Proslava Presvetog Trojstva u Slunju
Nedelja, 3. 6. 2007.
On djeluje kao misionar već 20 godina u velikoj državi Kongo (po površini kao 42 Hrvatske!). Misionar je istakao da Bog nije usamljenik koji je napustio svijet koji je stvorio. Otkrio nam se kao ljubav: u Bogu je dinamika ljubavi. Mi to zovemo Otac, Sin i Duh Sveti. Ali, znanje o Prevetom Trojstvu nije najvažnije. Bog se čovjeku otkrio kao ljubav i čovjek može uspostaviti odnose s Bogom kao dijete s majkom. Iako nejako dijete ne zna puno o majci ali ono voli majku, osjeća se zaštićenim i voljenim. Takav je i naš odnos s Bogom. Misionar je iznio nekoliko slika iz života njegove zajednice koju vodi. A radi se o prostoru u promjeru od 240 kilometara. Njegovi vjernici slave Boga neposredno: pjesmom, ritmikom i posebnim poklicima koje je misionar dočarao. Njima nije misa duga jer svi sudjeluju. Na kraju je misionar istakao da svojim vjernicima govori o Hrvatskoj ali im se srami nešto reći: to je psovka Boga Stvoritelja. Oni, naime, nemaju psovke i ne mogu shvatiti da netko može voljenu osobu pogrditi. Prvi dio Očenaša izgovorio je na kiluba jeziku a drugi dio je okupljeni narod nastavio na hrvatskom. Tako je blagdan Presvetog Trojstva u Slunju pokazao jedinstvo u raznolikosti. Naime, Bog nas prihvaća u našoj zasebnosti ali nemamo budućnosti bez odnosa ljubavi prema Bogu i čovjeku. Slunjski su vjernici s velikom pažnjom i oduševljenjem saslušali svjedočanstvo ovog hrabrog misionara koji se uskoro vraća svojoj brojnoj zajednici u Kongu. Doznali smo od misionara niz zanimljivosti iz života afričke crkve. Odgojio je brojne suradnike koji revno vrše mnoge službe. Tako animatori vode molitvene susrete, pripremaju novokrštenike, okupljaju zajednice po selima. Misionar kristi mnoge odrasle. U misji nema električne struje nego solarnim ćelijama napaja bateriju za radio vezu s ostalim misionarima i biskupom. Najbliža benzinska postaja je udaljena 600 km. Zemlja je bogata ali domaće stanovništvo još nije dospjelo do stupnja organiziranosti i radnih navika. Ali se pomaci vide. U njegovoj školi sa 600 đaka koju sufinacira država djeca ne čekaju praznike kao radost nego im je škola veća radost. Učitelji imaju plaću 30 Eura. Misionar je ne samo navjestitelj evanđelja nego mora uzeti ulogu "poduzetnika" koji izgrađuje osnovnu infrastrukturu: školu, crkvu, ambulante...Možemo reći da vijeme afričke crkve tek dolazi. Umorna Europa može štošta naučiti i od afričkog čovjeka.