
Pozdravni govor gospićko-senjskog biskupa msgr. Marka Mede na misi u Gospiću, 24. svibnja 2025.
Draga braćo i sestre!
1. Radosno vas, kao gospićko-senjski biskup, pozdravljam prije početka svetog misnog slavlja kojim obilježavamo proslavu srebrenoga jubileja – dvadeset pete obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije.
2. Etapa, dionica prijeđena puta u trajanju od četvrt stoljeća, vrijedna je spomena i govora o njoj riječima i izrazima zahvalnosti. Kao «putujuća Crkva, Crkva putnika» («Ecclesia peregrinans») na proputovanju zemaljskom dolinom do konačnoga cilja i proslave na nebesima, s popudbinom vjere, nade i ljubavi, ova je mjesna Crkva nastojala ostati vjerna svojemu poslanju.
3. Na tome putu, izmjenjivali su se njeni predvodnici i suputnici usmjereni prema istome cilju. Mnogi, vjerujemo, počivaju snom pravednih i gledaju slavu Gospodnju. Osobito smo zahvalni Svetoj Stolici i papi svetom Ivanu Pavlu II. za utemeljenje Gospićko-senjske biskupije prije dvadeset i pet godina. U toj odluci i činu prepoznajemo djelo Duha Svetoga i očinsku brigu za Crkvu u našoj Domovini.
4. Gospićko-senjska biskupija je najvećim dijelom tijekom Domovinskog rata stradala: sela, gradovi, kapele i crkve bile su porušene, mnogi su izbjegli, a neki se nikad nisu ni vratili. Okrutno se trgala i parala haljina dostojanstva i časti Katoličke Crkve i Hrvatskog naroda. Stoga se danas, s posebnim poštovanjem i osjećajima zahvalnosti, sjećamo svih hrvatskih branitelja i svih žrtava. Za njihov pokoj molimo i u ovom euharistijskom slavlju. Neka ih Gospodin obdari vječnim mirom!
5. Trebalo je u ta pogubna i zla vremena, puna stradanja i muka, pronositi poruku ljubavi, tješiti i krijepiti vjeru, unositi svjetlo i buditi nadu. Nemjerljiva je u tome uloga prvog gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića koji je zajedno sa svećenicima, redovnicima i redovnicama u teškim vremenima bio pastir i graditelj, nositelj nade i čuvar Kristovih vrednota.
Draga braćo i sestre!
6. Bratski pozdravljam sudionike ovog slavlja: apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgia Lingvuu, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zagrebačkog nadbiskupa i metropolitu msgr. Dražena Kutlešu, riječkog nadbiskupa i metropolitu msgr. Matu Uzinića te splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolitu msgr. Zdenka Križića kojem ujedno izražavam i zahvalnost za sve dobro koje je činio za našu Gospićko-senjsku biskupiju za vrijeme njegovog biskupskog služenja u njoj. Nadalje, pozdravljam krčkog biskupa msgr. Ivicu Petanjka, porečkog i pulskog biskupa msgr. Ivana Štironju, hvarskog biskupa msgr. Ranka Vidovića, vojnog ordinarija u RH msgr. Juru Bogdana, šibenskog biskupa msgr. Tomislava Rogića, dubrovačkog biskupa msgr. Roka Glasnovića, splitsko-makarskog nadbiskupa u miru msgr. Marina Barišića, zadarskog nadbiskupa u miru msgr. Želimira Puljića, izaslanika đakovačko-osječkog nadbiskupa msgr. Đure Hranića, msgr. Ivicu Pažina, provincijala Provincije Presvetog otkupitelja fra Sinišu Balajića, generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije preč. Krunoslava Novaka, kao i sve prisutne redovničke poglavare i poglavarice. Srdačno pozdravljam sve svećenike, redovnike i redovnice koji su djelovali u Gospićko-senjskoj biskupiji, a sve preminule svećenike i vjernike laike preporučimo Gospodinu da ih nagradi vječnim dobrima.
7. Riječi pozdrava i dobrodošlice iskazujem i vama poštovani župane i gradonačelniče domaćini, župani, gradonačelnici i načelnici, predstavnici županijskih, gradskih, općinskih vlasti, predstavnici kulturnog i društvenog života, predstavnici Hrvatske vojske, policije, vatrogasne zajednice, povijesnih postrojbi i svih drugih službi ovdje prisutnih koji se stavljate u službu općeg dobra.
8. Srdačno pozdravljam i sve vas svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, obitelji, mlade i djecu, bolesne, stare i nemoćne, sve koji ste danas iz svih župa naše biskupije došli u Gospić.
Pozdravljam gospođu Kseniju Abramović i ekipu Laudato televizije koji su omogućili izravni prijenos ove naše proslave.
Vrijeme je slavlja, ali u zahvalnosti, bez uzvisivanja i uznositosti. Stoga, neka nam se srce ne uznosi zbog dobra koje činimo, ni zbog Božjeg djelovanja i znakova ljubavi koji su iznad nas i nadvisuju nas u našoj ograničenosti. Radije smjerno molimo za poniznost i srce spremno odgovoriti poticajima Duha koji obnavlja lice zemlje. Ujedinjeni, žarko molimo za toliko potreban mir, osobni i zajednički, za snagu i ustrajnost u služenju našim vjernicima, za vjernost u svakodnevnim životnim iskušenjima i tjeskobama. Upućeni smo jedni na druge i potrebni smo jedni drugih. Kako nam je potreban čvrst oslonac i izvor snage; sigurna i čvrsta stijena, zaštitnik u nevoljama! Kako nam je potreban Bog!
9. Tijekom četvrt stoljeća nastojali smo, djelujući kao Gospićko-senjska biskupija, odgovoriti potrebama i izazovima s kojima smo se suočavali. Ponekad smo, priznajemo, i sami bili bez jasnih odgovora, nijemi pred patnjama i tjeskobama, ali nikada bez nade i kršćanskog i ljudskog suosjećanja i blizine. Želimo nastaviti zajednički hod, dijeleći s vama prijašnje nevolje, trenutne blagoslove i nejasnu budućnost. Svima navješćivati Radosnu vijest i donositi Krista, biti nositelji dobra. Molimo i sve učinimo da kao prepoznatljiv Kristov znak mognemo ostati uporišna točka na koju se uvijek možete osloniti, ispružene ruke koje okupljaju i grle sve željne Božjega milosnog lica i zagrljaja. Neka nas naša nebeska Majka Marija – Gospa od Krasna štiti i zagovara.
10. Ova proslava našeg srebrenog Jubileja ne završava danas, kao biskupija svoju vjernost i privrženost Kristu i njegovoj svetoj Crkvi izrazit ćemo našim zahvalnim hodočašćem „kao hodočasnici nade“ u Rim, u studenom ove godine, što nas ispunja radošću jer ćemo dijeliti zajedništvo s rimskim biskupom, papom Lavom XIV.
Naša je zahvalnost posebno danas prisutna u ovom misnom slavlju koje će predvoditi Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zagrebački nadbiskup i metropolita mons. Dražen Kutleša, kao nasljednik zagrebačkog nadbiskupa u miru msgr. Josipa kardinala Bozanića koji je, također, u godini velikog Jubileja, prije dvadeset i pet godina ovdje predvodio misno slavlje i predao štap krbavskih biskupa prvom gospićko-senjskom biskupu msgr. Mili Bogoviću i tako započeo hod ove biskupije.
Preuzvišeni gospodine nadbiskupe! Hvala Vam što ste prihvatili poziv i obradovali nas svojim dolaskom. Molim Vas da započnete sveto euharistijsko slavlje.