Proslavljen blagdan sv. Roka u Senju
Na njegov blagdan prilika je napomenuti, kako se u srednjem vijeku u središtu grada nalazila crkva posvećena sv. Roku, crkvu spominje 1689. godine J. W. Valvasor a ista je ucrtana i na njegovoj veduti. Kao mnoge senjske crkva i ova je sekularizirana u 19. st., danas je to stambena zgrada na kraju Vlatkovićeve ulice, a na njezinom krovu još uvijek se nalazi željezni križ, dok je na pročelju naknadno uzidana renesansna kustodija.
U svojoj propovjedi vlč. Nikola upoznao je prisutne vjernike sa likom i djelom sv. Roka koji je rođen u Francuskoj (Montpellieru 1295.). Prema životopisu, roditelji su bili bez poroda a željeli su dijete, učinili su zavjet i od Boga izmolili sina, koji će kasnije postati svetac. Majka je sina odgajala u kršćanskom duhu, taj odgoj će se odraziti u njegovom kasnijem životu. Rokov kršćanski odgoj bio dubok, ušao je u njegovo srce, nakon smrti roditelja, učinio je ono što Isus traži od svakoga od nas, žrtvovao je sve, prodao je sva svoja dobra, a novac velikodušno i nesebično podijelio siromasima i tako se stavio u službu bližnjih.
Zatim se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu, na hodočašću u Rim sv. Rok se zaustavio u Acquapendente, gdje je u bolnici pomagao i njegovao okužene bolesnike, također je uz Božju pomoć učinio i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Nastavio je svoje hodočašće prema Rimu. U Rimu se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi.
Sva njegova putovanja i mjesta bila su ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život.
Na kraju se u Piacenzi i sam sv. Rok razbolio od kuge, Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost, neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha, a što su ovjekovječili mnogi slikari, a pas je postao i dio svečeve ikonografije na oltarima, slikama i kipovima koji su postavljeni njemu u čast.
Po ozdravljenju vratio se u svoj zavičaj ali njegovu trpljenju nije bio kraj, nakon svega kao sumnjiva su ga zatvorili i osudili na pet godina zatvora, ponovo je obolio od kuge, primivši sv. sakramente, umire 16. kolovoza 1327., od Gospodina proslavljen raznim čudesnim znakovima.
Zaključio je sv. Rok je primjer vjerodostojne ljubavi i odnosa prema Bogu i ljudima, slijedio je Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu, njegovao podložnost Božjoj volji, pouzdanje u Božju providnost, proveo je život u nesebičnoj ljubav prema svakom čovjeku, molimo Gospodina da nam po sv. Roku udjeli milost.
