Poruka mons. dr. Mile Bogovića, biskupa, za Katehetsku nedjelju 2015. godine
Što je jubilejska godina ?
U Starom zavjetu svaka pedeseta godina bila je jubilejska ili sveta godina, godina radosti i klicanja, kada su se opraštali svi dugovi i oslobađali robovi. Prvu jubilejsku godinu u Crkvi proglasio je papa Bonifacije VIII. 1300. godine. Uz tu godinu bili su vezani posebni oprosti. U planu je bilo da se jubilejske godine slave svakih 100 godina, ali je praksa ubrzo promijenjena tako da su se one slavile i nakon 50, a katkada i nakon 25 godina. Bilo je i izvanrednih jubilejskih godina povodom nekih velikih obljetnica kršćanstva, kao npr. 1933. povodom 1900. obljetnice smrti i uskrsnuća Isusova. Papa Franjo je narednu godinu proglasio također kao izvanredni jubilej i dao mu posebni sadržaj: Božje milosrđe (Lice milosrđa).
U novije vrijeme svi pape stavljaju naglasak na Božje milosrđe i dobrotu da bi se ispravila često nametana slika o Bogu kao strogom sucu, neosjetljivom za ljudske slabosti i nevolje. Papa Ivan Pavao II. predstavio se svijetu najprije enciklikom „Bogat milosrđem“ (Dives in misericordio), a njegov nasljednik Benedikt XVI. objavio je encikliku „Bog je ljubav“ (Deus Charitas est). Papa Franjo tu istu istinu formulirao je kao „Lice milosrđa“ (Misericordiae vultus). No, papa Franjo otišao je i dalje pa je proglasio izvanrednu jubilejsku godinu na tu temu.
Papa se Franjo u svom svečanom pismu (buli) koristi porukama svojih prethodnika, a kao neposredni povod za proglašenje izvanredne jubilejske godine navodi 50. obljetnicu završetka 2. vatikanskog sabora. Taj je, naime, sabor, po papi Franji, „srušio zidine koje su Crkvu predugo držale zatvorenom u povlaštenoj utvrdi... Crkva je osjećala odgovornost da u svijetu bude živi znak Očeve ljubavi“ (br. 4)
Jubilejska godina u našoj Biskupiji
Jubilejska godina milosrđa se dobro nadovezuje na prošlu Godinu evanđelja u našoj Biskupiji. Uz ono što je u redovitim udžbenicima, posebno se isticalo značenje i važnost evanđelja kao poruke i kao knjiga Svetog pisma. Evanđelje je radosna vijest da je Bog u Kristu poslao svim ljudima Spasitelja. Zato treba sve ljude upoznati s Isusom Kristom i njegovom porukom. Bog nije poslao svoga Sina da osudi svijet, nego da svijet spasi po njemu. U Kristu Bog je pokazao ne lice sudačko, nego lice milosrdno. Papa želi da Crkva Kristova pokaže milosrdno lice prema današnjem svijetu u cjelini, ali i da mjesne Crkve (biskupije) očituju takvo lice na svojem području, u svakoj župi.
Naša biskupija će rado slijediti papine poruke. Ona ima i neke obljetnice kao dodatni poticaj. Naime, Gospićko-senjska biskupija osnovana je upravo u prošloj jubilejskoj godine (2000.). Smatramo da je i samo osnivanjem biskupije na ovim prostorima bio jedan milosrdni čin Crkve i sv. Oca Ivana Pavla II. prema našem narodu i ovom kraju. Znakovito je da smo u misi na dan uspostave, 25. kolovoza 2000., čitali onaj isti tekst Izaije proroka koji papa Franjo citira u svojoj enciklici „Lice milosrđa“ u broju 17: „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: 'Evo me!' Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu,dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te voditi bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši“ (58, 6-11).
Toj obljetnici možemo dodati i 20. obljetnicu kada su se nakon četverogodišnjeg progonstva vraćali mnogi prognanici s naših područja na svoja ognjišta. Bila su ona porušena i spaljena, ali ipak je povratak bio, poput povratka Izraelaca iz Babilonskog sužanjstva kad su im usta bila „puna smijeha a jezik klicanja“ (Ps 126, 2).
Dobro se prisjetiti da smo prije deset godina na Udbini položili kamen temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika.
Pastoralni poticaji za Godinu milosrđa
Slušajući poruke Pape Franje i mi ćemo u biskupiji pokrenuti neke programe kojima želimo potaknuti sve vjernike na još bolje očitovanje milosrdnog lica prema braći. Ovdje ćemo navesti samo one prijedloge koji su bliže povezani s radom kateheta i vjeroučitelja.
Vjeroučitelji neka krijepost milosrđa kao temu provuku kroz sav vjeronaučni program. Potrebno je pripremiti i posebnu nastavnu jedinicu o Božjem milosrđu. Posebno će biti korisno da se i u Sv. pismu pronađu i tumače tekstovi koji govore o Božjem milosrđu prema nama. Posebno je to potrebno u tzv. jakim vremenima kao što su Došašće, Božić i Korizma, napose na Bijelu nedjelju kada se slavi i Božansko milosrđe. Predlažem da se u jednom školskom satu vjeronauka obrade tjelesna i duhovna djela milosrđa. U srednjoj školi bit će korisno obraditi temu Božjeg milosrđa kroz referate, radnje. Neka se ne ostane samo na govoru, nego neka se sve, koliko je to moguće, provede u praksi. Trebalo bi također potaknuti vjeroučenike na što redovitije ispovijedanje.
Na razini župne kateheze korisno je:
- na temu Božjeg milosrđa izraditi katehezu, pano, prezentaciju koju bi mogle pogledati sve vjeronaučne skupine
- organizirati klanjanje s naglaskom na Božje milosrđe
- u vjeronaučnoj dvorani staviti povećanu sliku; logo Godine milosrđa uz kratko tumačenje
Zaključak
U evanđelju čitamo prispodobu o nemilosrdnom sluzi kojega je gospodar teško kaznio (usp. Mt 18, 23-35). Nije taj sluga bio nevješt i neuk, ali je bio loš čovjek.
Počela je nova školska godina. Tijekom nje će nastavnici i učitelje prenijeti mnogo znanja na đake i učenike. Svakako trebaju jedni i drugi znati kako znanje nije dovoljno da se bude dobar čovjek i dobar kršćanin. Jer i s velikim znanjem može se biti moralna ništarija. Crkva i škola žele pomoći našoj mladeži da svaki pojedinac raste kroz školsko obrazovanje i kao čovjek i kao kršćanin. Ove godine vjeroučitelji će se truditi da učenici i đaci još bolje shvate važnost milosrđa u njihovom rastu. U tome neizostavnu ulogu imaju roditelji učenika i đaka. Zato je u interesu naše djece, naše budućnosti da svi oni međusobno tijesno surađuju. S crkvene strane preporučuje se da se u obrazovanju posebno osvjetljuje krijepost milosrđa. To je vrlina koja nadilazi sva razilaženja u odgojnoj praksi pa se nadamo da će na toj temi tijekom naredne godine biti skladna suradnja između roditelja, nastavnika i vjeroučitelja. Tome se toplo nadam i za to ću se posebno moliti.
Zazivajući na sve vas obilje Božjeg blagoslova, srdačno vas pozdravljam!
Mons. Mile Bogović, biskup