Predstavljena knjiga fra Petra Runje o križarici Branki Perković
Predstavljanje je glazbom uzveličao zbor mladih Glas ljubavi kao i članice križarskog društva koje su čitale dijelove iz knjige. Prvi predstavljač vlč. Anton Šuljić koji je o liku križarice na putu svetosti Branke Perković prozborio i na prethodnoj misi istaknuo je ovu mladu osobu koja je umrla u 23. godini 1949. godine kao osobu rijetke duhovnosti i svetosti koja je svoju bolest prihvatila potresno i inspirativno. Izrasla iz miljea svojih uzora bl. Ivana Merza i Marice Stanković pokazatelj je da je i u Hrvata bilo svetih duša koje su ostavile veliki trag a čija će biografija na svakoga prenijeti dio svetosti. Njen kratki život pokazuje da svatko kao i Branka Perković u slučaju osobnog duhovnika fra Josipa Dujmovića treba pomoć duhovne osobe. Ona je pokazatelj kako se dušom i tijelom daje za pokret, u njenom slučaju križarski životom prepunim kreposti, što je posebno bitno u vrijeme kada su oni bili stigmatizirani. Ova knjiga je kao i svaka dobra knjiga nezamjenljiva za rast duha a ne život na humusu neznanja, istaknuo je mr. Šuljić.
O knjizi je osobne impresije kao i razmišljanja svoje kćeri Ane iznijela predsjednica Matice hrvatske ogranka Ogulin Višnja Lipošćak. Knjiga je pokazatelj kako živjeti svoju vjeru ali i znak zrelosti za osobu njenih godina. O knjizi je na kraju prozborio i njen autor fra Petar Runje ukazavši na činjenice kako je do njega dospjela ostavština te djevojke od subraće franjevaca trećoredaca i kako su njene stvari s četiri sveska dnevničkih zapisa čekala pet godina dok ih autor nije otvorio i čime se kao plodni pisac i znanstvenik prvi puta iz srednjeg vijeka dao na pisanje knjige o jednoj suvremenici. Runje je ukazao na njen rast u svetosti od najmlađih dana pokrijepivši to pismima i zapisima bilo da je boravila u Čakovcu, Osijeku, Bjelovaru, dva puta u Ogulinu ili Zagrebu. Upisala se u Počasnu stražu a kasnije i u križarski pokret a prateći svoje uzore shvatila je značaj obrazovanja te je na nagovor oca upisala hrvatski i poljski jezik. Iako je teško bolovala isticala je da ponosno nosi križ koji joj je dao Isus Krist. Kada je umrla na Božić 1949. godine za nju su rekli „ne znamo da li se treba moliti za nju ili se moliti njoj.“
Predstavljanje je zaključio domaćin mons. mr. Tomislav Rogić zahvalivši autoru predstavljačima kao i ogulinskim križarima na čelu s predsjednicom Zrinkom Drenšek.