Proslava Dana hrvatskih mučenika 2015. na Udbini
Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali".
U propovijedi biskup Bogović osvrnuo se i na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".
Osvrćući se na obilježavanje obljetnica stradanja, mons. Bogović istaknuo je kako je "ljudski cijeniti hrabrost i odvažnost u obrani naroda i domovine, u obrani života. Mi, kršćani, vjerujemo da smo mukom i Križem Gospodina našega Isusa Krista otkupljeni. Trpljenje i smrt Isusa Krista vjerniku su najjači dokaz za smisao patnje pravednika. Najbolji odgovor kršćaninu je Isusovo uskrsnuće. Ono je uslijedilo nakon velike patnje najvećeg pravednika. Ono je također dokaz da vremeniti porazi ne trebaju biti i stvarni porazi. Njihovo prihvaćanje u Kristovu duhu vodi prema pobjedi života nad smrću. Povorka mučenika, pobjednika koju vidimo na reljefu nastavak je patničke povorke s Krbavskog polja, križnih putova i Bleiburga, iz Vukovara i drugih bojišta i stratišta naše povijesti. Ova crkva želi svim svojim dijelovima, tako i ovim reljefom biti trajna propovjedaonica našemu narodu o smislu patnje i njezinoj ulozi u spašavanju života. Svaka patnja može biti proljeće novoga i bogatijega života. Ona je najkreativnija snaga kad je prožeta vjerom, ufanjem i ljubavlju, inače je patnja lijevoga razbojnika na Kalvariji".
Biskup se osvrnuo i na mučeništvo sv. Ivana Krstitelja, kojega se Crkva spominje toga dana, istaknuvši kako Ivanovi učenici nisu uzeli kamenje kojim bi se osvetili Herodu, već su uzeli Ivanovo tijelo i pokopali ga. I Pilat je Josipu iz Arimateje i Nikodemu predao Isusovo tijelo da ga pokopaju, a u rimskom pravu rodbina i prijatelji mogli su dobiti tijelo i pogubljenog državnog neprijatelja. Pokop čovjeka nadilazio je svako neprijateljstvo. No, suvremeni Pilati peru ruke i od te ljudske i civilizacijske obveze da predaju tijela ubijenih od brojnih "heroda i herodijada", kojima nisu samo odrubili glavu, nego su ih i grozno mučili i kao otpad pobacali u jame, jaruge i rovove, a ni danas ne daju vukovarskim majkama i suprugama tijela njihovih sinova i muževa, upozorio je biskup Bogović, te ponovno predložio da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.
Poput učenika Ivana Krstitelja ni mi nismo došli ovamo s kamenjem u rukama da ga bacamo po krivcima, tim više što smo svjesni da ni hrvatska katolička ruka nije bila bez grijeha. Odavde se navješćuju mučeničke vrline, spremnost darivanja života za drugoga, a ne nasilje i osveta, ugroza života drugoga. Želimo i molimo da naš hrvatski narod poput Ivana Pavla II. visoko drži križ kao našu nadu, naš stijeg i našu snagu. To neka bude trajna poruka ove bijele golubice na udbinskom brdu, zaključio je homiliju biskup Bogović.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su animirali združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije pod ravnanjem Ivana Prpića Špike uz orguljsku pratnju vlč. Josipa Šimatovića.
Na misu su spomen kamene ploče s mjesta stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine donijeli motoristi, a doneseno je i dvadesetak knjiga koje su posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda.
Proslava Dana hrvatskih mučenika počela je u jutarnjim satima križnim putem koji je od crkve Sv. Marka Groba predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja.
KLIK na fotografiju za pregled cijelog web-albuma.
