Na Udbini proslavljen blagdan sv. Jakova
Gospićko-senjski biskup u miru mons. dr. Mile Bogović predslavio je na blagdan zaštitnika drevne krbavske biskupije, sv. Jakova mučenika misu u Crkvi hrvatskih mučenika u subotu 25. srpnja na Udbini i to na 20. obljetnicu od uspostave Gospićko-senjske biskupije. Taj se čin održao u Gospiću, pred 20 godina u parku Jasikovac kada je bulom pape Ivana Pavla II. od 25. svibnja 2000. godine uspostavljena nova biskupija čiji je prvi biskup postao prije toga imenovani pomoćni biskup Riječko-senjski Mile Bogović. Suslavio je čuvar svetišta i dekan udbinski preč. Josip Šimatović, župni vikar vlč. Igor Lulić i župnik Donjeg Lapca, Boričevca i Zavalja vlč. Dino Rupčić.
Biskup Bogović se u svojoj homiliji podsjetio početaka uspostave biskupije. „Kada su me iz Rima pitali koji datum ima neko značenje za crkvenu povijest ovog kraja, odgovorio sam da je to blagdan sv. Jakova jer je njemu bila posvećena krbavska katedrala. Tako je došlo do toga da je upravo taj dan 2000. godine određen kada će nova biskupija zaživjeti. Tada sam u Gospiću preuzeo onaj biskupski štap u ruke koji su nosili krbavski biskupi, a donesen je i njihov križ iz 13. stoljeća. Taj štap i križ stavili smo u ruke Ivana Pavla II. na spomeniku pred crkvom. Dakle, na blagdan sv. Jakova pred 20 godina zaživjela je Gospićko-senjska biskupija. Toga dana bilo je slavlje u Gospiću, a 20. obljetnicu slavim u CHM, nedaleko jakovarske postaje koja je 1185. postala katedrala.“
Biskup je zatim progovorio o Jakovu koji se dao poučiti i voditi od strane Krista;“
Jakov je jedan od dvanaestorice apostola. Prvi je s bratom Ivanom prepoznao u Isusu pravog učitelja i krenuo za njim. To znači da je bio osjetljiv na dobro koje ga okružuje. Ispravno je pročitao priliku. Iz današnjeg evanđelja ne bi se baš zaključilo da je u rodnoj kući dobio dobro usmjerenje: majka se zauzima da njezini sinovi dobiju mjesto odmah do Isusa u njegovu kraljevstvu, bez obzira zaslužuju li to oni više od drugih. No oni su prihvaćali Isusovu pouku i zato su se našli među trojicom izabranih. Jakov je jedan od trojice na Brdu preobraženja i u Maslinskom vrtu. No on se dao obrađivati, mijenjao se i popravljao, rastao je u krjepostima. Od nekoga kamena ili drva umjetnik može napraviti dobar kip. Neki odmah puca i malo možeš učiniti. Jakov je osjetio da je u Isusu našao pravi put (dragocjeni biser) i da se isplati sve uložiti na tom putu. Zaigrao je svim srcem na Isusovu kartu. Zaslužio je da bude prvi od apostola Kristov mučenik. On je shvatio da životnu utakmicu neće izgubiti, makar što doživio i makar kamo dospio. Svagdje je on bio velik. Svuda je on bio sijač Riječi Božje, nigdje nije dangubio. Kršćanima je bio privlačan taj tip. U srednjem vijeku njegovo tijelo preneseno je iz Jeruzalema u Compostellu u Španjolskoj koje će nakon toga postati jedno od tri najvećih hodočasničkih svetišta Kao što danas imamo karte na kojima su ucrtane ceste kojima se putuje na sve strane, u ono vrijeme postojali su hodočasnički putovi: Rim, Jeruzalem, Compostella. Postojali su i tzv. jakovarski putovi. Jedan od njih išao je ovuda prema svetištu sv. Jakova di Compostella. Tim putem prošle godine prošao i jedan naš župljanin. To na putovima sv. Jakova može biti jezgra jedne organizirane postaje. Od takve jedne postaje na jakovarskom putu nastala je i crkva sv. Jakova u Krbavi. Ona je 1185. postala katedrala. Mongoli su je srušili, nakon čega je sagrađena ona crkva čije smo temelje otkopali poslije Oluje.
Biskup je zatim prezentirao povijest Krbave i Udbine: „U 15. i 16. stoljeću na ovim prostorima nestalo je katolika zbog turskih napada i osvajanja. Povorke izbjeglica kretale su se odavde u razne krajeve. Tim putem kretao se i Krbavski križ pa smo ga uzeli kao simbol raseljene Hrvatske koju križem želimo povezati. Oslobođenjem od Turaka nastaje obnova: dolazi novo katoličko stanovništvo, ali je tu već stiglo s Turcima i ono pravoslavno. Teškoće suživota najviše su se osjetile u drugom svjetskom ratu kada je hrvatsko i katoličko stanovništvo protjerano. Nakon Oluje došlo je ponovno ovamo katoličko stanovništvo – najviše iz Bosne. Upravo na ovom prostoru izgrađeno je novo hrvatsko svetište – CHM, a sve više jača u narodu svijest da je Svehrvatskom grob(lj)u mjesto na Krbavskom polju.
Crkva je uvjerena da s ovoga prostora mogu krenuti poticaji za jakovarske promjene, da i oni koji su se znali vladati kao „sinovi groma“ mogu rasti i postati vjerni širitelji iste Radosne vijesti za koju je živio i radio, za koju je mučenički položio svoj život sv. Jakov apostol, zaštitnik Krbavske biskupije i krbavske katedrale. Tu vjeru obnovimo i ojačajmo i danas na 20. godišnjicu Gospićko-senjske biskupije. Velike promjene su se ovdje dogodile, velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni … Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi (Ps 126, 3, 5
Zvonko Ranogajec
Galerija fotografija
