštenju smo ucijepljeni u Krista, kao loza na trs. Kršteni smo u njegovu smrt i pobjedonosno uskrsnuće… "U jedno smo, njegovo Tijelo kršteni" Gospodin govori: "Ja sam trs, a vi ste loze moje". Vi ste vinograd moj ljubljeni. Gorice moje, moje mladice! Moj Otac je vinogradar. Svaku lozu moju na meni On čisti i njeguje, okopava, plijevi i zalijeva milošću ljubavi svoje, da više roda donese. Ako budete postojani u meni, kao što sam ja u vama, donosit ćete mnogo roda!
Vjerujem da i vi znate i vjerujete i osjećate, kako nas on nosi u sebi, u njedrima svojim. On nas je upisao u dlan svoje ruke … "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom, Bože!" On je onaj što vas zove hukom vjetra i pjenom mora u vama, i poziva vas da ostanete u njegovoj ljubavi i postojani zaveslate na pučinu svoga i njegova mora.
Isus Krist je donio nešto potpuno drugačije: donio nam je susret s Gospodarom svih Gospodara, susret sa živim Bogom i time susret s nadom koja je jača od svih promjena i nestalnosti… poručuje Sveti Otac u svojoj enciklici "Spasonosna nada". Ako smo u zajedništvu s Onim koji ne umire, koji je sama ljubav i sam život, tada smo u životu. Tada živimo!
Susret s Bogom živim u vjeri, daje životu novi temelj, novi oslonac, novo čvrsto tlo pod nogama… Iz tog susreta rađa se nova sloboda. Rađa se Nada koja preobražava i pruezima glavnu riječ u našem životu. Tada vjera nije tek postojana "informacija" koju lako preplave i zaguše neke nove informacije. Tada vjera postaje djelotvorna poruka koja na nov način oblikuje život i sve životne odnose."
Ostati u ljubavi njegovoj, u zajedništvu s Isusom Kristom, znači biti u zajedništvu s drugima, sa svima. On nas obvezuje, ona nas uči, on nas u svojoj Crkvi snaži snagom svoje Riječi i sakramenata, naročito svojom Euharistijom, da živimo s drugima i za druge. Da jedni drugima budemo dar i Caritas. To je moguće samo kad živimo u zajedništvu s njime. U takvom zajedništvu i vjeri moguće je čuvati ljepotu i čistoću duše i tijela, zemlje i neba, vode i mora. Moguće je uspostavljati iskrene međuljudske odnose i graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet.
Dragi mladi! Željeli bismo da danas ovdje u Varaždinu vi ispišete svoja Djela apostolska. Djela apostolska hrvatske katoličke mladeži 21. stoljeća. Djela koja će svjedočiti svima, da vi mladi kršćani živite, i da u zajedništvu sa svim "ljudima dobre volje" želite živjeti svoj ljudski i kršćanski, svoj hrvatski i europski identitet. I da želite graditi materijalnu i duhovnu kulturu svoje domovine, Europe i svijeta. I to: "postojani u ljubavi, ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom, vjerom prožeti, Tijelom Božjim hranjeni".
Da želite biti otvoreni kršćanskom braku, obitelji i odgovornom roditeljstvu…, kao i posvećenom, svećeničkom i redovničkom životu. Da u svom životnom pozivu želite biti zauzeti i djelotvorni, postojani i ponosni. I to posvuda, diljem Lijepe naše domovine Hrvatske. Posvuda gdje vas je Gospodin susreo, pozvao i poslao živjeti. Kako ovdje na zagorskim bregima zelenim. Međ Murom i Dravom, Savom i Dunavom. U zlatnoj slavonskoj ravnici i u tebi Liko Velebita diko. U Istri miloj "kade su kućice miće i zeleni dolčići". U tebi Dalmacijo, more moje. Oj Zagoro i Herceg Bosno, srce ponosno. Posvuda…, u svojim obiteljima, u zajednicama, župama i biskupijama, u selima i gradovima, na kopnu i moru.
Dragi mladi! Želimo biti za vas i s vama i mi, starija vaša braća i sestre u istoj crkvi. I mi vaši biskupi i svećenici, redovnici i redovnice… Želimo vas podržati! Prisjećam se danas one biblijske zgode, kad su Izraelci na putu u slobodu morali zametnuti teški boj sa Amalećanima… Mojsije je na brdu molio, uzdignutih ruku prema Nebu. I dok je Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačali, a kad bi ih spustio, Izraelci bi gubili, piše knjiga Izlaska. Mojsiju napokon ruke klonu. Tada mu Aron i Hur prihvate ruke i "držahu ih uzdignute, jedan s jedne a drugi s druge strane, sve do sunčeva zalaza". I pobijedi Izrael i krene dalje u Zemlju Obećanu.
Želimo biti s vama i za vas, u molitvi… Da u svim bitkama za svoju slobodu, za svoje odrastanje i zrenje, pobijedite. Da budete pobjednici…! Uzdižem sada za vas svoje ruke Bogu … Priznajem da su nam ruke često "klonule a koljena klecava". Zato vas molimo, podržite naše ruke uzdignute na molitvu, za vas… Treba nam vaša mladost, vaše oduševljenje, vaša odvažnost. Treba nam vaša podrška i postojanost.
Volimo vas i molimo. Podignite ruke…!, ruke gore, ruke gore! Zapjevajmo svoj zavjet, himnu ovog susreta i svoju molitvu: "Postojani u ljubavi… ustrajni u molitvi, zajedništvom nošeni, Duhom vjerom prožeti, Tijelom Božjim hranjeni…!"
Vi ste Kristovi pobjednici! Gospa neka vas čuva! Amen, Aleluja… (Dj 2,37-47; 1 Kor 12, 12-16.20.24-27; Iv 15,1-12)