OTOČAC: Misa i predavanje za članice Udruge Hrvatska žena i djelatnice osnovne škole „Zrinskih i Frankopana“
Don Anđelko Kaćunko je na temelju čitanja o radosti Elizabete i Marije kao budućih majki progovorio o radosti majčinstva. Osim što su buduće majke pokazale neviđenu radost ona je bila još veća jer su se i još nerođeni rođaci, Isus i Ivan, prepoznali i obradovali jedan drugome. Fantastično! I nimalo čudno. Moderna znanost je otkrila da budući čovjek već u trenutku začeća - kad je tek jedna obična stanica – sadrži kompletan i kompleksan genetski nacrt svake pojedinosti vezane za njegov daljnji razvoj: djetetov spol, boju kose i očiju, visinu, boju kože. Propovjednik je zatim istaknuo slučaj dr. Bernarda Nathansona, američkog Židova, jednog od najvećih stručnjaka ginekologije, koji je preuzeo odgovornost za preko 75.000 pobačaja. On se obratio, postao katolik i silno se pokajao za ono što je činio, najveći zločin, abortus. Nažalost, jedno od obilježja modernog vremena postaje nerođeni čovjek, jednako kao i obitelj, osnovna stanica društva (i Crkve) koje je na udaru medija koji slaveći nasilje, preljub i blud, čine sve da slome obitelj. A to čini i zakonodavstvo! Malo po malo, kršćanska vjera ne samo naših mladih nego i starijih slabi, odronjava se i zamjenjuje lažnim učenjem tzv. svjetovnog humanizma. A on nam propovijeda da treba odbaciti konzervativnu kršćansku nauku i prihvatiti neke nove napredne standarde: abortus, predbračne odnose, homoseksualnost, usvajanje djece homoseksualnim parovima i eutanaziju. Don Anđelko je zatim istaknuo iskustva više medijski eksponiranih domaćih i inozemnih pojedinaca koje je iskustvo roditeljstva učinilo boljim i potpunijim ljudima. Ne bojte se krize, Bog je uz nas. Uskladimo svoje živote uz Božji zakon jer u njemu imamo najveću zaštitu, završio je propovjednik.
Zatim je o ulozi majke i žene progovorila prva i po rezultatima svog djelovanja za mnoge ponajbolja ministrica prosvjete u demokratskog Hrvatskoj Ljilja Vokić. Ona je za podređen položaj žene u današnjem društvu označila upravo njih same, a na temelju vlastitih iskustava istaknula je tri značajne dimenzije uloge žena: kao majki, učiteljica i hrvatskih obitelji. Svaka majka najviše voli svoje dijete i daje mu najznačajniji dar, život kao i kasnije ljubav i podršku. Svaka prepirka majke i djeteta znači udaljavanje. Isto tako učiteljice su te koje su uz majke glavni čimbenik odgoja koje djetetu pomažu da pređu najznačajniji prag života.
Konačno dijete uči najbolje na primjeru, a to su njihove obitelji. Ravnateljica Vokić je zatim istaknula primjer svoje ustanove gdje često zovu članove zajednice Cenakolo koji svjedoče o osvojim problemima za koje izlaz nalaze u zajednici uz rad i molitvu. Zatim je odgovarajući na pitanje predsjednice Ogranka Hrvatske žene iz Otočca vesne Kostelac o današnjem statusu Hrvatske žene istaknula hladan odnos aktualne vlasti koja udrugu više ne potpomaže, iako oni i dalje pomažu u svom radu obiteljima kojima je ta pomoć najpotrebnije+a (istaknuta velika pomoć Milana Bandića i Stipe Gabrića Jamba), kao i edukativno-zdravstveni rad kroz tribine i slično. Govoreći o stanju i busdućnosti hrvatskog školstva Ljllja Vokić je ukazala da bespotrebno pokušavamo kopirati strana iskustva koja su se pokazala loša, te da pokazujemo kmetski mentalitet prema Europi. Iako se od nas nisu tražile veće promjene u školstvu a pregovori za usklađivanje poglavlja školstva su bili gotovi za jedna dan, mi stalno pokušavamo vlastita iskustva minorizirati i kopirati strance. „Tuđin i oluje kidali su nju, ali ona je i dalje tu“, zaključila je Ljilja Vokić.