Ono što je Krist naučavao i činio putokaz je Crkvi kroz sva stoljeća
- „Sudbina svakoga čovjeka, bez iznimke, ovisi o tome kako se tko u svom životu postavio prema Isusu Kristu, onome koji se rodio u Betlehemu, koji je propovijedao u Palestini, okupljao apostole, kojega je njegov narod osudio, ali ga je Bog uskrisio i postavio gospodarom svega stvorenoga.
Danas nam ga bogoslužje predstavlja kao Kralja i Suca sviju. Njegov sud sastoji se u tome da jednima kaže 'dođite', a drugima 'odlazite'. Dođite, kaže onima koji su za života išli k njemu, a to su svi oni koji su išli gladnome, žednome, progonjenome, zatvorenome, strancu, golu, bolesnome, slabome, nemoćnome, zaboravljenome, prezrenome – jednom riječju, potrebnome razumijevanja i pomoći. Ti će primiti u baštinu kraljevstvo pripremljeno za njih od početka svijeta...
'Odlazite' kaže onima koji su za života odlazili od takvih ljudi. Oni nastavljaju svoj hod od Krista, hod koji su prakticirali za vrijeme života. Teško je nama shvatiti kamo vodi taj njihov hod. Isus u evanđeoskom izvješću kaže da će otići u oganj vječni pripremljen đavlu i anđelima njegovim, u muku vječnu. To je pravomoćno rješenje i bez prava na žalbu... Ono što je Krist naučavao i činio putokaz je Crkvi kroz sva stoljeća... Obnova ide uvijek vraćanjem na izvornu riječ Božju, na Evanđelje."
Biskup je završio riječima: „Današnji papa uzeo je ime Franjo zato što smatra da je način odnosa prema svijetu sv. Franje potreban našoj Crkvi da bude vjerna i vjerodostojna navjestiteljica Kristove poruke – evanđelja. Mi u našoj biskupiji također želimo da evanđelje postane snažno svijetlo svim našim vjernicima, zato smo ovu pastoralnu godinu nazvali Godinom Evanđelja.
Idemo li mi Kristu? I današnji dolazak ovamo znak je da se oko toga trudimo. Preporučimo se Kralju kraljeva i Sucu sudaca da nam dade svijetlo i snagu na našim putovanjima da nam hod bude neprestano napredovanje prema Njemu i da na koncu čujemo jasan Njegov glas: 'Dođite!'"
Ova svetkovina je i dan župnog godišnjeg klanjanje pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom, stoga je Biskup na kraju sv. mise izložio Presveto na klanjanje. Sve do večernje sv. mise župljani su se izmjenjivali, pobožno klečali i molili. U 17 sati župnik je predvodio zajednički sat klanjanja. Molila se večernja iz časoslova, a nakon svečanog blagoslova u 18 sati slijedila je sv. misa na kojoj su i ove nedjelje u većini bili mladi.