O vjerskom u medijskom prostoru
Crkvi nikako ne treba isključiti iz javnog prostora, posto se ona suživljava s javnošču. Temeljno je pitanje kako se Crkva predstavlja u javnosti i po kojim se kriterijima prikazuje? Svjetla reflektora najčešće ju prikazuju subjektivno. Mediji o njoj stvaraju subjektivnu sliku, najčešće onakvu kakva njih zanima. Dominiraju slavlja i folklor, a vjerska imena se stavljaju u marketinški kontekst. Nedostaje govora o svakodnevnoj živoj vjeri. O vjeri i Crkvi govori se u društvenom, a malo u teološkom i drugim kontekstima. Mediji pri tom najviše koriste jedan izvor a rijeko ga traže u samim vjerskim zajednicama te dominiraju površni novinarski prilozi. No, niti Crkva nema dovoljno želje niti volje da se ubacuje u medijski prostor. Često dominiraju stereotipi i društveno štetne komunikacijske forme. Čest je i govor mržnje a malo je razgovora i dijaloga unutar javnosti i crkvenim temama. Zadnjih godina isprofilirao se značaj komunikacije putem društvenih mreža. Predavač je na kraju istaknuo veliki značaj kapilarnog rada ljudi u manjim vjerskim medijima.
Na kraju je održana kraća rasprava u kojoj se zaključilo da, dok se mediji na svjetskoj razini okrupnjuju, jača interes za lokalne medije. Medijska scena sve je brojnija uslijed čega je sve neophodnija potreba medijskog obrazovanja za mlade.