Propovijed biskupa Janjića na blagdan sv. Josipa u Josipdolu

Nakon glasa objašnjenja u Josipu se rađa životna sigurnost, život pravednosti - čuvajući pred židovskim zakonom Marijin život.

Nadolazi nova kušnja. Treba se podvrgnuti općem popisu što ga je izdao car August. Iz Nazareta do Betlehema je relativno dug put za pješačiti. Drugog prijevoznog sredstva nije bilo: ni aviona, ni vlaka, ni auta, ni autobusa, nego "na noge" - nekoliko dana. Kako je u to vrijeme Marijine trudnoće ona trebala roditi tako dugo očekivanog Mesiju, nema nigdje mjesta da se skloni on i Marija. Obitelji imaju svoje goste, svratište je puno i njih dvoje su se morali zadovoljiti da nađu sklonište u štali.

Nova nevolja. Kralj Herod od Triju kraljeva ču da se u njegovoj blizini rodio novi kalj. Pobojavši se za svoje zemaljsko kraljevstvo Herod je „podivljao", ubija nevinu dječicu misleći da je među njima smaknut i taj neki „novi" kralj iz Betlehema. No, Josip i Marija s Novorođenim nalaze utočište u bijegu prema Egiptu. Josip na taj način „cementira" svoju vjeru i vjernost Bogu i vjernosti prema Mariji.

Na glas anđelov da je Herod skončao, Josip i Marija sa Isusom vraćaju se u Nazaret, da bi u tome gradu Josip zaslužio epitet: hranitelj nove nazaretske obitelji.

Sveti Josip nam je, sagledavši u kratkim crtama njegov život, postao uzor čvrstog karaktera, uzor prihvaćanje Božje volje, uzor rada i uzor vjernosti Bogu.

1. Josip je uzor čvrstog karaktera. Danas su životni stavovi labavi, bez temelja, osjeća se utjecaj globalizacije, koja čovjeka izgriza: ekonomski, duhovno i moralno. Duhovni i moralni pesticidi razaraju čovjekovu dušu. Osoba gubi busolu svoga života, gubi životni orijentir. često čovjek ostaje pri svom pogrešnom uvjerenju. Zna da sumnja, zna da ne čini pravo, da ne sluša svoju savjest, ne traži i ne želi objašnjenje od Boga, pa ako je na vlasti takav čovjek može načiniti nevjerojatna zla poput Hitlera, Staljina. Stoga sveti Josipe, povrati životnu sigurnost današnjem čovjeku, povrati nam dar traženja i slušanja Božjeg glasa, da bi imali svoju životnu sigurnost, da bi bili karakterni, da bi znali tko smo, da bi se dičili dvojim ljudskim, duhovnim i nacionalnim identitetom. Neka nam naš nacionalni identitet bude naš moralni ponos. Tad ćemo biti okićeni onim poznatim draguljima: čovjekoljublja, bogoljublja i domoljublja.

2. Sveti Josip nam je uzor u prihvaćanju Božje volje. Zaboravljamo da je sam Krist rekao: Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas prezire, mene prezire. Tako bi, uz zagovor svetog Josipa trebali imati poštivanja prema predstavnicima Crkve. Trebali bi osjetiti Božju volju koja je izražena preko smjernica Kristove Crkve. Kad Crkva kaže: ne smiješ ubijati čovjeka od njegova začeća do njegove naravne smrti, onda se digne glas protiv Crkve, što se ona petlja u pitanje abortusa, u pitanje eutanazije. To znači da ne želimo osluškivati Božji glas preko glasa Crkve. Sveti Josipe, vrati nam iskreno poštivanje Crkve i da shvatimo da slušajući Crkvu, slušamo svoga Krista, slušamo Božji glas.

3. Sveti Josip nam je uzor u radu. Zaboravljamo Adamov životni zadatak rada: u znoju lica svoga, jest ćeš kruh svoj! Pred nama je široko polje rada, za sva znanja. Simpatičan je Josipov tihi rad, nenametljiv.

4. Na kraju neka nam sveti Josip bude uzor vjernosti Bogu. Danas je vjernost pod velikim upitnikom: prijatelji nisu vjerni jedan drugom, muž i žena gube povjerenje jedno prema drugom, ne želimo biti vjerni Bogu. Stoga sveti Josipe, povrati nam u praksu tu tako jednostavno izgovorenu riječ vjernost, ali tako teško sprovedenu u praksi, u životu, u vjernosti između sebe i u vjernosti Bogu sveti Josipe pomozi nam. Neka nam u vjernosti Bogu pomogne i zagovor tolikih miljenika, vjernika sinova hrvatskog naroda. Dao Bog da tako bude!

Amen

  Vijesti - Sve