LUKOVO ŠUGARJE: IV. USKRSNA NEDJELJA I BLAGDAN SV. MARKA EVANĐELISTE
Župom Sv. Luke evanđeliste u Lukovom Šugarju koje se proteže uz more i sve do vrhova Velebita, upravljaju redovnici kapucini iz svog samostana u Karlobagu. Današnja crkva podignuta je prije 214 godina i broji oko stotinjak vjernika. Suzaštitnik župe je sv. Marko evanđelista kome je prije njegovog blagdana upriličena trodnevnica. U nedjelju 25. travnja prije početka sv. mise biskup gospićko-senjski Zdenko Križić blagoslovio je u crkvi umjetničku sliku sv. Marka koju je naslikao slikar Damir Kukavica. Potom su svi pošli u procesiji oko crkve pjevajući uskrsne pjesme. Vrativši se u crkvu nastavili su pjevati psalme. Biskup je predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu s tajnikom i kancelarom Mišelom Grgurićem, karmelićaninom u Krku o. Dominikom Magdalenićem i fra Antom Kukavica, vikarom u kapucinskom samostanu u Karlobagu. Budući da ove godine blagdan sv. Marka pada na Četvrtu vazmenu nedjelju, sv. misa bila je od ove nedjelje na koju se slavi Dan svećeničkih i redovničkih zvanja.
Biskup Križić je u propovijedi najprije tumačio svetopisamska čitanja a potom život sv. Marka evanđeliste, kako slijedi:
„U prvom čitanju iz Djela apostolskih Petar postavlja pitanje vlastima koje su progonile Isusove učenike: 'Zar mi danas moramo odgovarati zbog dobra djela koje smo učinili bolesnom čovjeku?' Petar želi skrenuti pozornost na apsurdnost situacije: oni čine dobro, ozdravljaju hromog čovjeka, a zbog toga ih batinaju i zatvaraju. Ovo pokazuje do kojih granica zlo može ići: može udarati one koji čine dobro, koji drugima pomažu. Petar koristi ovu priliku za navještaj i svjedočanstvo Isusu, naglašavajući kako ovaj hromi bolesnik ne ozdravlja njihovom snagom i moći, nego snagom Isusa kojega su oni razapeli, a Bog ga je uskrisio od mrtvih i živ je među njima. Isusovi protivnici vide čudo, ne mogu ga negirati, ali im to nije dovoljno da se obrate i povjeruju u Njega, naprotiv, to u njima izaziva još veći bijes i razlog za progon Isusovih pristaša. Koliko ljudsko srce može biti tvrdo!
Apostol Ivan, u poslanici koju smo čuli, zahvaljuje Bogu na velikom daru, a taj je da smo po Isusu postali Božja djeca, da nas Bog voli kao otac. Nažalost, kršćani često nisu svjesni te istine. Crkveni oci su još u prvim stoljećima pozivali: 'Kršćanine, budi svjestan svog dostojanstva.' Sveti Ivan, dok ovo piše, strahuje kako mnogi neće povjerovati da je Bog naš otac i da nas voli kao svoju djecu. Nažalost, mnogi vjernici i danas sumnjaju u ovu istinu. Lako je vjerovati u ljubav Božju kada sve ide dobro, kada imaš dobro zdravlje, sređenu obitelj, financijsku sigurnost, itd. Ali kada dođu kušnje i patnje, onda vjera u Božju ljubav posve ishlapi.
Ivan evanđelista dodaje: 'Svijet nas ne poznaje, zato što ne poznaje Boga.' Problem nepoznavanja Boga je problem i samih vjernika, ne samo nevjernika. Nije isto naučiti nešto o Bogu i iskusiti u životu Božju prisutnost i njegovu blizinu. Kad nema iskustva Boga, nema niti prave vjere u Boga. Ivan Isusa u današnjem Evanđelju predstavlja u ulozi pastira. Bila je to vrlo razumljiva slika ljudima onog vremena kojima su poljodjelstvo i stočarstvo bili glavni i često jedini izvor egzistencije. Nažalost, bilo je puno i onih koji nisu imali ni jedno niti drugo. Imućniji su imali više stoke pa su unajmljivali pastire koji su im napasali stoku. Jasno je da najamnici neće nikada bdjeti nad stokom s takvom brigom i pozornošću kao što će to činiti vlasnik stoke. Kada neka opasna životinja napadne stado, najamnik neće baš rado izložiti sebe da bi obranio stado, nego gleda kako će se sam skloniti na sigurno mjesto.
Isus sebe naziva: „Ja sam pastir dobri.“ Pastir dobri s ljubavlju bdije nad svojim stadom i spreman je za njega dati život. On nije najamnik i stado u opasnosti neće napustiti, nego će ga braniti bez obzira na rizik vlastitog života.
U Getsemanskom vrtu kada vojnici dolaze uhvatiti Isusa, On hrabro staje pred njih i traži neka puste njegove učenike da oni ne bi stradali. Ide u smrt, ali se više brine za učenike negoli za sebe. To je savršena ljubav. Isus, kao pastir, stavlja naglasak da on poznaje svoje stado. On poznaje svoje zato što ih voli. Ljubav je ona krjepost koja daje osobi sposobnost da upozna drugoga. Često čujemo kako ljudi govore: 'Poznajem ja dobro - njega ili nju.' To najčešće ima značenje u negativnom smislu, u smislu da poznajem mane te osobe. Da bi se doista, upoznalo neku osobu, nužno ju je voljeti. Poznaješ neku osobu onoliko, koliko je voliš.
Evanđelist veli za Isusa da je 'ljubio svoje i da ih je do kraja ljubio', tj. volio ih je maksimalno. Takva ljubav spremna je dati život za one koje voli. Zato Isus može reći da poznaje svoje. Bez ljubavi upoznat će samo mane neke osobe, samo ono negativno što osoba ima i na taj način osoba postaje sve odbojnija. Međutim, voleći osobu pomoći ćemo joj da se oslobodi nekih mana i da promijeni život. Ljubav prema osobi je najbolji lijek za njezino ozdravljenje.
Veliki ruski pisac Ljermontov u svom djelu „Demon“ govori o jednom čovjeku koji lutajući svemirskim prostranstvima susreće đavla i pita ga tko je on. Đavao mu odgovara da je on onaj koga nitko ne voli. Pisac iz svega zaključuje: osoba koju nitko ne voli može se pretvoriti u demona. U tom smislu možemo biti odgovorni, zašto je neka osoba postala problematična. Ljubav pomaže osobi rasti u plemenitosti i dobroti. Ljubav sprječava da osoba ne postane negativna, 'teška'.
Sjećam se filma koji sam gledao prije gotovo 50 godina. Naziv filma bio je „Luka u magli“. U prvom planu je mladić kriminalac koji upoznaje djevojku istinski krjeposnu i plemenitu. Plemenitost i dobrota ove djevojke njega je iz temelja potresla. U jednom trenutku joj veli da je odlučio s njom prekinuti. Nije je dostojan, budući da je on kriminalac, loša osoba, a ona je utjelovljena dobrota.
Kada je poslušala njegovu ispovijed, samo mu je kratko odgovorila: 'Ti nećeš više biti loš, jer te ja volim.' Ove riječi, ili bolje rečeno, ovakav stav ove djevojke, promijenio su radikalno život ovog mladića. Prekinuo je sa svojim kriminalnim životom i postao uzorna osoba.
Ovo je generalna pouka svima nama: samo ljubavlju moguće je odgojiti osobu i omogućiti joj da izraste u pravog čovjeka, ili promijeniti osobu da se oslobodi određenih nastranosti ili poroka.
Danas slavimo blagdan svetog Marka suzaštitnika ove župe. O svetom Marku ne znamo puno, ali opet posve dovoljno. Ne znamo točno gdje i kada se rodio. Ne znamo kakvo je bilo njegovo djetinjstvo i mladost te kako je postao Isusov učenik.
Istina, novozavjetni spisi spominju ga desetak puta. Znamo da je bio nećak velikog apostola Barnabe. Majka mu se zvala Marija, bila je udovica i u njezinoj kući sastajali su se apostoli.
Znamo da je sv. Marko evanđelist prvi opisao Isusov životni put i njegovu Radosnu vijest. Prvo napisano evanđelje upravo je njegovo. Znamo također, da je bio i Pavlov i Petrov učenik, ali nismo posve sigurni je li sve ono što je opisao u evanđelju čuo od svetog Petra ili je i sâm bio svjedok nekih događaja. Petru je bio toliko drag da ga naziva svojim duhovnim sinom.
Zanimljiv je jedan detalj iz njegovog evanđelja u opisu Isusove muke koji ne donosi ni jedan drugi evanđelista, gdje on navodi kako su Isusa, kada je u Getsemaniju uhvaćen, ostavili svi učenici i pobjegli te dodaje: 'Samo jedan mladić, ogrnut plahtom po golu tijelu, išao je za njim. Htjedoše ga vojnici uhvatiti, ali on ostavi plahtu te gol pobježe od njih.' (14,51-52). Ovo izaziva pitanje: tko je bio taj mladić? Zašto Marko donosi ovaj detalj, po sebi, nebitan? Mnogi su uvjereni da je to bio upravo Marko. Ako je tako, onda imamo jamstvo da je Marko bio jedan od 70 učenika koje Luka spominje u svom evanđelju te da je dobro poznavao Isusa i slušao njegov navještaj. Isusova riječ ukorijenila se duboko u njegovo srce. Tradicija veli da je svoj život završio kao biskup Aleksandrije mučeničkom smrću. Štovanje mu se brzo proširilo u svim crkvama te su mu posvećene mnoge crkve i kapele u svim kršćanskim zemljama, pa i u našoj.“
Biskup je završio propovijed „poukom koju nam upućuje ovaj veliki svetac, a bila bi u pozivu da upoznamo Isusov lik kako nam ga je on opisao u svom evanđelju. Ne samo da upoznamo Isusa, nego da ga prihvatimo kao prijatelja na našem životnom putu, da u nama poraste želja da mu budemo što sličniji po ljubavi, dobroti, milosrđu, opraštanju. Amen.“
Na kraju, je fra Ante Kukavica zahvalio biskupu i svima prisutnima koji su uzveličali ovo slavlje, a pridružio mu se u zahvali i biskup Zdenko, posebno poticajem na molitvu za nova duhovna zvanja i čestitajući imendan svima koji nose ime ovog velikog evanđeliste Marka.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
