MODRUŠ: Uočnica Presvetom Trojstvu u znaku Kunca
Vlč. Luketić je homiliju posvetio vlč. Kunceu koji je ostavio neizbrisiv trag na vjerničkom puku Modruša i Zagorja. Podsjetio na njegove biografske podatke i školovanje od Nove Gradiške i Nadbiskupsko klasične gimnazije u Travniku pa do prava u Beogradu i Visoke bogoslovne škole u Senju. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1937. godine u Senju nakon čega je imenovan upraviteljem župe Presvetog Trojstva u Modrušu. Propovjednik bilježi važan dio ratne kronike; : “Pred kraj II. svjetskog rata, u vrijeme napada na katoličke svetinje, četnici su ubili vlč. Dragutina Fifku, župnika cerovničkog. Župna crkva Uzašašća Isusova na Cerovniku spaljena je. Devastirana je i župna crkva Sv. Ane u Plaškom. Kada su polovicom rata partizani zapalili Modruš i župnu crkvu, očevidci spominju kako pop Kunce ostaje u crkvi i klečeći moli pred oltarom. Partizanski komesar tada naređuje da popa izvuku van iz crkve. Jedni zaključuju da je to 6zbog toga što je pokojni Kunce u ratnim strahotama spasio njegove poznanika. Kunce kao župnik Modruški postaje upravitelj župa Cerovnik i Plaški, a od 1946. godine upravlja i četvrtom župom – sv. Juraj u Zagorju.“
Vlč. Kunce nije dopustio slamanje duha u tim teškim vremenima je bio feniks koji je započinjao duhovnu i materijalnu obnovu iz pepela, iz nova. Mnoge je tješio i spašavao, mnoge savjetovao i za njih tražio pravdu i iznašao materijalnu pomoć iako ni sam nije imao. Vlč Kunce bio je veliki kateheta, gostoljubiv čovjek uporni obnovitelj i graditelj ali i čovjek koji je pomagao ljudima u domovini i inozemstvu. Na kraju je vlč. Luketić poručio: “ Župni list Modruš dao je značajniji doprinos osvjetljavanju lika i djela vlč. Alojzija Kunce. Ovaj veliki čovjek koji je bio svjetla točka u muci naroda modruškog kraja, zavrijedio je značajnije spomen obilježje ne radi njega samoga, jer u svojoj skromnosti, vlč. Kunce bi bio protiv toga, već zato jer je u njegovom liku i njegovom četiri desetljeća svećeničkom radu u ovim župama najbolje ocrtana životna situacije ljudi ovoga kraja tijekom 20. stoljeća. Jer radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi modruškog kraja bila je radost i nada, žalost i tjeskoba vlč. Alojzija Kunce. Dao nam Bog takvih duhovnih pastira koji će nastaviti duhovnu i materijalnu obnovu Modruša i modruškog kraja.