Michael O’Brien na tribini u Gospiću
Pozdravljajući nazočne u ime Grada Gospića Slaven Stilinović je izrazio radost što se tribina etablirala kao važan sadržaj na razini grada, zahvalivši pritom organizatorima na trudu. Podsjetio je također na razloge otvaranja Godine vjere ter je naglasio važnost povezivanja vjere i kulture u današnjoj ponudi raznolikih sadržaja poglavito kroz medije, pri čemu valja izoštriti kriterije za prepoznavanje i odabir onoga što odgaja i izgrađuje.
Voditelj tribine predstavio je zatim temu Živimo li u posljednjim vremenima? i gosta, koji je ugledni svjetski književnik, umjetnik i svjedok vjere, rekavši kako njegovi članci predavanja i knjige polaze s kršćanskog pogleda na svijet, a u središtu najčešće ima propast zapadne civilizacije i opasnost od globalnog totalitarizma, o čemu se baš i ne govori mnogo u medijima. U svojim nastupima O'Brien ljude poziva na budnost vjere, ali i na "običnu" budnost kako bi prepoznali znakove vremena, istaknuo je don Anđelko.
"Ne želim večeras ovdje pričati kao pisac već kao vaš brat, a želim govoriti iz srca. Kad sam pisao svoje romane, vaša je zemlja bila u brutalnom i nemilosrdnom ratu, pri tome mislim na Vukovar i Gospić, jer su razaranja i patnje bile strašne, a ja sam bio u drugom svijetu pišući roman", rekao je na početku Michael O'Brien gospićkoj publici. Slušatelje je zatim upoznao s događajem tijekom pisanja romana "Father Elijah", tijekom devedesetih dok je u Hrvatskoj bjesnio rat. Premda je prije pisanja molio Duha Svetoga za nadahnuće, istaknuo je, ipak je ostao iznenađen kad mu je "niotkud došao u priču lik Hrvata fra Jakova". Tada se zainteresirao za Hrvatsku i našu povijest ter je upoznao "narod i Crkvu svjedokā i mučeničku povijest jednoga naroda koji nama na Zapadu može biti znak i svjetlo", naglasio je gost tribine. Završivši taj roman, koji je u hrvatskoj objavljen pod naslovom Posljednja vremena, O'Brien je, kako reče, osjećao da kao pisac više nema što reći i bio je siguran da je njegova spisateljska karijera završena. Onda mu je nakon određenog vremena tijekom jedne molitve došla priča o Josipu Lasti. Tada se prihvatio još dubljeg istraživanja hrvatske povijesti jer je znao da u svijetu ima mnogo lažnih informacija i lažne povijesti o Hrvatima, istaknuo je. Nakon toga je dvije godine pisao roman o Hrvatskoj "Otok svijeta". No usred pisanja imao je "napad tame". Volim Hrvate, volim ovaj narod, ali kako ja kao Zapadnjak mogu iz daleke zemlje vidjeti što se stvarno dogodilo – pitao se pisac i zaključio da ipak ne može napisati taj roman. U to vrijeme bio je pozvan održati jedno predavanje u bazilici u Ottawi. Tijekom trosatne vožnje hrvao se u sebi, vodeći borbu protiv sumnje i obeshrabrenja. U Ottawi, nakon odluke da odustaje od pisanja romana, na ulasku u baziliku došla mu je misao: Ne postoji Josip Lasta, Josip iz Hrvatske! Nakon predavanja u bazilici, ljudi su u dugačkom redu polako dolazili da im potpiše knjigu. Na kraju je došao jedan krupan čovjek i predstavio se: "Ja sam Josip iz Hrvatske!" To je bila providnost, naglasio je O'Brien, i znak da nastavi s romanom, ali i upozorenje kako lako možemo pasti u sumnju. Završivši pisanje roman je objavljen na engleskom i odmah potom na hrvatskom jeziku. Putujući svijetom, ispričao je pisac, ljudi mu na nastupima znaju reći kako im se sviđaju njegove knjige, ali da je "Otok svijeta" najbolja. O'Brien je također otkrio kako je svaki dan molio pred Presvetim, a posebno se molio Hrvatskim mučenicima i Bl. Alojziju Stepincu. "Vjerujem da u Hrvatskoj ima mnogo nepoznatih ljudi koji su umrli za Krista. Jako mi je drago što se nalazim u biskupiji koja ima Crkvu hrvatskih mučenika. Jer kao što je krv mučenika uvijek bila sjeme novih kršćana, tako će i ta vaša crkva biti sjeme novih vjernika", rekao je O'Brien, izmamivši spontan pljesak nazočnih.