Proslavljen Dan posvećenog života u Gospićko-senjskoj biskupiji
U Samostanu Presvetog Srca Isusova u Gospiću, 1. veljače 2026. svečano je obilježen Dan posvećenog života. Susret je okupio redovnike i redovnice iz cijele Gospićko-senjske biskupije – franjevce, karmelićane, sestre milosrdnice, sestre Družbe Presvetog Srca Isusova, karmelićanke te dijecezanske svećenike.
Program je započeo u 16 sati predavanjem gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede na temu „Posvećeni život – putovi nade“. Polazeći od završnog dokumenta Sinode o sinodalnosti, biskup je istaknuo kako je posvećeni život pozvan biti proročki glas Crkve i društva. U svom je izlaganju naglasio da redovničke obitelji kroz stoljetno iskustvo zajedničkog razlučivanja uče usklađivati osobne karizme i zajedničko poslanje te na poseban način pridonose rastu sinodalnosti u Crkvi. Posebno je istaknuo da „posvećeni život nije struktura ni ustanova, nego živi put nade“, oblikovan slušanjem Duha Svetoga i hrabrošću svjedočenja Božje prisutnosti.
Govoreći o bogatstvu karizmi, usporedio je posvećene osobe s mjesecom koji ponizno osvjetljava noć te s biblijskim likovima Šimuna i Ane koji prepoznaju Božju prisutnost „pogledom koji vidi iznutra“, ističući kako zajednice posvećenog života i danas ostaju proročki znak nade za Crkvu i svijet.
Između predavanja i euharistijskog slavlja upriličeno je zajedničko druženje sudionika u ozračju bratskog i sestrinskog zajedništva.
Svečano misno slavlje u 18 sati predvodio je mons. Marko Medo u zajedništvu s vojnim ordinarijem u miru mons. Jurjem Jezerincem i prepoštom Senjskog kaptola mons. Milom Čančarom.
U propovijedi je biskup istaknuo kako je Dan posvećenog života vrijeme milosti u kojem vjernici i posvećene osobe iznova promišljaju ljepotu predanja Bogu i služenja bližnjima. Osvrnuo se na suvremeni društveni i kulturni kontekst u kojem, kako je naglasio, vjernost često biva stavljena na kušnju. Govoreći o tzv. kulturi fragmenta i prolaznosti, upozorio je na mentalitet koji potiče život „a la carte“, stalnu potragu za alternativama i relativizam koji sve prosuđuje prema osobnoj samorealizaciji. Takav način razmišljanja, istaknuo je, potiče potrebu da se uvijek imaju otvorena „sporedna vrata“ prema drugim mogućnostima, dok se pritom zaboravlja ljepota jednostavnog i skromnog života te vrijednost ustrajnosti.
U nastavku propovijedi ponovno je istaknuo likove Šimuna i Ane kao primjer duhovne budnosti i postojanosti. Posebno je naglasio lik Ane koja danju i noću služi Bogu postom i molitvom, svjedočeći tišinu i vjernost kao proročki znak. „Vjera otvara oči“, poručio je biskup, pozivajući posvećene osobe da budu hodočasnici nade i svjedoci Kristove ljubavi u ranjenom svijetu.
Na kraju propovijedi uputio je poziv vjernicima na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja te za ustrajnost i radost svih koji su već odgovorili na Božji poziv.
Na završetku susreta biskup je zahvalio o. Marku Magliću, povjereniku za redovnike u Gospićko-senjskoj biskupiji, na dobroj i svečanoj organizaciji Dana posvećenog života.
Susret je zaključen u ozračju zahvalnosti, zajedništva i duhovne radosti, ostavljajući snažan poticaj za obnovu i produbljenje posvećenog života u biskupijskoj zajednici.
Galerija fotografija
