Naš biskup na sv. Jurja u Donjim Rujanima, župa Lištani
1. U gradu Sileni našao se zmaj ili aždaja kojemu je trebalo stalno davati novu hranu, nove žrtve. I građani su davali sad ovo sad ono da zadovolje neman. Davali su joj i od svojih usjeva i od svojega blaga (životinja), pa čak i od ljudi. Došao je red i na nevinu djevojku.
Dolazi vitez Juraj na konju i kopljem ubija zmaja. Građani slave Jurja.
Najprije uzmimo činjenicu da su sami građani u svojoj sredini hranili zloću, koja je time postajala sve jača, a dobrota sve ugroženija. Zlo je nezasitno i hoće sve više i skupocjenije žrtve. Ne govori se da su se građani sastali da se dogovore kako se oduprijeti nemani. Oni su, zacijelo, imali snage da se odupru zmaju ili aždaji, ali nisu se složili, nisu udružili svoje snage, nisu donijeli zajednički plan kako se oduprijeti.
To hranjenje zloće doista je kobno za svako društvo i za svakog pojedinca.
Zar se ne događa svakome od nas da povlađuje i podržava ono zlo koje je u nama. Imamo neku lošu naviku: pijem, rasipan sam, ogovaram, klevećem i svaki danom tim nemanima dajem nove hrane i one postaju sve jače i uhranjenije u meni. Zalijevam ih da se ne osuše, kao da bismo u vrtu zalijevali i dohranjivali korov a ne korisne biljke.
Dakako,od toga hranjenja opasne neman, nisu izuzete ni šire zajednice: i naša država i svjetska zajednica.
Sjećamo se mi stariji kako je neman prije rata hranjena otrovnim štivom protiv Hrvata; vidimo kako se i danas proizvode nove laži da bi se širila mržnja protiv drugih, kako se i dalje brani, hrani zlo u ljudima. Ne dopušta se širenje istine.
2. Danas je Dan obrane ovoga kraja. U braniteljima gledamo vitezove koji, poput sv. Jurja, brane svoju Silenu, svoj dom i svoje obitelji, svoj narod. Njihova snaga nije bila u snazi oružja i moći, nego u spremnosti da se brani ugroženi i nemoćni narod, vjera da je i Bog na njihovoj strani. Kao što se ni Juraj nije oslanjao na svoga konja i svoje koplje, nego na svoju oslonjenost na Boga, na svoju vjeru.
Najprije treba u borbi razlikovati branitelja od napadača.
Branitelj čuva i spašava ugroženo, a napadač uništava. Zato je branitelj nešto sveto. Isus je obećao apostolima da će na njih i na one koji na njihovu riječ povjeruju i pokrste se poslati Duha Svetoga. Znakovito je da Isus tog Duha naziva Braniteljem. Znamo što znači riječ branitelj. Njegova zadaća je braniti one koji su ugroženi, napadnuti. On u prvom redu gleda ugroženo dobro koje treba sačuvati. Zato je biti branitelj uzvišena služba i uloga...
... Prihvatiti ulogu branitelja doista je vrlina nad vrlinama ...
Dragi branitelji! Čestitam vam na hrabrosti u obrani svoga mjesta i svoga naroda. Čuvajte u svom sjećanju osjećaje koji su vas ponukali da izložite svoje živote za slobodu ovoga kraja i našega naroda. Lijepo je slušati riječi ovoga naroda da niste nikada pozivali na mržnju. Mržnja nije braniteljska nego napadačka, uništavajuća sila.
3. Mučenici. Često se u govoru o sv. Jurju zaboravi njegov mučenički kraj. Nakon nekog vremena ti isti građani odvratili su se ponovno od dobra i ubili Jurja, tako da je završio kao mučenik.
Činjenica je da takvi ne dobivaju uvijek priznanje. Pače bivaju progonjeni i kažnjavani. Tako je bilo i s Jurjem. Isti oni koje je oslobodio od zla te nije dopustio da nevini i nemoćni stradavaju od nasilnika, okrenuli su mu leđa i ubili ga. Kada je Ivan Pavao II., prorok našeg vremena, na pragu trećeg tisućljeća gledao s čime ulazimo u novo vrijeme, prestrašio se... Nije rekao da se trebamo okrenuti športu, filmovima i zabavnoj glazbi. Pa čak ni znanosti i umjetnosti, gospodarstvu – oslonac je vidio u onima koji su spremni za druge i umrijeti. I pozvao je sve narode da popišu i poštuju one koji su znali svoj život darovati za druge.
Mi smo krenuli na njegov poziv. Na Udbini gradimo Crkvu hrvatskih mučenika; u našem zemljopisnom i povijesnom središtu.
Banjalučka biskupija ima svojih Juraja, možda u naše vrijeme više nego druge biskupije. Nije to samo Juraj Gospodnetić u Grahovu, tu je Maksimilijan Nestor, Krešimir Barišić, zatim Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić. Tu su brojni mučenici iz naših dana. Mi pokušavamo popisati sve stradale u Drugom svjetskom ratu, a posebno naše Jurje, naše mučenike. No nisu sveci samo oni koje Crkva službeno proglasi. Svi oni koji su se izložili braneći ugrožene, braneći istinu i pravdu i na tom putu stradali, pravi su mučenici, pravi pobjednici i sljedbenici Krista mučenika i pobjednika." Biskup je na kraju ponovio i pozvao „sv. Jurja da nam pomogne bolje upoznati kako zloću ne treba hraniti, kako od zloće treba ovaj svijet braniti Kristovim oružjem, kako za tu borbu kršćanin treba staviti na raspolaganje sve svoje moći duše i tijela. To je put prema pobjedi života, pa makar bio križni put poput onoga Kristovoga."
s. R.M.