Pokopan vlč. Zdenko Skender u gospićko groblje
Biskup Bogović je predstavio život pokojnog vlč. Skendera. Zdenkov život bila je jedna velika propovijed, istaknuo je biskup Bogović za vlč. Zdenka koji iako je završio učiteljsku školu, na kraju je pohodio za Isusom u njegovu školu. Sav svoj svećenički život ugradio je u ovu biskupiju, a najduže je služio u župi Lađevac od 1970. do 1991. o kojoj je i napisao je knjigu. Tješio je narod na putu u progonstvo. Bez pogovora je prihvaćao svaku župu na koju ga je biskup poslao. Svećenik nema svoje obitelji ni kuće nego služi narodu a to je Zdenko činio, zaključio je biskup, te mu zahvalio za plodni svećenički život.
Od svećenika biskupije od vlč. Zdenka oprostio se mons. Tomislav Šporčić istaknuvši: „ Vlč. Zdenko rođen je u Kuželju u Gorskom Kotaru 29. studenog 1932. godine. Do 12. Godine živi u Kuželju. U Zagrebu je najprije završio srednju školu i učiteljsku školu. Teologiju studira većim dijelom u Zagrebu a završnu godinu teologije je u Zadru.
Za svećenika senjsko-modruške biskupije zaređen je u Rijeci, 28. lipnja 1964.
Kao mladomisnik imenovan je kapelanom u Perušiću, a iste godine već je imenovan upraviteljem župa: Donje Pazarište, Aleksinica i Klanac, gdje ostaje do 1970.
1970 – 1992. Župnik je Lađevca
1992 – 2000 župnik je u Zagorju (Ogulinskom).
2000 – 2004. Župnik je Plaškog i Saborskog
2004 – 2008. Župnik je Modruša i Cerovnika, te godine je umirovljen a godinu dana kasnije 2009. Odlazi u Svećenički dom u Rijeci gdje ostaje do svoje smrti na Bijelu nedjelju (Mali Uskrs), 7. travnja ove godine.
Vlč. Zdenko je svjesno i marljivo obavljao svoje pastoralne, župničke dužnosti. Nastojao je udovoljiti svim traženjima od svojih župljana. Misleći da ljude treba uvijek uslužiti Rijetko je izbivao izvan župa koje su mu bile povjerene. Osim redovitog pastorala uvijek je nastojao nešto zapisivati. Tako je prigodom 200. Obljetnice gradnje župne crkve sv. Jurja u Lađevcu izdao monografiju „Lađevac“., a izdavačka kuća „ Kršćanska Sadašnjost“ tiskala je i njegov rad o arhivu lađevačke župe. Rado je surađivao u izdavanju Dekanatskog lista i Dekanatskog godišnjaka „Mostovi“ u Slunju, a prije toga i u listu „Župna panorama. A tako i u izdavanju dekanatskog lista ZOV-a u Ogulinu, dok je župnikovao u Ogulinskom Zagorju. Osobito je rado pisao o duhovnim zvanjima, te nosiocima duhovnog zvanja koje su ponikle iz njegovih župa.
Danas, kad ispraćamo pokojnog vlč. Zdenka prisjećamo se svih lijepih i težih trenutaka njegova života. No, on je bio čovjek koji je po svojoj urođenosti – naravi uvijek svjedočio nadu i optimizam. Rekli bi, bio je čovjek nade. Pa i onda kad nije gledajući ljudski nije bilo razloga za nadu. Nadati se protiv nade. Činio je sve da ljudima – vjernicima bude uslužan, pa i tamo gdje bi možda trebalo biti suzdržan s obzirom na crkvene odredbe.
Pokojni Zdenko vrlo je često govorio o ljubavi. Moglo bi se reći, puna su mu usta bila te riječi „ljubav“ misleći kako je sam to tumačio na Božju ljubav nazivajući je „nestvorenom ljubavi“ Kao da je htio s misliocem Martinom Gray reći: „Znam da smrt ne može uništiti ljubav. To znam jer svaki dan živim s onima koje volim. A znam, također, da ljubav i dobrota, vjernost i nada – na kraju uvijek slave pobjedu nad zlom i smrću. Sve to znam i vjerujem da je Bog u dubini te moje sigurnosti.“
Jednoga dana, pred večer, na obali Genezaretskog Jezera, Isus je pozvao svoje apostole: „Prijeđimo na drugu obalu! Jednoga dana u predvečerje našega života i nama će Isus uputiti iste riječi: Pođimo na drugu obalu…Vlč. Zdenko odazvao se Gospodinu kao vjernik u svojem djetinjstvu i mladosti, u zrelosti svoga života odazvao se Gospodinu u svećeničkom zvanju, a u predvečerje svoga ovozemaljskog života Gospodin ga je pozvao da prijeđe na potpunu drugu obalu … života. Vjerujemo, i duboko se nadamo, da je našem dragom pokojniku Spasitelj Isus Krist bio pratnja u prostore te druge obale – gdje je i naša vječna domovina.
Braćo i sestre! Otvorimo se i mi poruci života. Bog nam je dao mnoge i različite sposobnosti, a našem životu beskrajnu vrijednost, unatoč mnogih slabosti, bolesti i same smrti. Sve ono lijepo i dobro što s ljubavlju činimo, služi za izgradnju Božjega prebivališta među nama. To nas uči i naša vjera, to je put koji nas vodi do punine života i radosti ponovnog susreta u nebu, kamo se uputio i naš pokojnik, kojega ovim obredom i molitvama ispraćamo i preporučujemo Ocu nebeskom. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!